PROBUĐENA HRVATSKA – GDJE SE KRIJU SMRTONOSNE ZAMKE?
Nalazimo se pred sudbonosnim povijesnim trenucima hrvatskoga kršćanskog naroda koji je suočen sa vrhuncem poniženja nametanjem nakaradne tzv. “rodne ideologije“, kao i neprijateljskim uvođenjem srpskih ćiriličnih ploča u hrvatski sveti grad Vukovar
{jathumbnail off}Napokon, nakon toliko godina i toliko udaraca koje je pretrpio, masovno i smisleno pokrenuo proces uspješnog otpora hrvatskim vladajućim elitama u njihovom višegodišnjem destruktivnom antihrvatskom političkom djelovanju i na taj način donio tračak nade u početak velikog domoljubno-državotvornog-kršćanskog preokreta na hrvatskoj političkoj sceni.
Međutim, povijest hrvatskih političkih neuspjeha nalaže izuzetan oprez i duboko promišljanje budućih poteza, a poglavito izbjegavanje „smrtonosnih zamki“, koje bi se na tom našem putu mogle pojaviti.
Ponajprije valja konstatirati da su se na hrvatskoj tzv. nevladinoj sceni, do sada prepunoj antihrvatskih i antikatoličkih udruga, organizacija, inicijativa i udruženja, napokon rodile dvije istinski domoljubne, narodne, spontane i iskrene građanske inicijative pod nazivom „U ime obitelji“ i „Stožer za obranu hrvatskog Vukovara“. Međutim, na ovom mjestu treba upozoriti na zamku tzv. „Hrvatskog sindroma“ (nesloga i razjedinjenost), koji još uvijek predstavlja ogromnu prepreku za uspješno suprotstavljanje velikoj ugrozi koja prijeti Hrvatskoj i hrvatskom narodu. Jednu stvar ovdje treba izbjeći, a jednoj težiti. Nakon uspjeha ovih dvaju inicijativa, ne smije se dopustiti da kao gljive poslije kiše niču i druge „spontane“ domoljubne inicijative i „akcije“, a koje u svojim ciljevima imaju slične domoljubne zahtjeve, već bi se svi oni koji smatraju da ih treba osnovati trebali pridružiti jednoj od ovih dviju, već dovoljno medijski promoviranih i omasovljenih udruga građana. Upravo suprotno! Ono čemu treba težiti i nastojati učiniti jest svojevrsno ujedinjenje ili barem zajedničko buduće djelovanje, sada već pokreta „U ime obitelji“ i Stožera za obranu hrvatskog Vukovara! Zbog čega? Zato jer političkom i organizacionom razjedinjenošću istinskih domoljuba, isti ne mogu u očima hrvatskog naroda u predstojećim izborima za Hrvatski sabor odigrati ulogu onog časnog faktora, koji bi mogao usmjeriti potporu biračkog tijela jednoj zajedničkoj svehrvatskoj domoljubnoj izbornoj političkoj tzv. „trećoj“ opciji!
Zamka druga: od drveća se ne vidi šuma! A šuma je činjenica da su nam svakim novim danom presudni izbori za Hrvatski sabor sve bliži! Veliki antihrvatski igrači, pod vodstvom onoga koji djeluje iz sjene, najopasnijeg i najjačeg kreatora neojugoslavenke geopolitičke opcije, zagrebačkog đaka i londonskog studenta Dejana Jovića, službeno savjetnika, a u stvari gospodara i mentora hrvatskog „trojanskog konja“ Ive Josipovića, potpomognuti potpuno rastrojenim i nesvjesnim današnjim hrvatskim vladajućim elitama i najvećim (itekako svjesnim) glavnim hrvatskim medijima, neumorno grade svoj neojugoslavenski projekt na tlu Hrvatske. U svijetlu ove činjenice nužno je i hitno od strane dvaju već spomenutih udruga njihovo zajedničko „sjedanje za stol“ i formuliranje političkih ciljeva kojima valja težiti i to na način da u njima bude na jasan i nedvosmislen način obuhvaćeno sve što treba poduzeti da se obrane hrvatska država i hrvatski narod te njegove gospodarske, domoljubne i kršćanske vrijednosti od ovoga paklenog scenarija. Ne trebaju daleko ići: ponudit ću im tzv. „30 točaka“ velikog domoljubnog programa koji je početkom prošle godine od strane domoljubne scene dočekan sa velikim odobravanjem i koji se polako čak i počeo provoditi u nekim točkama (potpuno oslobađanje hrvatskih generala, a time i Domovinskog rata od sotonskih haških konstrukcija, jedina moguća ustavna definicija braka ušla je u Ustav, a trenutno su na redu pitanja vezana uz hrvatski sveti grad Vukovar, dok će uskoro doći na red i izuzetno važno pitanje lustracije). Nakon toga, navedene udruge trebaju se izrijekom odrediti kako će pružiti potporu samo onoj političkoj opciji koja ove opravdane zahtjeve podrži do zadnjeg zareza!
Sada dolazimo do onog ključnog: Koja je to politička opcija?
Danas je već kraj 2013. godine, a treća svehrvatska spasonosna stranka, izborna koalicija ili izborni savez još nije niti u povojima! Budimo realni: treba izbjeći zamku traženja prijevremenih izbora (ne moramo srljati – domoljubni kotač nepovratno se zakotrljao, a strpljenje je vrlina – ne mana) jer jedino do redovnih izbora naša treća domoljubna izborna snaga može se organizirati i medijski promovirati za pobjedu, jer ništa drugo osim izborne pobjede ove opcije ne može spasiti Hrvatsku!
Po mojemu mišljenju, ova svehrvatska ujedinjena domoljubna izborna koalicija sastavljena od svega što u ovoj zemlji „hrvatski diše“ mora se formirati oko, po mogućnosti ujedinjenih, pokreta „U ime obitelji“ i Stožera za obranu hrvatskog Vukovara kao ideološke nadgradnje te dvije političke stranke: jedne demokršćanske orijentacije (HRAST) i jedne izvorne braniteljske političke stranke (Akcija za bolju Hrvatsku), uz veliku izričitu, a ne prešutnu, javnu podršku koju ovoj opciji treba dati najveći moralni autoritet hrvatskoga naroda, katolička crkva u Hrvatskoj! (Mislim da su se na ovom polju počeli događati veliki pozitivni pomaci i da je naša Crkva doista „izašla iz sjene“!).
Najveća zamka po ovom pitanju bila bi da se započeta velika „konzervativna“ domoljubno-kršćanska revolucija hrvatskoga naroda ponovno, kao prije svakih izbora, usmjeri prema Hrvatskoj demokratskoj zajednici kao najmasovnijoj tzv. desnoj domoljubnoj opciji jer smatram da bi to najvjerojatnije bila velika domoljubna “figa u džepu“. Da je tome tako, dovoljan je pokazatelj i činjenica da predsjednik navedene stranke upravo niti ne pomišlja na lustraciju, protivi se referendumu protiv uvođenja ćirilice u Vukovar, a ove nedjelje je u velikom razgovoru za jedne dnevne novine, negirao trenutno događanje ove naše drage „konzervative revolucije“, umjesto da kao pravi vođa probuđene hrvatske domoljubne i nacionalne svijesti, ponosno potvrđuje početak ovoga nepovratnog procesa! On se, naime boji svojih domaćih medijskih te drugih domaćih i stranih mentora i gospodara „u sjeni“, jer im se ne želi zamjeriti!
I na kraju: U posljednje vrijeme jedna se osoba sve više profilira kao mogući objedinjavajući faktor na domoljubnoj političkoj sceni: dr. Željka Markić. Daj Bože da smo u pravu i da tijek povijesti doista pokaže da je „to bilo to“. Međutim, pravi pokazatelj biti će tek onda, ako gđa Markić ne pokaže isključivost i samodostatnost već spremnost na suradnju, zajedničko djelovanje pa i ujedinjene sa „svime što hrvatski diše“. Tek onda moći ćemo doista ustvrditi: Dobili smo prvog (prvu) među jednakima!
Tomislav Stockinger/dragovoljac.com
