Legendarni Iko se prisjeća Hajdukovih bitaka s Englezima i Škotima: Nismo bili svjesni šanse generacije
Ivan Buljan lako vraća film povijesti u sjećanja, on kao izuzetan stoper, stup obrane Hajduka prve polovice sedamdesetih, iza njega Dragan Holcer, kao mislilac, čistač. Sjajan tandem. Svjetske klase. Buljan nam priča:
– Leeds, kako ne, tek danas vidim da nismo bili svjesni šanse generacije da uđemo u europski finale. Bili smo strašno blizu i ispali za korak. U Splitu nismo nadoknadili 0:1, a tamo smo u prvoj utakmici pogodili gredu, mislim da je Jurica (Jerković op. a.) pucao… Protivnik nam je bila jedna od najboljih momčadi Europe, danas će svi na Leeds odmahnuti rukom, ali oni su puno bolji, neusporedivi nego što je to Everton danas. Ajax, Bayern, Leeds, to su bile tri top europske momčadi tog trenutka i iduće dvije-tri godine. Leeds je bio prvak Engleske, finalist Kupa kupova i Kupa prvaka.
U prvoj je bio poraz?
– Minimalan, ja sam istegao mišić i htio izaći vanka. Treneru Zebecu govorim da sam ozlijeđen, a on meni moraš ostat, nema ko uć. Stoj otraga i čekaj. Izdržao sam i jedan sprint napravio, spasio kontru i bio sam gotov. I onda sam dva tjedna totalno mirovao i preskočio i utakmice i treninge da budem spreman za revanš. Gore je Boljata šakom udario Clarke, bio isključen, on je bio engleski reprezentativac. Nije smio igrat u Splitu, mislili smo da je to šansa.
Opišimo malo Leeds United?
– Pola škotske reprezentacije, jakih Škota, a ne kao danas. Čuveni Billy Bremner kapetan, pa Jordan, Lorimer, golman Harvey. Velšanin Yorath, pa Englezi Clarke, Hunter, Madeley… Starijim ljubiteljima baluna to su imena strahopoštovanja. Imali su brojeve na štucnama, sasvim neobično.
Kakav je bio revanš?
– Cijeli noć i do utakmice padala je kiša. Onda je stala, ali je teren bio težak, nasipalo se pilotine u peterce da golmani ne brane u totalnoj kaljuži. Krcat Stari plac, velika očekivanja. Premija? Ma ništa, nije bilo basnoslovnih iznosa, bila nam je čast igrati, finale je bila premija. Zebec je govorio nemojmo srljati, čuvajmo nadu do zadnjeg trena. I sačuvali smo nadu, ali gol nismo postigli, makar su Šurjak i Jovanić imali svoje šanse. Bili smo blizu.
Nije branio Vukčević?
– To je posebna priča, Zebec je uveo duga trčanja i njegovo uvođenje profesionalizma i ozbiljnog rada izlazilo je svima na nos i na uši. Čak bih rekao da je bilo i tihog bojkota na gostovanjima, sve smo izgubili osim jedne utakmice, kad smo dobili u Skoplju. Bili smo deveti u prvenstvu. Zebeca nije bilo lako trpjeti, ali on je udario temelje modernog Hajduka, na što se kasnije Ivić naslonio. Da, Vučko nije branio jer se opirao Zebecu da trče krugove, gunđa’ je i brontulava’, to mu je strašno bilo teško, 32 godine i šta će trčat, on je vratar. Vučko je imao mačji refleks, linijaš, sjajan vratar, a Zebec je htio da i on trči krugove. Rekao je da neće, a Zebec njemu onda vi nećete braniti. Davao je vi. Tako je neočekivano branio Sirković, rezerva Vukčevića, isto sjajan vratar.
Napravili ste sjajan rezultat u Europi?
– Voljeli smo izazove, ali bilo je starijih igrača koji nisu voljeli raditi i trenirati. Koncentrirali smo se na europske utakmice i išlo nas je, osim Norvežana Fredrikstada izbacili smo i Wrexham i Hibernian, bili specijalisti za Otok, izbacili Velšane i Škote, a Engleze zamalo. Poslije takvog ispadanja obično dođe do raspada sistema. Pogodilo nas je.
Ta Škotska će dogodine doći na Mundijal u Njemačku ’74?
– Je, u našu skupinu, pola Leedsa na Svjetsko prvenstvo 1974. I opet Jordan i ja, doduše ja na desnog beka, a njega je čuvao Katalinski. Nama je bilo dosta 1:1, prošli smo dalje, oni nisu, rekao sam hej, Joe, ovo ti je revanš za Split…
Imali ste poseban odnos sa Zebecom?
– Jesam. Cijenio me. I ja njega. Mene je htio za kapetana nakon Holcera, ali kasnije su nakon Zebeca za naslijednika Holcera izabrali Jerkovića, tako je Ivić želio. Zebec je mene podupirao i u Hamburgeru, kad sam krenuo loše i kad su novine vrištale ‘Buljan raus’, izlazi, van, Zebec je rekao nemojte čitati novine, samo radite, vi ćete doći u formu. Da, tako je bilo – pričao je Buljan.
A Zebec u Hajduku?
– Mi smo bili poluprofesionalci, u smislu rada, života, odnosa, profi ali na balkanski način. Izašlo bi se vanka, popilo bi se. Ima jedan štos za kraj, mi u karanteni na Hvaru u hotelu Amfora i Zebec u kontroli, dolazi do šanka tamo jedan od nas, neću vam reć koji, stoji sa čašom, u njoj crno piće. Je li kokakola? Dajte da pomirišem, da probam, kaže Zebec. Ne dam, kaže moj suigrač, nećete vi meni ni mirisati, a kamo li probati moje piće! Onda ja vas kažnjavam sa 50.000 dinara, kaže Zebec. Zato smo na gostovanjima sve izgubili osim jedne. A kod kuće smo pobjeđivali, lakoćom. Bilo nas strah publike! – sjeća se Buljan.
Izvor: Slaven Alfirević/Slobodna Dalmacija; Foto: Hanza Media
