Globalizacija je genocid
Oligarhija snuje globalni fašizam; Novi Versailles prijeti Njemačkoj
Globalizacija je genocid. Kako bi drukčije nazvali politiku koja troši bilijune dolara na izbavljanje bankovnog sustava, bilijune dolara na rat, a ljude namjerno izgladnjuje na smrt spletom financijske politike i mešetarenja prehrambenih kartela? To je ‘decidirano’ [kako bi naši političari rekli] protučovječna politika s nakanom ponovnog uspostavljanja, po viđenju međunarodne financijaške oligarhije sa središtem u Londonu,
prirodnog poretka stvari: oni na vrhu, a svi drugi potrošna roba.
Globalizacija je politika izravno konstruirana za uništenje države nacije. Globalizatori tvrde da je država nacija arhaična, da je doživjela neuspjeh te ju se mora ju zamijeniti“modernijim“ oblikom—no to je laž. Država nacija, a napose oblik repubike kojeg je uspostavio Proglas Nezavisnosti i Ustav SADa najviši je oblik političke organizacije koju je čovjek ikad izgradio, oblik koji je posebice smišljen da bi promicao Opće blagostanje svih građana.
Velika ironija leži u tome što je to što „modernizatori“ naturaju ustvari daleko stariji, ugnjetavački sustav skovan da bi zaštitio elitu a kmetove držao u pokornosti. Kad bismo pristali napraviti to što ti modernizatori predlažu, vratili bismo svijet unatrag više od 250 godina u dane kad je Britansko Carstvo vladalo a Sjedinjene Države bile samo bljesak u oku Benjamina Franklina.
– Država nacija –
Kako izgraditi državu naciju? Gradite gradove sa svom nužnom infrastrukturom: električna energija, vodosustav, kanalizacija, stambena izgradnja, sustav prijevoza, škole, bolnice, kulturne ustanove—sve nužno produktivnosti stanovništva. Stvarate industriju za proizvodnju robe i zapošljavanje ljudstva. Imate poljoprivredu u okolnom području da bi prehranila gradove. Izgradite sustav prijevoza da bi se ljudi mogli kretati okolo i roba učinkovito prevozila. Izgradite komunikacijsku i prijevoznu mrežu nužnu kretanju ljudi i robe između gradova. A iznad svega, imate obrazovni sustav u kojem učenici mogu proživljavati najveće znanstvene i filozofske uspjehe prošlosti, tako da bi mogli ostvariti nove velike uspjehe koje budućnost zahtijeva. Najveće blago svakog društva je moć razuma ljudskog individualnog uma, jer iz tih umova proizlaze znanstvena i tehnička otkrića koja povećavaju proizvodnu moć ljudske radne snage. Društva koja njeguju taj proces su uspješna, a društva koje ne njeguju, propadaju. Država nacija s ustrojem oko tih koncepcija najmoćniji je i najmoderniji oblik mogućeg političkog kova. Pogledajte globalizaciju s tog stajališta. Jedno od najglavnijih pravila globalizacije je preseljenje proizvodnje u područja gdje je radna snaga najjeftinija. To se predstavlja kao probitak, a u stvari je veoma razorna utrka čiji cilj je dno.
Plaćati ljudima poštene [fer] plaće za njihov rad bitan je sastojak stabilnog društva. Obitelji moraju imati dostatne prihode za pokriće osnovnih troškova (uz višak kao dio štednje), kao i vrijeme i novac za bavljenje intelektualnim i kulturnim interesima. Ljudi ne bi smjeli raditi cijelo vrijeme samo da bi mogli krpati kraj s krajem—to je loše gospodarenje kao i loša društvena politika.
Uz to, preselenje proizvodnje iz područja više tehničke razine na područja nižih tehničkih razina ustvari smanjuje ekonomsku dobit te proizvodnje. Daleko od toga da stvori produktivniji svijet, globalizacija ga je stvorila slabijim.
Pa tko ima koristi? Očito tvrtke imaju koristi, jer im se dobit povećava, i bankari su na dobitku jer mogu izvući više novca iz tih tvrtki, no ta korist je samo obmana, kratkoročni skok dobiti na uštrb dugoročnog propadanja planeta. To je vrsta ekonomskog ljudožderstva. To ljudožderstvo je hotimično, politika skrojena za smanjenje nosivosti svijeta u svrhu smanjenja razine stanovništva. Suprotno maltuzijanskoj propagandi razlog tome je spriječiti nacije Azije, Afrike i Iberoamerike u razvoju svog potencijala i preuzimanju svog zakonitog mjesta u svijetu.
Stoljećima, oligarhija čije je središte u Europi, smještena kojiput oko rimskog, mletačkog, španjolskog, britanskog i drugih carstava, gledala je na svijet kao svoje dječje igralište i želi to zadržati. Smatra svjetske prirodne sirovine svojima, bez obzira gdje se nalazile, i ne će tolerirati države koje se miješaju u njihovo „pravo“. Povijest svjeta je prepuna primjera svrgnutih vlada, premještenih nacionalnih granica da bi se zaštitilo to carsko, pljačkaško isključivo pravo. Kad bi se te države same razvile na isti način kao Sjedinjene Države, ti oligarsi
znaju, to bi globalno promijenilo odnos snaga, zbacivši te napuhane mazgove s njihovih ljiljansko bijelih prijestolja. Ne bi više City of London i njegovi sateliti bili u mogućnosti diktirati globalnu politiku. Ne samo to, već uz više standarde života uključujući bolju ishranu i pravo školovanje, te takozvane zemlje Drgog ili Trećeg svijeta proizvele bi stanovništvo sposobnije za svoje vlastite velike znanstvene i tehničke pronalaske uključujući i na polju nuklearne energije. Tehnologije nuklearne ere pomogle bi smrskati oligarhijsku kontrolu nad odsudnim sirovinama kao nafta i strateški minerali. Suočeni takvom perspektivom, oligarhija je pokrenula sveobuhvatni napad na Sjedinjene Države i druge države nacije pod eufemizmom „globalizacija“.
– Globalizacija –
Cilj globalizacije je osigurati prevlast nad planetom anglo-holandskom liberalnom sustavu. To se treba postići putem bankara i Četiri konjanika apokalipse, rabeći metode, za koje je zli lord Bertrand Russell rekao, da su možda neugodne, ali što onda. Ili, kako bi Dick Cheney mogao reći: pa što?
Cilj im je dramatsko smanjenje globalnog stanovništva putem spleta gladi, bolesti, rata i financijskog ratovanja. To učinkovito uništava sposobnost nacije da se razvije u suverenu naciju sposobnu oduprijeti se imperijalnim planovima. Primjeri obiluju. Ratovi su veoma učinkovit način ubijanja velikog broja ljudi, kao što smo vidjeli u nekoliko afričkih zemalja, Kambodiji pod Crvenim Kmerima, bivšoj Jugoslaviji i zapadnoj Aziji, da nabrojimo samo neke.
Britanci su pravi majstori u organiziranju takvih ratova, izazivajući obje strane na započinjanje rata, prodajući oružje obim stranama i blokiranjem pokušaja da se borba zaustavi. Bolesti su još jedan veliki ubojica, kao što pustošenje Afrike SID(A)om, malarijom i drugim ubitačnim bolestima potvrđuje.
Glad je slično oružje, kao što smo to razradili u tančine na drugom mjestu. Na područjima kao Afrika, dugotrajnoj europskoj koloniji, splet ratova, gladi i bolesti praktički je upropastio kontinent, naročito Crnu Afriku.
Financijsko ratovanje koristi se u slične svrhe. Bankari vode manipulacije cijena sirovina na „slobodnom tržištu“ dopuštajući kartelima koji kontroliraju trgovinu robom da plate nisku cijenu državama proizvođačima, a s druge strane zaračunavajući visoke cijene potrošačima, pljačkajući obje strane jednim potezom.
Podmukliji od toga su opetovani napadi na nacionalne valute koje zapadni financijaši potiču, a ‘Azijska kriza’ pred kraj 1990.-ih i dugotrajne dužničke krize Iberoamerike su dobri pokazatelji. Bacite udicu duga naciji (plativog u dolarima), prisilite je financijskim ratovanjem na devalvaciju svoje valute, pa je zatim otjerate pod stečaj prisilivši je da utroši sve veći udio svog BDP-a isplati tog duga, učinivši je sve nesposobnijom za ulaganja u vrste infrastrukturnih projekata velikih razmjera nužnih izgradnji nacije. Zbirni učinci takvih mjera tijekom desetljeća uništavaju tkivo tih nacija. Lokalne oligarhije aktivno sabotiraju pokušaje građana da stave svoje nacije natrag na pravi put, baš na isti način kao što se anglofili američkog establišmenta bore da LaRouchev pokret ne bi vratio Sjedinjene Države na načela Otaca utemeljitelja i Predsjednika Lincolna i FDRa.
Pogledajte, što su učinili Sjedinjenim Državama. Nekoć najveću industrijsku silu na svijetu, Sjedinjene su Države sveli na uvoz većine industrijskih proizvoda. To nam nisu nametnuli ni Kina ni Japan, već smo to učinili sami sebi, kad su nominalno američke tvrtke selile svoju proizvodnju u prekomorske zemlje, ili koristeći ‘outsourcing’ ili gradeći nova postrojenja tamo gdje je radna snaga jeftina. Zahvaljujući svom propustu prelaza na nuklearnu ekonomiju, mi smo sve ovisniji na raspodjelu nafte pod okriljem kartela, čije je središte u Londonu više nego ikad ranije, a rutinski uvozimo hranu iz zemalja čije vlastito stanovništvo nema dovoljno za prehraniti se. Ne samo da nismo imali uopće koristi od globalizacije mi smo njene najveće žrtve, samo ljušture onog što smo nekad bili, sve ovisniji o sustavu kartela sa središtem u Londonu za svoje najnužnije stvari, dok se naše vlastito gospodarstvo urušava.
To je hotimični genocid i mora ga se zautaviti ako želimo da svijet izbjegne strmoglavljenje u novi Mračni vijek. Moramo odbaciti arhaičko ugnjetavanje Britanskog carstva i njegovih suučesnika u genocidu i uporabiti snagu moderne države nacije u obnovi svijeta.
