I premijer u procesiji ‘Za križen’ na Hvaru

Križonoše iz Jelse, Pitava, Vrisnika, Svirača, Vrbanja i Vrboske ponijeli su raspela obavijena crnim velom i cijele noći hodali središnjim dijelom otoka, obišavši svih šest župnih crkva

U Hvaru se često pripovijeda o datumu 6. veljače 1510. kada je u kući lučkog admirala Nikole Bevilaque u hvarskom Burku njegova unuka primijetila da je mali drveni križ prokapao krvlju. Već sljedećeg dana obavljena je velika pokornička procesija s Raspelom, a štovanje križa i Kristove muke na otoku je postalo još značajnije i traje sve do danas. Taj se događaj tumači Božjom opomenom, jer su se pučani prethodno bili zakleli da će poubijati sve plemiće Hvarske komune i na kraju od toga odustali.

Svojedobno je za predstavljanja knjige “500 godina čašćenja sv. Križića”, autora Joška Bracanovića, istaknuti dr. fra Bernardin Škunca iznio mišljenje da se vjerojatno i glasovita hvarska procesija “Za križen” počela održavati zahvaljujući upravo tom događaju. Prema tome, održava se više od pet stoljeća i nikada nije prekinuta, jer je čak i za zbijega 1944. godine bila održana u dalekom El Shattu.

Procesija je 2009. uvrštena na Popis svjetske nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a, sasvim opravdano jer je riječ o jedinstvenom hodočašću vjere i odanosti Presvetom.

Isto kao i prijašnjih, tako su i ove godine na otoku obavljene posvemašnje duhovne i materijalne pripreme, iseljeni Hvarani i mnogobrojni gosti stizali su na Hvar tijekom cijele Vele šetimane. Bilo je među njima i onih poznatih, spomenimo samo našeg premijera Andreja Plenkovića, koji je podrijetlom iz Svirača, državnika koji poštuje tradiciju i uvijek se rado vraća svojim korijenima.

Procesija je posve laička i u nju je uključeno šest slikovitih mjesta sa središnjeg dijela škoja, uvijek kreće i nikad se u njoj nitko nije razbolio bez obzira na vremenske neprilike.

Tako je bilo i u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak, križonoše Ivan Milatić iz Jelse, Tomislav Carić iz Pitava, Jure Gurdulić iz Vrisnika, Jurica Božiković iz Svirača, Zanio Ivan Buratović iz Vrbanja i Mario Gabelić iz Vrboske su s pratnjama poveli procesije iz svojih župnih crkava na put dugačak oko 25 kilometara i to smjerom kazaljke na satu, tako da se na putu nigdje ne susretnu. Oni su u povorkama najčasnije osobe, a u njihovim rukama su Raspela obavijena crnim velom, teška od 10 do 18 kilograma, koja se nikad ne spuštaju na tlo.

Ljudi u procesijama mole se Bogu, pjevaju arhaične korizmene napjeve, a zaustavljaju se u svim mjestima i župnim crkvama. Križonoše, bosonogi ili u čarapama, nigdje ne sjedaju, oni su cijele noći samo hodali i klečali u crkvama. Svi samozatajno kazuju da je njihov čin stvar zavjeta i pobožnosti. Potvrđuje to i jelšanski župnik don Stanko Jerčić, koji nam je kazao kako je tu i riječ o prestižu, stoga i predbilježbe za križonoše sežu sve do 2045.

Kandeliri (svijećnjaci), torci (velike voštane svijeće), brojni svečani ferali (fenjeri), pratitelji i dvojica glavnih pjevača koji pjevaju Gospin plač procesije čine posebnima, a teške pokorničke noge hodočasnika se u jutro oko 7 sati vraćaju na polazišna mjesta. Njih i križonoše tamo je dočekalo mnoštvo, rodbina i mjesni župnici koji su im udijelili blagoslov. Posebno je bio dirljiv trenutak kada je jelšanski križonoša pretrčao Pjacom posljednjih 20-ak metara, s Križem u rukama, te pao u zagrljaj svome župniku.

Odužila sam se pradjedovima

Pučanstvo u ostalim otočnim mjestima vrhunac crkvene ili liturgijske godine također doživljavaju na osobit način. Hvar ima svoju procesiju koja ide gradom od postaje do postaje (uz mijenjanje križonoša). Na Veliki petak ujutro procesije su upriličene u Sv. Nedjelji (križonoša Jurica Vranković – Biskup), Dolu (Jakša Radonić, te braća Mihael i Kuzma Stančić), Poljicima (Antonio Zenčić), Zastražišćima (Antonio Kokić) i Gdinju (Dino Visković). U Bogomolju smo imali jedinu ženu koja je bila križonoša, profesoricu Vesnu Barbarić, dok Sućurjani njeguju teoforičnu procesiju, u njoj teški Križ bez Raspetog nosi muškarac – pokornik, okajnik svojih grijeha. Za njega je karakteristično da se uvijek oblači u crno (samo s otvorima za oči), da ga nitko ne bi prepoznao.
– Moji djedovi i pradjedovi hrabro su nosili svoje križeve, svakodnevno, na ovom otoku i u ovome mjestu, Bogomolju. Smatram da su zavrijedili da im se odužim na ovaj način. Noseći Križ ja zapravo nosim ‘križeve’ svih prethodnika koji su to Raspelo držali u rukama i ovo je za mene doista velika privilegija – rekla nam je Vesna Barbarić.

Plenković: Evo mene među moje…

Evo, za otok Hvar možemo reći da uz obilje prirodne i kulturne baštine ima čak pet svjetski priznatih vrijednosti. Uistinu je veliko zadovoljstvo biti ovdje u Jelsi – više od 500 godina duga tradicija, družiti se s don Stankom koji mi je darovao knjigu “Za Križen na otoku Hvaru”, vidjeti sve te drage prijatelje. Međutim, potrebno je naglasiti i to da ovo nije samo UNESCO-ova baština nego jedna sjajna hrvatska tradicija, ali i odraz pripadnosti Hvarana katoličkoj vjeri. Veselim se što sam bio među svojima u Svirčima i dionikom njihove procesije – ekskluzivno je za ‘Slobodnu’ prokomentirao svoj boravak na škoju Andrej Plenković, predsjednik hrvatske Vlade.

PIŠE MIRKO CRNČEVIĆ

SNIMILI BORIS KRAGIĆ I ANA MILATIĆ

IZVOR: MISIJA

Odgovori

Skip to content