TwitterFacebookPinterestGoogle+

‘Tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti’

Mnogi vjernici kad čuju da postoji i neoprostivi grijeh uhvate se razmišljati o tom grijehu u strahu jesu li ga ili nisu možda nekada počinili!

‘Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem. (Mt 12, 31-32)

Ove po mnoge ‘strašne’ riječi iz Matejeva Evanđelja mnoge su zabrinule, jer neoprostivi grijeh koji se neće oprostiti ni u budućem životu znači da će osoba koja ga čini zapravo u vječnosti biti osuđena na život bez Božjeg milosrđa po kojem se svi spašavaju!

Ta spoznaja da postoji taj grijeh je doista teška čak i brojnim vjernicima koji muku muče s pitanjem: a što ako sam sagriješio tako, a ne sjećam se? Pitanja su razumljiva pa vam stoga donosimo vrlo dobro objašnjenje jednog patera s bloga svjedočanstva, koji odmah u prvim redovima objašnjava da ubiti svaki onaj koji se zabrine srcem oko toga i osjeti pokajanje za svoje grijehe ubiti nije počinio ovaj grijeh! Pročitajte:

Što je to neoprostivi grijeh ili grijeh protiv Duha Svetog? Tko je sagriješio protiv Duha Svetog?

Netko me je jednom pitao: Kako ću ja znati jesam li sagriješio protiv Duha Svetoga? I ako jesam, znači li to da sam izgubljen za svu vječnost?
Vrlo lako to možemo znati, jer onaj tko je sagriješio takvim grijehom uopće se ne kaje, uopće ne traži Božje milosrđe, uopće ne razmišlja o sakramentu ispovijedi…
Kratko rečeno o ovom grijehu: Riječ je o ustrajanju u tvrdokornosti, očajanju ili odbijanju bilo kakvih spasonosnih opomena.

Kao posljedica toga dolazi do potpune otupjelosti u savjesti, i takve osobe onda pristaju na sve ono što je protivno Božjem glasu ili objavljenoj Božjoj istini: Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima. A sve to pod utjecajem himbe lažljivaca OTUPJELE SAVJESTI. (1 Tim 4, 1-2)

Ustrajanje u tvrdokornosti i otupjelosti u savjesti možda se najbolje može vidjeti u riječima sv.Stjepana onima koji će ga kamenovati i u njihovoj reakciji na njegove riječi:

TVRDOVRATI I NEOBREZANIH SRDACA I UŠIJU, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali.«
Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. (Dj 7, 51-54)
Jer mnogi su NEPOKORNI, praznorječni i zavodnici, … (Tit 1, 10)
… nego su im OKALJANI I RAZUM I SAVJEST. … odvratni, neposlušni i za koje god dobro djelo nepodesni. (Tit 1, 15-16)

Kod takvih osoba grijeh poprima takvu dimenziju da ga oni niti ne priznaju, a niti žele ispovjediti ili tražiti oproštenje ili osjetiti kajanje.

Primjer osobe koja do kraja ostaje u tvrdokornosti je lijevi razbojnik koji se čak i u takvom stanju izruguje Isusu. Zatim, primjer osobe koja je odbacila Božje milosrđe i priliku za pokajanje je Juda (unatoč svemu što je vidio i doživio s Isusom kroz tri godine). Zatim su tu iz Djela apostolskih Ananija i Safira koji su lagali Duhu Svetom (vidi Dj 5, 1-10)…

Možda je najbolje objašnjena težina ovog grijeha i nemogućnost pokajanja u Poslanici Hebrejima:

Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, i okusili lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, pa otpali, NEMOGUĆE JE OPET SE OBNOVITI NA OBRAĆENJE kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga; ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: »U oganj!« (Heb 6, 4-8)

Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, nego strašno iščekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike. (Heb 10, 26-27)

I na kraju nam Katekizam Katoličke Crkve snažno u svezi ovoga lijepo ističe da Božje milosrđe ne pozna granica, ali upozorava: TKO NAMJERNO ODBACI PRIHVATITI BOŽJE MILOSRĐE POKAJANJEM, odbacuje oproštenje vlastitih grijeha i spasenje što ga Duh Sveti nudi. »Takvo otvrdnuće može dovesti do konačnog nepokajanja i vječne propasti« (vidi KKC, br. 1864).

ŠEST GRIJEHA PROTIV DUHA SVETOGA:
1. Ne ufati se u spasenje (zdvajati o milosrđu Božjem);
2. Zlo se ufati u spasenje bez dobrih djela (preuzetno se pouzdavati u milosrđe Božje);
3. Protiviti se poznatoj kršćanskoj istini;
4. Zavidjeti duhovnim dobrima svoga bližnjega;
5. Otvrdnuti u grijehu (odbijati spasonosne opomene);
6. Ne pokajati se ni na smrti (namjerno ustrajati u nepokori).

BOŽJE PRAŠTANJE JE PONUĐENO DO KRAJA SVIMA KOJI GA ŽELE
Primjer u tome nam je desni razbojnik koji je zadnjim dahom zavapio Isusu: „Gospodine, sjeti me se kad dođeš u svoje Kraljevstvo.“ A Isus mu je na to rekao: „Još danas ćeš biti sa mnom u Raju.“

Zatim je tu primjer sv. Pavla koji je od progonitelja kršćana postao najrevnijji navjestitelj Radosne vijesti Isusa Krista. Sam o tome piše: Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu – jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene 13koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri. (1 Tim 1, 12-13).

Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. (1 Iv 1, 9)

ZAHVALJUJTE GOSPODINU JER JE DOBAR, JER JE VJEČNA LJUBAV NJEGOVA.

p. P.

Autor: Vjera/dnevno.hr

Komentiraj