TwitterFacebookPinterestGoogle+

ZAŠTO JE TRUMP OPASAN LUĐAK: Laž na steroidima

Samo danas u mainstream medijima: Hrvatica s urednom vizom nije mogla ući u SAD zbog Trumpove uredbe, ugledni psihijatar postavio dijagnozu da je Trump opasan i zao luđak, umirovljena veleposlanica u Crnoj Gori.

Što ne valja s tim vijestima, a sve su današnje? Radi se o lažima, konstrukcijama, manipulacijama, ili poluistinama. Poluistine su pritom najčešće i najgore, jer se prikazuje samo dio činjenica, pa vijest naoko djeluje istinita, ali se jednostavno prešute bitne činjenice koje potom bacaju posve drugo svjetlo na događaj.

Liberali su poveli borbu da se na internetu cenzuriraju “fake news” portali, koji objavljuju lažne vijesti i teorije zavjera. Zapravo, radi se o pokušaju sanitizacije interneta. Istovremeno, mainstream mediji, oni najčitanji, jednostavno vrve lažnim vijestima. Krenimo s najčitanijom, udarnom vijesti dana u većini medija: ‘Trump je opasno mentalno bolestan i nepodoban da bude predsjednik’, naslov u Večernjaku. Bez znaka pitanja, bez dovođenja tvrdnje u pitanje. To je činjenica. Točka. Tako proizlazi iz naslova. U Jutarnjem, “UGLEDNI PSIHIJATAR STO POSTO JE SIGURAN – AMERIČKI PREDSJEDNIK JE BOLESTAN ‘Dovoljno sam vidio da postavim dijagnozu, ta bolest je neizlječiva!’

Tko je tu lud?

Normalno da medijima Trump nije normalan, jer je suprotan svemu onom što se prodaje kao “nova normalnost”. Ima ženu a ne muža, nikad nije mijenjao spol, kršćanin je, djeca mu nisu narkomani i propalice, štiti svoje ljude a ne neprijatelje svog naroda, svojom pojavom i patrijarhalnim stavom ugrožava neoliberalno viđenje “normalnosti”. No kad nešto počinje riječima “ugledni stručnjak tvrdi”, ili “ugledni stručnjak je sto posto siguran”, radi se o prevari. To je klasična logička pogreška, “argumentum ad verecundiam”, koju prevaranti od pamtivijeka koriste da bi vam prodali zmijsko ulje koje liječi sve bolesti. Kako znate da liječi sve bolesti? Pa tip koji ga prodaje je doktor! Evo tu i slika diplome! Valja doktor zna. Danas se ta prevara koristi da bi vam stručnjaci dr. prof. ne znam čega uvalio na “prezentaciji” čudotvorni madrac za 10.000 kuna, a usput dobijete i komplet noževa, ili da bi vam prevaranti preko reklama na internetu preko “stručnjaci tvrde” uvalili nekakav čudotvoran preparat. A tu su naravno i “svjedočanstva” zadovoljnih, izmišljenih kupaca koji će potvrditi. Srećom, ti preparati su uglavnom neškodljivi, neće vas ubiti.

S vijestima je malo drukčije. Škode vam. Naravno, jasno je da niti jedan doktor ne može, niti smije, postaviti dijagnozu bez izravnog razgovora s pacijentom. Naročito ne postavljati dijagnoze javnim osobama, pa ih još i javno objavljivati, za to se svugdje u svijetu trenutno gubi liječnička licenca i odmah idete pred sud časti! Čak i da je dotični “stručnjak” osobno intervjuirao Trumpa, ne bi smio javno iznijeti “dijagnozu”, koja u ovom slučaju niti nije dijagnoza. Naime, ugledni stručnjak tvrdi da je Trump – narcis. Što uopće nije sporno, samo što to nije bolest, nego karakterna osobina. Dok, s druge strane, me morate biti stručnjak niti liječnik da iz snimki Hillary Clinton iz predizborne kampanje – nekontrolirani pokreti, naročito očiju, padovi komično opravdavani “upalom pluća” (koja sedamdesetogodišnjakinja može prehodati upalu pluća, uostalom da je ta vijest o “upali pluća” istina onda bi Hillary trebalo zatvoriti zbog dovođenja u opasnost građana na svojim skupovima, to je zarazna bolest!) – da biste vidjeli da ona vjerojatno ima ozbiljnih zdravstvenih problema, a iz ponašanja njenih tjelohranitelja iz pratnje da znaju o čemu se radi i to pokušavaju prikriti. Kakvih, ne znamo. “Stručnjaci” se tu nikad nisu izjasnili. Inače je prilično dobro poznata činjenica da je Hillary Clinton sklona piću, o čemu govore i neki mailovi s njenog servera – ali ne sjećam se da je i jedan medij ikad napisao da Trump nikad u životu nije pio niti pušio niti uzimao ikakve droge, jer se to ne bi uklopilo u image negativca izvan kontrole kakvim ga opisuju mediji.

“Ugledni i kontroverzni” stručnjaci

Valja primijetiti da se u naslovima u takvim slučajevima stručnjak uvijek opisuje kao “ugledni”. Ako bi pak podržao onog kog su mediji označili kao negativca, ili rekao nešto loše o njegovim protivnicima, onda bi taj isti stručnjak bio “kontroverzni”. Naravno, to što stručnjak nešto tvrdi, davno je u logici kao disciplini utvrđeno, ne znači baš ništa: stručnjaci se često ne mogu dogovoriti niti koje je boje govno, tvrdnje se u medijima često izvrću, a usto, najvažnije, njihovo mišljenje može biti jednostavno plaćeno, mogu koristiti svoju “stručnost” kako bi prodali nešto što nije istina, ili činjenicama manipulirali u svrhu proguravanja svog interesa ili svjetonazora. Ili mu je tu “dijagnozu” jednostavno platio Soros. Bio on “stručnjak s Harvarda” ili ne, takvo postavljanje “dijagnoza” javnim osobama je teško šarlatanstvo i diletantizam. Uostalom, Trump nikad nije ni skrivao da je narcis – da, bio je to i Milanović, i Tuđman, a tek Tito! Samo po sebi, ta crta osobnosti je inače posve beznačajna, ako nije prisutno još nekoliko drugih uz nju. No, ne postoji medij u svijetu koji tu “vijest” nije prenio. Zašto?

Jer im odgovara, uklapa se u agendu. I jer ljudi takve stvari vole čitati, i kad se ne slažu s njima. I jer je u medijima uvijek lakše prodati lažnu priču, nego činjenice. Na činjenice se nitko ne obazire, to nije stvar zavjere medija, već psiholoških mehanizama. Usto, činjenice su često nemoralne, rasističke, homofobne, društveno neprihvatljive, i nisu u skladu s proklamiranim moralnim vrijednostima. Zato činjenice obično prve stradaju. Moralna histerija je nešto što se uvijek može dobro prodati. Zato je uvijek lakše vjerovati u liberalne bajke i živjeti u njima nego se suočiti s činjenicama, jer su one često neugodne, gadne, i izazivaju kognitivnu disonancu. U suprotnosti su s onim u što ljudi žele vjerovati. Ljudi uvijek više vole laž koja im podilazi i laska, nego surovu istinu. A mediji lažu. Svi to znaju. I svi kažu da ne vjeruju medijima. Opet, sva istraživanja pokazuju da to ipak nije istina: svaka dezinformacija koja se proširi kroz medije ipak ima učinka na najveći dio ljudi.

Hrvatima ulaz u SAD zabranjen!

Tu su još dva slučaja gdje su činjenice tretirane kao “fake news”. Čitavim se svijetom munjevito proširila vijest kako je zbog Trumpove zabrane ulaska u zemlju građanima 7 država jedna Hrvatica koja je doputovala iz Pariza u Los Angeles vraćena s aerodroma. Poruka je: Hrvatima je zapravo isto zabranjen ulazak u SAD, a Trump je fašist. Vijest je, jasno, lažna, ali kao i svaka dobra lažna vijest ima u sebi zrno istine u korijenu, na koje se onda dodaje proizvoljna medijska konstrukcija kako bi se stvari posve izvrnule. Da, Hrvatica – ili bar hrvatska državljanka, kako vam drago – je doputovala s urednom vizom u SAD, i vraćena je natrag, nije joj odobren ulazak u zemlju. Ali ta zabrana nema apsolutno nikakve veze s Trumpovom zabranom. Ispravak su mediji ipak kasnije, bar dio njih, prenijeli: MVIEP je “stupilo u kontakt s nadležnim institucijama u SAD koje su potvrdile da hrvatskoj državljanki po dolasku u zračnu luku Los Angeles, u subotu 28. siječnja 2017. godine, nije odobren ulazak u SAD tijekom uobičajenog imigracijskog postupka. Navedeno nije imalo nikakve veze s odlukom koju je predsjednik Trump potpisao 27. siječnja 2017. godine. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova zbog Zakona o zaštiti osobnih podataka ne može ulaziti u detalje cijelog slučaja. Podsjećamo kako valjana viza u putovnici nije jamstvo ulaska u zemlju, obzirom da se prilikom ulaska obavlja granična kontrola. Prilikom obavljanja granične kontrole granična policija ima ovlasti poništenja/ukidanja vize ukoliko utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za ulazak na državno područje određene zemlje”, piše u priopćenju Ministarstva.

Problem je što demantiji, znanstveno je dokazano, nikad ne poništavaju u cijelosti učinak laži. No ovdje su se pojavile dvije rekla-kazala vijesti: jedna je ona da je vraćena “zbog Trumpa”, što su prenijeli svi, a koja je očito bila “wishful thinking”, i druga, koju nije prenio nitko i koja je ostala u domeni trača po društvenim mrežama, da se radi o stanovitoj Sorosevoj aktivistici Emini B., čestoj gošći HRT-a, koja često hrvatsku policiju kvalificira kao “fašističku” zbog tretmana ilegalnih imigranata. Jedna je prenesena bez provjere: druga je odignorirana, kao neprovjerena. Zašto neke neprovjerene vijesti smjesta nađu put do svih mas medija, a druge nikad, zaključite sami. Zavisi kome idu u prilog. Nitko se ne želi naći na udaru glasne i agresivne “moralne većine”, koja doduše nije većina, ali bi se po medijima dalo zaključiti da jest.

Nećemo o detaljima umirovljenja

Treći slučaj je ponešto drukčiji – i podsjeća na komunističko izvješćivanje, gdje ste iz vijesti da je ovaj ili onaj drug napustio funkciju morali sami razabrati što se događa u partiji, i kakvi su odnosi frakcija u partiji. Vijest je u većini medija bila škrta i na margini: smijenjena je veleposlanica RH u Crnoj Gori, Ivana Sutlić-Perić. Žena ide u mirovinu. Zamijenit će je bivši obavještajac Veselko Grubišić. Naoko, marginalna vijest. Vijest, izgleda, ima i pozadinu: Ivana Sutlić-Perić je iz ugledne “antifašističke” obitelji, njen brat je bio ravnatelj HRT-a imenovan za Račana, a nakon prestanka dužnosti vratila se kući u – Beograd, u kom je prvela veći dio života. Kad smo kod brata, njemu pravo ime nije Jovo Kuga, što je “fake news” koja dolazi s druge strane, nego nadimak koji su mu dali kolege studenti 1971. godine kad je stao na stranu režima, protiv svojih kolega. To mu je donijelo zaposlenje i brzo napredovanje na tadašnjoj TV Zagreb, gdje mu nije smetala atmosfera partijskih čistki i slanje intlektualaca poput Gotovca na dugogodišnju robiju, dapače bilo mu je ugodno, ali kasnije je, 1993., kad nikom nije prijetila robija zbog izrečenog, odlučio otići. “Krajem ‘93. odlučio sam otići. Gadio mi se način takvog upravljanja kućom. Nisam mogao ništa napraviti”, rekao je u jednom intervjuu. Koji je i sam primjer novinarskog iskrivljavanja činjenica: svakog se može prikazati sotonom ili svecem, po potrebi, ako treba za istu stvar. “Bio dopisnik za švedski radio, sve dok ga nije pozvao Mladen Maloča da pokrenu tjednik Fokus. Kada je Fokus, voljom izdavača, skrenuo previše u desno i crnilo, Sutlić se početkom 2001. vraća na HRT i postaje urednik Dnevnog programa. Bilo je to vrijeme začetka nove slobode, još neviđene u našim medijima, a posebno na HRT-u, čiji novinari, nažalost, kaže, nisu znali iskoristiti taj period i trajno sačuvati njegove prave vrijednosti”, kaže se!

Naravno, radi se o vremenu kad je HRT postao ponovo JRT. No na stranu brat, makar je uvijek lijepo vidjeti kako u “neovisnoj” Hrvatskoj stare antihrvatske obitelji uvijek lijepo prosperiraju. Pozadinu priče o smjeni donosi Maxportal: oni kažu da je smijenjena zbog sumnji da je radila za srpsku tajnu službu, ne za interese RH. Ona je, kažu, povučena s mjesta veleposlanice jer je Zagreb primio informacije da je imala česte kontakte s predstavnicima Bezbedonosno informativne agencije (BIA) glavne srbijanske tajne službe. “Njen sin služio je Srpsku vojsku, a na dužnost ju je imenovala Vesna Pusić”, navodi se. Podsjeća se da je nedavno predsjednica Kolinda Grabar Kitarović rekla kako se “i sama uvjerila da ima veleposlanika koji ne da ne rade u interesu hrvatske države, nego rade protiv državne politike”. Na što navodno u MVP, gdje očito još vladaju kadrovi Vesne Pusić, uopće nisu reagirali. Koja razlika od Trumpa, koji je istog dana kad je preuzeo dužnost smijenio SVE veleposlanike koje je imenovao Obama, i naredio im da do podneva napuste urede (kako ne bi mogli ništa prikriti, naravno).

Oni također tvrde kako je tijekom sastanka članica NATO saveza u Crnoj Gori, u svibnju 2015. godine, došlo do incidenta kojem je prisustvovala i Predsjednica. U Budvu su bili su pozvani i predsjednici država, a na sastanak je bilo bilo strogo zabranjeno unošenje mobitela, na što se Sutlić-Perić oglušičla. Maja Čavlović, savjetnica za nacionalnu hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović pozvala je nadležne službe, koje su odmah oduzele mobitel i obrisali dotad snimljeno. Je li to fake news? Malo vjerojatno, jer se može lako provjeriti je li sin naše veleposlanice služio srpsku vojsku. Dok bi na pitanje o incidentu Ministarstvo vjerojatno ipak prešutjelo odgovor. Ipak, potencijalno zanimljiva i provjeriva – jer su imena i mjesta i datumi u njoj – priča nije našla svoj put do mainstream medija, opet jer bi razotkrila, pokaže li se istinitom, neke stvari koje se ne uklapaju u svjetonazor koji mediji nameću.

Posljedica je da medijska stvarnost uopće ne odgovara onoj u kojoj živimo. Zato se ljudi sve više okreću alternativnim metodama dolaska do informacija -a tu tek caruju dezinformacije! Zato bi više uvažavanja činjenica a manje usklađivanja istih s “društveno prihvatljivim” bio dobar početak za povratak povjerenja ljudi u medije. Istina nema agendu.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

Komentiraj