Josip Jović: Trostruki povijesni atavizam

Sudeći po reakcijama na Thompsonov koncert u Slunju na kojemu su se čuli neki nezgodni povici i pjesme, vlasti su (političke, pravosudne i policijske) udruženim silama odlučile konačno stati na kraj pozdravima „za dom spremni“, Juri i Bobanu. Prekršajne i kaznene prijave podnesene su protiv pjevača, ali i protiv neodređenog i nepoznatog broja pojedinaca među posjetiteljima koncerta. Jalov je to, međutim, posao.

Nikada, naime, represivna borba protiv duhova nije urodila plodom pa neće ni ovaj put. Iz cijele ove zavrzlame mogu se iščitati barem tri povijesna atavizma ili zaostatka prošlosti.

Iako je spomenuti pozdrav sam po sebi nevin, neviniji od „smrt fašizmu“ kojim su se potpisivale masovne likvidacije, iako je dijelom vezan uz slavne dane Domovinskog rata i iako je stariji od Pavelićeve države, on ipak mnoge izravno asocira na vrijeme Drugoga svjetskog rata.

Ako to netko namjerno radi, ako time doista želi afirmirati ili se identificirati s NDH, onda je to beskrajno glupo, kao što je glupo žaliti za nečim što je trajno propalo i time kompromitirati ono što imaš, nanoseći štetu i državnoj ideji i sebi samima, klubu za kojega navijaš, pjevaču kojega obožavaš.

Atavizam je druge vrste i kad se tako alergično reagira na pjesme, pozdrave, usklike i slično, što doista neugodno podsjeća na vrijeme verbalnog delikta kad su riječi značile težak grijeh i kad se zbog njih odlazilo u zatvor. Kao da suspektnima postaju, ne samo cijela rečenica, nego i pojedine riječi izvan te rečenice, kao dom, spreman i slično.

Atavizam je i taj ustaški kompleks koji je duboko nametnut i usađen i narodu i njegovim političkim predstavnicima. Nema u nas političara koji još uvijek ne osjeća potrebu nekom se dokazivati i dokazati kako nije ustaša ili fašist. Zato će oni spremno osuditi svaki izraz nekog nacionalizma, nikada se neće pojaviti na mjestu najveće nacionalne tragedije.

Onoga „za dom spremni“ bit će sve više što se više bude zabranjivao. Da se zbog njega ne skače na zadnje noge ne bi ga ni bilo. To je najčešće akt čistog inata ili provokacije bez stvarne povezanosti s onim što mu se pripisuje.

Postoje još neki razlozi. U Hrvatskoj se svakoga srpnja uredno slavi četnički ustanak i zvjersko, masovno smaknuće potpuno nedužnih ljudi u Lici.

U ovoj državi i to njezinim novcem uredno izlazi jedan list i djeluje jedna stranka koji sustavno promiču velikosrpsku ideju, vraćaju nas u prošlost, izmišljaju ili prenaglašavaju „vjekovne žrtve i krvnike“ i time proizvode podjele i sukobe.

Postoje zahtjevi i da se hrvatske vlasti ispričaju zbog “Oluje”, koju se, očito, nije smjelo poduzimati. Itd. Treba li se onda čuditi kad se s tribina čuje taj stigmatizirani „za dom“.

Izvor: Josip Jović/Slobodna Dalmacija; Foto: Arhiv HANZA MEDIA

Odgovori

Skip to content