Nije im lako – osuđeni na Hrvatsku
Ćiriličari, imam lošu vijest za vas – Mi Hrvati nadživjet ćemo vas i sve To vaše, usprkos, uz prkos i unatoč svima i svemu. Jer… „dok je srca bit će i Kroacije.”
{jathumbnail off}Hrvatstvo, u bilo kojem smislu te riječi, pokušavaju razdrobiti, razmrviti, rastrgati, satrati, prožvakati… i hraknuti nam nas same, kao neki novokomponirani ćirilični srbijanski ispljuvak.
Polupismeni novinarčići se koče preko naslovnica tiskanih medija u roju pravopisnih pogrešaka.
Lektori su mrtvi, živjeli lektori!
Preodgajaju nas. S ekrana, u vijestima, dnevnicima, i inim smicalicama viču, reže, prijete i u najmanju ruku prekoravaju nas, osobe s „posebnim potrebama”, čiji je rodonačelnik i primus inter pares elementarno nepismeni Igor Bobić sa svojom mucajućom družbom, koja i samim svojim postojanjem promiče nepismeni homoseksualni kupleraj. Svi su oni dobro umreženi, u širokom spektru njihovih duginih boja na HRT-u sa Zoranom Jovanovićem, poznatijim kao Zoran Šprajc, i na TV 24 sata sa svojim nemuštim tri dana starim vijestima, a nije daleko ni Nova TV.
Od „Zore dubrovačke”, „Tajni”, „Stelle” i svih ostalih nenabrojivih uradaka grandioznih sricajućih književnica, januarke, veljače, itd & co, gora je jedino samrtna SDP-ova sapunica koja se spušta preko Pantovčaka na Markov trg, šireći se, i uključujući sve nas putem odašiljača Katedrale udbinog duha, u taj njihov hropteći dance maccabre, koji nas se, uistinu nimalo ne tiče.
Jednooki Lignjun i operetni Fićfirić, s ostatcima ostataka, kolo vode. Ušli smo u Guiness-Reding knjigu rekorda.
Svi oni (ili bolje reći Ono) vrište na nas nekim nemuštim metajezikom prepunim anglizama, turcizama i ostalih srbizama, gdje hrvatskoga jezika jedva da ima u tragovima.
O Dežuloviću, Jergoviću, Gallu, Butkoviću, Kuljišu, Tomiću i ostaloj trabantskoj žgadiji ne bih…ovaj put. Kao niti o stanju hrvatskoga teatra, pa tako ni o stanju putrificirane Andreje Zlatar Violić… Za sada.
Retorički se pitam, u kojem bi to teatru apsurda bio takav omjer neuspješnih Hrvata u srbijanskoj vladi, kao što u tzv. hrvatskoj Vladi ima neuspjelih Srba…? Kakav je to ministar sporta, transseksualne znanosti i homoseksualnog obrazovanja, koji u počasnoj loži sjedi s četničkim vojvodom, dok cijeli stadion fućka i huči kad se intonira Lijepa naša, a hrvatska zastava biva spaljena?!? Prijatelj je to riječkoga gradonačelnika Obersnela, koji nam je pljuvanje i rezuckanje hrvatskoga stijega, prije nekoliko godina pojašnjavao kao umjetnički čin.
Brački Srbijanac Arsen Bauk pojašnjava nam ćirilično pismo, dok Milanka Opačić, poput tenka, gura i ruši sve pred sobom ulazeći u zgradu Hrvatskog sabora.
Gospodine Pupovac, hoćete li dopustiti hrvatskoj manjini u Saboru pravo na hrvatski jezik i latinicu?!?
Ćiriličari, imam lošu vijest za vas – Mi Hrvati nadživjet ćemo vas i sve To vaše, usprkos, uz prkos i unatoč svima i svemu. Jer… „dok je srca bit će i Kroacije.”
Autor: Božidar Alić/Dnevno.hr
