RODITELJI IZ OŠ PUJANKE: Mi želimo da Cesare bude zajedno s našom djecom i u 2B razredu jer oni ga svi vole

Vi ste, poštovane institucije, u ovom slučaju odgovorni za početak jedne tužne priče kojoj se ne nazire kraj!

Splićanka Nina Kuluz, kojoj nakon mukotrpne bitke i, kako je iznosila, života u strahu od nasilnog partnera u Italiji zbog čega se dala u bijeg prijeti i ‘ovrha nad djetetom’ za tjedan dana, svakodnevno dobiva podršku. Facebook grupa ‘Spasimo malog Cesarea – ne dajmo da ga na silu iščupaju od majke, Splita i Hrvatske’ u svega nekoliko dana je narasla do preko 35 tisuća članova, a pokrenuta je i peticija.

Gradski kotar Pujanke se također ustao i dao punu podršku majci u borbi za jedino dijete. Također, roditelji čija su djeca pohađala prvi razred s Cesareom su poslali otvoreno pismo institucijama u kojima ih mole za ispravljanje nepravde prema djetetu, a tu je i niz poruka njegovih prijatelja. Birokracija je napravila niz propusta, ali teško će zaustaviti građane u traženju i dostizanju pravde.

Pismo majki i očeva koji se bore za’ malog prijatelja’, za Cesarea, prenosimo u cijelosti:

– Obraćamo Vam se kao roditelji, majke i očevi, čija su djeca provela prvi razred zajedno, u učionici prvog B, OŠ Pujanki u Splitu. Mi smo roditelji koji znamo što našoj djeci znače prijatelji iz razreda, što im znači njihova učiteljica, učionica i klupa u kojoj sjede. Mi smo bili roditelji malih prvaša koji su danas puno zreliji nego prije devet mjeseci kada su prvi put sjeli u svoje školske klupe. Danas naša djeca imaju svoje školske prijatelje (s kojima se druže i izvan škole), imaju svoje obaveze, navike i u konačnici svoj život. Naša djeca imaju i zajedničkog prijatelja, našeg Cesarea!

Naša djeca su već sada ljudi u malom koji mogu prenijeti i kazati: što su radili u školi, s kim su se igrali, koga su vidjeli, što su osjećali, koje su najdraže igračke ili društvene igre njihovih prijatelja iz razreda! Naša djeca su svjesna toga tko su, ne boje se izraziti svoje želje i osjećaje, odabrati jelo koje vole, prijatelja s kojim se druže, sport s kojim se žele baviti! Samo je jedno dijete lišeno toga – dijete koje je lišeno prava da izrazi želju kojom određuje svoj budući život!!! To dijete je prijatelj naše djece, zdravo i nesputano, koje zajedno s našom djecom uči, igra se, pjeva, trenira i raste. To dijete je naš Cesar!

Mi smo roditelji koji zajedno dižemo glas za dijete, za Cesarea!!! Cesare je dijete koje nije odabralo svoju sudbinu, ona mu je ‘zapisana rukama bešćutnog pravnog sustava’. Iako je na to imao pravo!

Cesare je dijete koje zna što želi i koje je započelo svoj školski i životni put s našom djecom. Cesare je dijete koje se ni po čemu nije razlikovalo od naše djece.

Sve do onoga dana kada smo saznali da mora biti ‘ovršen’… I sada se očekuje da će dijete, samo tako, kojim čudom, prihvatiti da: u jednom trenutku mijenja životno okruženje, životne navike, cijelu obitelj i u konačnici roditelja! Roditelja‐majke koja je do sada u svakom trenutku njegova života bila s njim i bila prisiljena braniti ga od okrutnosti sustava pa i od drugog roditelja‐oca.

I da, ovim pravni sustav pretpostavlja da se roditelj postaje u trenutku fizičke prisutnosti djeteta, a zanemaruje činjenicu da je roditeljstvo trajni proces, da se roditeljstvo uči, gradi, uz uspone i padove. Da roditeljstvo uključuje i neminovne roditeljske žrtve i prihvaćanje činjenice da i dijete nas odrasle može naučiti puno toga! Pravni sustav zanemaruje činjenicu da je Cesare do sada imao roditelja u punom smislu te riječi. Uz roditelja‐majku Cesare je imao i ima širu obitelj, s kojom dijeli uspone i padove i koji ga vole!!! Cesare je dijete kojem je pravni sustav odlučio izbrisati dosadašnji život i udovoljiti osobi koja se igra dječjim životom da bi postala roditelj‐otac.

Poštovane institucije, ni roditelj ni institucija se ne postaje u određenom trenutku. Biti roditelj, majka i otac, je proces koji započinje rođenjem novog ljudskog bića i koji traje do kraja života. Imanje djeteta ne znači da smo roditelji, roditeljstvo nije vlasništvo nad djetetom, već spremnost na odgovornost, radosti i žrtvu, izazove pružanja sigurnosti ljudskoj osobi koja u početku treba našu zaštitu, a kako raste treba našu podršku, usmjeravanje i iznad svega ljubav….Roditelj biti znači biti spreman učiti, mijenjati se, prilagođavati se i rasti zajedno s djetetom. Biti roditelj znači jednostavno biti tu iz ljubavi za ljubav! Jeste li Vi, poštovane institucije, sigurne da je zamjena jednog Cesarovog roditelja s drugim prava razmjena? Jeste li se uopće zapitali što je najbolje za dijete?

U ovom slučaju mi roditelji prvog B razreda OŠ Pujanki želimo naglasiti: sada, u ovom trenutku, nisu bitni roditelji, majka i otac, bitan je Cesar. Mi se sada javljamo, dižemo glas i srcem se borimo za Cesarea!!! I naravno, mi kao roditelji znamo da katkad griješimo, jer nitko nije savršen. Bitno je znati to uvidjeti, priznati i nastojati biti bolji svaki sljedeći trenutak roditeljstva! Cesar je do sada imao takvog roditelja, koji mu je omogućio da bude snažno i neovisno malo biće…ali poštovane institucije,

Cesareov je slučaj jedan od onih u kojem se radi o greški (pravnog) sustava, greški koja uništava ljudski život i to se ne želi priznati!!!! Jer ni institucijom se ne nastaje u jednom trenutku, institucija gradi sebe i svoj ugled kroz instrumente i mjere kojima ostvaruje svoje ciljeve propisane u strategijama i politikama svojeg djelovanja! A sigurno je u svakoj instituciji osnovna vizija boljitak ljudskog bića i društva!!! Svoj osnovni cilj i viziju vašeg postojanja, poštovane institucije, vi ste izbrisali, zanemarili i jednostavno s namjerom ili ne zaboravili u slučaju Cesarea.

Zašto? Je li opravdanje mjesto njegovog rođenja, što je Hrvatska mala država, a Italija velika? Po čemu se veličina u ovom slučaju mjeri? Po snazi zauzimanja za ljudsko biće ili po broju stanovnika? Po obrani nevinih ili podilaženju imućnima?

Vi ste, poštovane institucije, u slučaju Cesarea pogriješile. Vi svoju osnovnu funkciju niste ispunile i ne trudite se ispraviti grešku bez obzira na posljedice!!! Ako niste svjesni počinjenih grešaka, a one su brojne, ovdje Vam mi roditelji ističemo najvažnije:

1) Cesare nije dobio priliku da kaže svoje želje, on nije pitan za mišljenje iako na to ima pravo!!!

2) Cesare nije imao skrbnika koji bi u vremenu prilagodbe mogao procijeniti najbolje rješenje slučaja sa Cesareom u centru pažnje!, jer Cesare nije bio važan u ovom slučaju odnosno sudskom procesu!

3) Vi institucije, niste procijenile sposobnost osobe da bude roditelj‐otac u ovom slučaju!

4) I ne manje važno, mi naglašavamo još jednu grešku ‐ ovdje riječ ovrha ne predstavlja nikakvo značenje, jer se radi o živom biću, pa je prikladnija riječ izručenje!!! Vi ste, poštovane institucije, odlučile IZRUČITI dijete!!! Znači, ovdje se radi o izručenju djeteta, jer se jedan mladi život prisilno, bez prava glasa, premješta tj. izručuje u nepoznato okruženje, na odgovornost nepoznatim ljudima, Vi njega šaljete u zatvor!!! Premješta se iz okruženja obitelji i prijatelja koji ga vole i s kojima je bio jednak u svakom pogledu, u okruženje koje ga ‘očekuje’. Da, Ceasarea očekuju, ne s ljubavlju, već kao pobjednički pehar, stvar.

U tom okruženju Cesare je već ‘obilježen’ kao drukčiji, s raznim mišljenjima o njemu i njegovom podrijetlu, s nečim s čime se do sada nije brinula njegova glavica, i s nečim na što ga Vi institucije prisiljavate da poželi živjeti. Kao da se nešto takvo poželjeti može…

Vi, poštovane institucije, svojim nečinjenjem i nedjelovanjem potvrđujete da smatrate da se roditelj može postati jednim klikom i željom da nekoga posjedujete!

Vi ste, poštovane institucije, u ovom slučaju odgovorni za početak jedne tužne priče kojoj se ne nazire kraj! Jer ona je počela i vidi se u odjednom tužnim očima djeteta o čijem životu ste Vi presudile. Kako objasniti Cesarovim prijateljima, našoj djeci, što se to događa, zašto je Cesar u posljednje vrijeme od nasmijanog i sretnog dječaka postao dječak u čijim se očima u trenucima vidi ogromna tuga i strah iako mi i njegova majka nastojimo zaštititi njega i našu djecu od svih ovih ružnih zbivanja!!!

Stoga, mi roditelji djece 1B razreda OŠ Pujanki, tražimo da se čuje naš glas i uz hitan postupak:

1. Revidira sudski proces!

2. Izvrše procjene sposobnosti (u svim segmentima) oba roditelja za odgoj i suživot s djetetom

3. Donese ispravna presuda u korist Cesareovog života

Mi imamo na to pravo jer se borimo za život jedinstvenog ljudskog bića, djeteta, našeg Cesarea, prijatelja naše djece! Mi se borimo da Cesar i dalje ostane isti i jednak među svojim dragim prijateljima. Mi želimo da budu skupa u 2B razredu jer kao što smo rekli, ljubav je najvažnija, a oni ga svi vole…

Poštovane institucije, odluka je na Vama. Uništititi ili sačuvati ljudski život – napisali su.

Izvor: dalmatinskiportal.hr

Odgovori

Skip to content