Djed Marina Čilića preživio Bleiburg i Križni put

Marinov djed Vinko Čilić je bio hrvatski vojnik, moj suborac. Nekako je preživio i odmah je pitao za mene…

HRVAT OSVOJIO US OPEN – SENZACIONALNI ČILIĆ NA VRHU – GRAND SLAM MARIN ČILIĆ

Ovo je samo par naslova s prvih udarnih stranica dnevnih novina 9.9.2014.godine. Naš Marin Čilić se popeo na teniski Mont Everest. Sportska Hrvatska je na nogama. Euforija traje u svim gradovima. Čestitke stižu i iz cijeloga svijeta. U njegovo rodno Međugorje stižu novinarske ekipe i iz dalekoga Japana. Medijski reflektori obasjavaju i njegove roditelje, njegovu djevojku, njegovu braću…

I uhodano društvo s Zagrebačke špice, koje se skoro svakodnevno okuplja uz kavicu s mlijekom, ili kavicu produženu, je danas promijenilo dnevni red. Pod brojem; i jedan i dva i tri je Marin Čilić. Ma ljudi moji jeli to moguće.

U spomenutom društvu se nalazi i svakodnevni kavedžija, 91-godišnji Vinko-Vice Ostojić, rođeni Međugorac ( Bijakovići ), još živi hrvatski vojnik, koji se provukao kroz iglene uši Bleiburškog pakla, koji je bio velika žrtva jugokomunističkog režima, i koji je bio jezičak na vagi koji je Gospu usmjerio prema Međugorju, kako su to nedavno pisali slobodni portali, povodom njegovog 90-og rođendana.

E, pa poštovani Vinko imaš riječ. ”Ovako. Ja, Vinko – Vice Ostojić kao jedan od najstarijih,a moguće i najstariji Međugorac, odavde s Zagrebačke špice, u svoje ime, i u ime svog društva, upućujem, s najvećom radošću, čestitke svome mještaninu, velikanu Marinu Čiliću. Puno pozdravljam njegove roditelje, njegovu braću, njegovu djevojku, i cjelokupnu rodbinu. Marinov djed Vinko Čilić je bio hrvatski vojnik, moj suborac. Nekako je preživio i odmah je pitao za mene.”

Znači dva Vinka su bila zrnca koja su prošla kroz rupice Bleiburškog sita i rešeta, a koje rupice su bile pretijesne za 366 njihovih vrsnika iz župe Međugorje. ( Ante Beljo ” Yu Genocid ” ) Koliko li se Čilića, zbog spomenutog Yu Genocida, nikada nije moglo roditi. Bio je jedan od komentara u spomenutom društvu.

Ništa se ne bi moglo dogoditi bez Božje pomoći. Preko tv ekrana, Marinov otac citira sinove riječi. Svi smo išli na brdo Križevac, mjesto Gospinog ukazanja, i molili Boga. Izjavljuje sretni slavljenik iz Međugorja.

Žarko Marić 

Izvor: glasbrotnja.net

Odgovori

Skip to content