Tjedni pregled hrvatske političke gluposti

Zašto nitko ne šalje Milanovića na sistematski pregled? Krajnje je vrijeme, jer nakon svega što smo doživjeli i čuli od ove vlasti, sada tvrdi da je SDP jedini jamac da imamo poštenu državu!

Komentirajući zadnje rezultate Crobarometra, po kojima sve više raste popularnost HDZ-u i njegovoj koaliciji, a ruši se rejting SDP-u i Kukuriku koaliciji, Zoran Milanović je između ostaloga rekao: “Mi znamo što smo i tko smo i znamo da smo jedini jamac normalne, civilizirane, poštene Hrvatske”. Kad tako nešto izjavi čovjek kojem su dva člana najužeg njegovog tima, članovi predsjedništa SDP-a, pod najozbiljnijim optužbama za malverzacije vlašću, kad o poštenju govori čovjek koji je smijenio svog ministra financija s pokličem – “čiste ruke su važnije od izbora”, napokon, kad to izgovori čovjek za kojeg je ministar financija izgovorio sve one grozomorne optužbe o premijerovom bratu koji harači po ministarstvima sa svojim prohtjevima, kad dakle o poštenju i jamstvima za normalnu Hrvatsku govori premijer jedne posve promašene, dokazano nesposobne, ali i dokazano nepoštene garniture, onda tu čovjeku pamet stane.

Obzirom da šleperi argumenata stoje na raspolaganju u dokazivanju činjenice da je ova vlast u svakom segmentu iznevjerila naciju, da je to bila vlast koja je dokazala da ne zna izvući zemlju iz krize, vlast koja je ideološki konfrontirala naciju do zadnjih granica, vlast koja nas je osramotila u svijetu i to ne samo s lex Perkovićem, vlast koja umjesto da raspiše prijevremene izbore i prekine ovo mrcvarenje, koristi vlast do posljednjeg daha, a sada još i nastupa kao “jamac normalne i poštene Hrvatske”, onda tu više argumenti ne pomažu i mora se potražiti pomoć medicine. Jer, normalan čovjek, nakon svega što su nam napravili SDP i njegovo društvo, ne može izjaviti ovo što nam je izjavio premijer!

Čačić stvarno misli da će mu ljudi, nakon svega što je Hrvatska od njega doživjela i vidjela, vjerovati da je budućnost njegova? Nevjerojatno je koja se količina ego manijaka mota po hrvatskoj političkoj pozornici!

Dvadeset pet godina se mota po političkoj sceni, nikad ništa kapitalnoga od njega nismo vidjeli, biografija mu je toliko prepuna afera vezanih uz gospodarske malverzacije da je napisana cijela jedna knjiga samo na tu temu, proveo je neviđeno nasilje nad “narodnom” strankom koju je vodio kao krajnje liberalnu stranku. Kad je vodio grad sve je pucalo od afera, kad je bio župan ista stvar, kad je došao u Vladu tražio je da ga se titulira kao “prvog” potpredsjednika, što je egomanija kakvu još nismo vidjeli. A onda nam je objašnjavao da će nas obnova fasada izvući iz krize, onda smo crno na bijelo vidjeli da mu je, dok je bio u vlasti, firma koju doduše vodi njegova žena, radila unosne poslove s državom. Na kraju je doživio prometnu tragediju u kojoj se nije držao ni časno, ni ljudski tako da ga je premijer branio tezom da “u konačnici Mađari nisu bili vezani”. Završio je u zatvoru, ali nikad za medije nije prestao biti pozitivna zvijezda. I sada, kad je izašao van, ponovo se od njega radi spasitelj. Hrvatska nema šanse za uspjeh s medijima koji ne mogu razlučiti elementarnu moralnu crtu jednog ukupnog moralnog razvrata koji pokazuje taj čovjek, tako da mu i danas pripremaju teren za povratak. U intervjuima s kojima je preplavio zemlju, Čačić nerijetko priča takve gluposti da se čovjek hvata za glavu. Pogledajte ovo: “…mi smo krenuli prije rata s relativno visokom razinom civilnog društva, a s malim utjecajem politike, s profesionalnim i kvalitetnim medijima, relativno visokom razinom pravne sigurnosti.

Govorim o kontekstu s kraja osamdesetih…” Kako bilo što vjerovati čovjeku koji tvrdi da smo u osamdesetima imali visoko razvijeno civilno društvo? Mali utjecaj politike? Profesionalne medije? Visoku razinu pravne sigurnosti? I sad se mi čudimo kad takav lik i to kao “prvi potpredsjednik” Vlade, dođe na vlast i ne događaju se nikakve promjene?! Pa, on govori o komunizmu u takvim panegiricima da bolje o komunističkoj Hrvatskoj ni Stipe Šuvar nije mislio! I to je narodnjak! I to je liberal! Pa, to su stavovi Pokreta za Jugoslaviju! A govoreći o svojim idejama o privatizaciji i pretvorbi, Čačić je bio osobito nadahnut i originalan. Pogledajte ovaj biser: “Predlagao sam da tada menađerima, čije su tvrtke i velike kompanije iz bivšeg sustava izašle u plusu, damo te kompanije da ih i dalje razvijaju. Predlagao sam da odaberemo deset posto najboljih, da iza njih stanu banke i cijeli sustav i da im damo pravo da preuzmu i da privatiziraju postojeću ekonomiju. Netko će reći da bi oni to na taj način dobili badava, ali činjenica je da novca tada ionako nije bilo”. Čovjek koji je razapinjao Tuđmana zbog izjave o tome da bi bilo optimalno da dvije stotine obitelji vode Hrvatsku, s tim da je to Tuđman rekao u drugom kontekstu i dakako nije mu palo na pamet podijeliti im kompanije besplatno, sada nam objašnjava da je on prije 25 godina mislio da smo trebali bivšim komunističkim direktorima, koje je uglavnom Udba namještala, još i besplatno podijeliti te kompanije! Javno! Transparentno! Sa zahvalnošću! Čačić je, dakle, predlagao da “odaberemo deset posto najboljih i da im damo pravo da preuzmu i da privatiziraju postojeću ekonomiju”! I sad od takvog lika mediji rade spasitelja hrvatskog gospodarstva! Kao, ljudi, izašao je Čačić iz zatvora, sada je sve lakše!

Hrvatska mora ukinuti predsjedničke ovlasti sukreiranja, jer ono ne znači ništa drugo nego dualizam vlasti. Ivica Račan po običaju nije imao petlje pa je ustavne promjene pisao starim ”odlučno možda” stavom! Pogledajte sad kako Josipović nudi Rusima INU bez znanja Vlade!

Sve je zapravo zakuhao Ivica Račan, koji nije imao petlje usprotiviti se Stipi Mesiću koji je, tobože, htio ukinuti predsjednički sustav, a zapravo zadržati što više ovlasti. I onda je komunistički bard Račan, ugradio u Ustav pojam sukreiranja. Tobože, premijer i predsjednik će sukreirati vanjsku politiku. Onda je taj pojam postavio tako široko da ga je Mesić slobodno mogao i čitati i koristiti kako je htio, a Račan se pravio da to ne vidi. Kasnije će doći Sanader i imat ćemo opet pravo dvovlašće koje će se kasnije, logikom onoga da, tko zadnji operativno nadzire tajne službe ima zadnju riječ, pretvoriti u nepisanu, ali realnu vlast predsjednika države. Tako da predsjednik države, kad god nešto poželi, pozove se na sukreiranje vanjske politike i što god napravio, ima alibi. Mesić je višekratno Sanaderu znao raditi neugodnosti i ne samo sa Gadafijem ili onim prosvjedom zbog rata u Iraku, a Josipović je isto tako protegnuo svoje ovlasti zadirući u Vladine ovlasti – samo on ima Vesnu Pusić koja je njegov apsolutni istomišljenik, pa tu nema problema, jer se radi o istoj politici. Ali, samo kad se radi o regiji! Sada je Josipović mimo znanja Vlade, pozvao šefa Gazproma u Hrvatsku, stavivši Milanovića u nemoguću situaciju. Ako primi visokog ruskog gosta, mora mu u lice reći da mu neće prodati Inu jer mu to ne dopuštaju ni Unija, ni Amerika, a ako ga uopće ne primi, napravit će diplomatski skandal! Dakako, kad visoki ruski gost ne bi znao da Josipović ima realnu vlast u zemlji, on ovamo ne bi dolazio, a ta realna vlast ne izvire ipso facto iz Ustava, već iz legendarnog – sukreiranja!

Sve stane u taj komunjarski pojam! Da je situacija neugodna, svjedoči činjenica da je Milanović imao potrebu javno reći da uopće ni ne zna da dolazi visoki ruski gost, te priznati da u njegov dolazak uopće nije uključen, čak ni informiran. “Vlada je jedino mjesto na kojem ozbiljni investitori mogu razgovarati o ulaganjima”, bio je prisiljen kriknuti povrijeđeni premijer, obzirom da “ozbiljni investitor” dolazi na Pantovčak, a ne u Banske dvore. Ministar gospodarstva Vrdoljak, koji je operativno zadužen za investicije, tvrdi da ni on nije pozvao šefa Gazproma, već da je “poziv stigao s Pantovčaka”. Kaos je potpun ako se uzme u obzir da je Vlada nedavno najavila, da u proceduru stavlja zakon po kojem tvrtke izvan Unije ne bi mogle ulaziti u strateške kompanije. Kako bi posve bilo jasno da je poziv šefu Gazproma čisto Josipovićevo soliranje, govori i činjenica da ovih dana u Hrvatsku stiže glavni tajnik State Departmenta zadužen za energetiku. Dolazi na poziv Vlade i dolazi u Banske dvore!

Po čemu, po kojim kriterijama je Dario Kordić zločinac, a general Blaškić heroj?

Medijska i politička histerija koja se stvorila oko povratka Darija Kordića iz zatvora, pretvara se sve više u linč čovjeka koji je, nakon presude od 25 godina, odležao punih sedamnaest godina u raznim svjetskim zatvorima, a da mu se nije dokazalo da je osobno počinio bilo kakav zločin! Dario Kordić je osuđen na drakonsku kaznu s isključivo političkom krivnjom. On čak nije osuđen ni po famoznoj zapovjednoj odgovornosti, gdje odgovarate za svaki zločin vojnika kojem zapovijedate. On je osuđen za političku odgovornost, jer da je prije zločina u Ahmićima održan sastanak gdje je zločin dogovoren. No, niti to nije dokazano – da je tog sastanka bilo i da je on na njemu sudjelovao. Dario Kordić je faktički osuđen u onoj fazi britanske hajke na pošto-poto izjednačavanje hrvatske i srpske krivnje za rat u BiH, pa smo tako imali i onu nevjerojatnu presudu od 45 godina zatvora za generala Blaškića. Pet godina Šljivančaninu za Vukovar, a nevjerojatnih 45 godina generalu Blaškiću za rat i zločine u srednjoj Bosni! Ne govore li ovi razmjeri najbolje o političkoj pozadini haaških presuda? U toj histeriji Dario Kordić je politički linčovan i kao poruka Tuđmanu odveden i presuđen na kaznu koja je, zapravo, bila međunarodna kazna Tuđmanu i Šušku. Naime, nikako drukčije se ne može iščitati kazna zatvora od dvadeset godina za čovjeka koji osobno nikoga nije ubio, za čovjeka koji u navedenoj akciji uopće nije sudjelovao. Kako može postojati politička odgovornost Darija Kordića za zločin u Ahmićima, a ne postoji, primjerice, politička, zapovjedna i logistička odgovornost za generala Vasiljevića i Frenkija Šimatovića za stotine raznih srpskih zločina širom Hrvatske i BiH?

Pa čak i da prihvatimo logiku haaškog suda i navodnu Kordićevu političku odgovornost, Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić su zajedno dobili manju kaznu od Kordića! Kako je to moguće? Odgovor kriju politički labirinti haaškog suda! No, Kordićeva krivnja bi se, po nekima, trebala protezati dokle god bude živ! Zašto? Zato, jer je presuđeni haaški osuđenik! Uzmemo li čak i tu logiku kao mjerodavnu, Dario Kordić je ponovo u neravnopravnom položaju jer, kako vidimo, general Blaškić nema ni u medijima niti u političkim strukturama negativan kontekst, iako je i on pravomoćno presuđeni haaški osuđenik! Kako može Dario Kordić biti vječni zločinac kojem na doček u zagrebačku zračnu luku ne bi trebao nitko doći, a general Blaškić čovjek koji se uredno poziva na sve političke manifestacije – čak je bio primljen za Mesićevog mandata kao poštovani gost i u Uredu Predsjednika Hrvatske! Kako to, da niti jedna nevladina udruga nikad niti jedinog jedinog slova nije progovorila što general Blaškić, pravomoćno presuđeni haaški osuđenik, u hrvatskoj političkoj javnosti nema tretman “presuđenog ratnog zločinca”, da ga prima sam državni vrh, da ga se uredno poziva na čitav niz javnih političkih i društvenih manifestacija, a činjenica da su rodbina, prijatelji i jedan biskup pozdravili dolazak Darija Kordića i izrazili javnu sumnju u njegovu krivnju, ima tretman prvorazrednog političkog skandala, neke vrste terorističkog čina?! Kako je sve to moguće?

Je li to general Blaškić amnestiran od suda hrvatske političke, društvene i napose medijske terorističke ljevice, zato jer se na njegovom slučaju vježbala priča o dvostrukoj liniji zapovijedanja koja je na optuženičku klupu trebala staviti i Tuđmana i Šuška i de facto hrvatsku državu? Je li šifra u tome, da je general Blaškić bivši časnik JNA, pa se njegova medijska i politička amnestija dogodila kao dio ukupnog protežiranja bivših časnika JNA, pa je Dario Kordić i po ovoj matematici već i ishodišno bio na krivoj strani? Ili je Dario Kordić, medijski i politički iskorišten da bi se započeo linč biskupa Košića, jednog od rijetko otvorenih biskupa koji iskreno i otvoreno progovara o svim ključnim relacijama, napose ideološkim relacijama koje muče ovo društvo? Što god bio motiv za akciju Kordić, ona je prepuna nelogičnosti, nekorektnosti i neprincipijelnosti.
Autor: 7Dnevno

Odgovori

Skip to content