TwitterFacebookPinterestGoogle+

Otimačina narodnim neprijateljima nekad i sad: „Druže Tito, nešto bi te pito, di je moje sa tavana žito….“.

  • Written by:

 

Linić nastavlja bez milosti udarati po Neprijateljima Naroda i Partije. Zaredale su zaplijene velikih količina povrća od proizvođača koji imaju urednu dokumentaciju da su otetu robu uzgojili na svojim njivama svojim radom. 

 

{jathumbnail off}Formalno obrazloženje kaže da su robu prodavali izvan kruga tržnica ili veletržnica. Zakon o trgovini kaže da to ne smiju. Zakon zdrave pameti kaže kako je bolje pustiti čovjeka da radi bilo što ako ne krade nego da ga država ima na teretu proračuna i socijalnih fondova. Zakon socijalne pravde kaže da država treba raditi kompromise ako je to u interesu većine građana.

 

Policija i inspektori ministarstva financija prije nekoliko dana su kod Veletržnice u Osijeku jednom poljoprivredniku zaplijenili 800 kilograma krumpira. U međuvremenu je čovjek platio i kaznu od 1600 kuna. Jučer su policija i inspektori kod tržnice u Vinkovcima zaplijenili 800 kilograma kupusa od proizvođača iz Međimurja. I on je imao urednu dokumentaciju da je to njegov vlastiti proizvod. Zvučala je vrlo groteskno vijest na nacionalnoj televiziji u kojoj se kaže da će država prodati zaplijenjeno povrće kako bi popunila proračun.

Zaista, nakon te vijesti ne možemo reći ništa drugo nego da plovimo na brodu kojim upravlja posada koja baš i ne zna puno o navigaciji. U nekoj slobodnijoj formi nazvao bih to brodom luđaka. Luda posada, ali ludi i putnici koji ništa ne poduzimaju.

Dakle, država će prodati 800 kila kupusa i dobiti par tisuća kuna. Neće puno više dobiti niti za krumpir. Kad se tome pribroje i kazne, dobit će država za popunu proračuna nekih desetak tisuća kuna. A kao posljedica tih kazni ostat će dvije poljoprivredničke obitelji koje možda neće imati sredstva za novu sadnju povrća. U našim ruralnim područjima obitelji su obično iznadprosječno brojne. I ove dvije obitelji bi uskoro mogle postati teret proračuna kao socijalni slučajevi. Uzme li se u obzir što sve država tada njima mora davati i na što oni imaju pravo, proračun će svaki mjesec gubiti po desetak tisuća kuna. I tako tko zna do kad. A zbog čega?

Jasno je da reda u državi mora biti. Prema tome, ako su u ova dva slučaja ljudi prodavali svoju robu izvan za to predviđenog područja trebalo je najprije utvrditi je li bilo mjesta unutar tržnice, odnosno veletržnice. Čovjek kojemu je zaplijenjen kupus tvrdi da je netko drugi zauzeo mjesto koje je on zakupio, odnosno platio. Čak je i pokazivao potvrdu za to. I to je već valjana osnova za pretpostavku da čovjek nije imao namjeru varati državu.

Ali dobro, ako uzmemo da ni to nije dovoljno jak temelj da bi mu bilo oprošteno, treba se zapitati kakav je on prekršaj dalje napravio. Krivo je parkirao. Zar je to razlog da mu bude zalijenjeno povrće koje je imao u kamionu? Sigurno nije.

Inspekcija nije utvrdila da je čovjek varao na porezu. Dakle, nije bilo razloga da mu se plijeni roba zbog toga. I na koncu se sve svodi na paragraf iz Zakona o trgovini po kojemu je zabranjeno prodavati izvan područja koja za prodaju odredi jedinica lokalne samouprave.

Da nije te i takve odredbe, bilo bi stvarno velikog nereda. Prodavao bi gdje tko stigne. Nastajali bi zastoji u prometu, a o tome kakav bi komunalni nered vladao ne treba posebno ni pričati. Međutim, u tradiciji ovog naroda i ove države ipak jest prodaja i izvan područja koja nisu za to odobrena i označena, a to baš i ne izaziva nikakve poremećaje u našim životima niti je uzrok bilo kakvog nereda. Tu prije svega mislim na one popularne prodavače upravo kupusa i krumpira koji prolaze našim ulicama izvikujući glasno koje povrće prodaju.

To je jednostavno postala tradicija. Ne vidim kome to može smetati osim velikim trgovačkim lancima prema kojima se ministar Linić tako jako grozio i prijetio kontrolama, poslao tamo inspekcije koje su izvjestile o nepravilnostima, ali o kaznama do dana današnjeg ništa nismo čuli. Njima nisu blokirani računi kao malim poduzetnicima, njima nije zaplijenjena roba kao malim poljoprivrednim proizvođačima.

Jesu li baš oni razlog ovog najnovijeg udara na ljude koji nastoje preživjeti bez da budu socijalni slučajevi i teret državnom proračunu? Teško je tvrditi da to jest baš tako, iako sve upućuje na to. Kad su analiziraju sve činjenice drugog logičnog zaključka nema. Možda bi se moglo još pričati o nastavku davne povijesne priče kad je komunistička vlast u pokušaju popravljanja vlastite nesposobnosti udarala na seljake i otimala im hranu, no mislim da bi u ovom trenutku to bilo pretjerano. Iako, niti to ne treba smetnuti s uma, jer ova vlast je najžešće udarila baš po obrtnicima i seljacima. Istim onim slojevima koji su 1947. proglašeni najljućim narodnim neprijateljima.

Svjesno ili podsvjesno, netko i danas slično radi u državi u kojoj nije bilo minute vremena u Dnevniku nacionalne televizije za prilog o tome da je predsjednik Republike odlikovao heroje Domovinskog rata, ali smo zato vidjeli dosta dugačku priču o pogrebu Jovanke Broz. Pitate se kakve to veze ima jedno s drugim. Osim oslikavanja političke i svjetonazorske pozadine ljudi koji vladaju državom tek toliko da podsjetim kako je Jovanka Broz desetljećima bila prva dama čovjeka kojemu su naši stari skrivećki pjevali „Druže Tito, nešto bi te pito, di je moje sa tavana žito….“.

Ova aktualna prispodoba mi se učinila zgodnom za podsjećanje na to da ona ružna vremena očito nisu sasvim iza nas.

 

Autor: Ante Gugo/Politika plus

Komentari