Dr. Vide Popović, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt, govori o izbornom zakonodavstvu, referendumu i najavljenim promjenama
Referendum o promjeni izbornog zakonodavstva i najava Vlade o promjeni Zakona o referendumu
Građanska inicijativa “U ime obitelji” pred koji dan pozvala je udruge, vjerske zajednice i političke stranke da od 21. rujna do 5. listopada svojim potpisima zatraže održavanje referenduma kojim bi se pravičnije uredilo izborno zakonodavstvo u Hrvatskoj, a saborske zastupnike već od idućih parlamentarnih izbora “biralo imenom i prezimenom”. Građani će svoje potpise moći dati na oko 2000 mjesta u Hrvatskoj.
Članica organizacijskog odbora Inicijative Željka Markić kazala je kako je cilj referenduma da saborski zastupnici postanu više odgovorni biračima, onima koji im omogućuju da uđu u Hrvatski sabor i koje u Saboru trebaju zastupati. Osim toga, dodala je, žele omogućiti da svaki glas birača jednako vrijedi.
Istodobno s ovom inicijativom „U ime obitelji” Vlada je odlučila promijeniti Zakon o referendumu. Prema najavama tako će se definirati tijela koja će provoditi referendum, a preispitat će se i postupak prikupljanja potpisa – prijedlog bi mogao biti da se oni se više neće moći prikupljati na javnim mjestima, nego u uredima državne uprave i tijelima regionalne i lokalne samouprave.
Namjera najavljenih izmjena Zakona o referendumu u nekim je krugovima protumačena kao sabotaža budućih referendumskih inicijativa jer se otežava prikupljanje potpisa potrebnih da bi se referendum uopće pokrenuo.
Navedenu problematiku za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: dr. sc. Ivan Poljaković, Damir Borovčak, dr. Vide Popović i Antun Babić.
Dr. sc. Ivan Poljaković: Utrka demokrata i diktatora
Ovdje se radi o utrci demokrata i diktatora, vidjet ćemo tko će prvi stići na cilj. ”U ime obitelji” svojom inicijativom pokušava utjecati na promjenu izbornog sustava kako bi se omogućila demokratizacija društva u cjelini, dok Vlada, da bi prva stigla na cilj, mora brže bolje promijeniti zakon o referendumu, kako bi onemogućila, ili barem otežala, izravan utjecaj birača na demokratizaciju društva.
Velikim strankama ne odgovara promjena izbornog sustava jer je on i napravljen baš prema njihovoj mjeri (ni jedna od dvije stranke ne mora ništa raditi, jer se ionako stalno smjenjuju), a male stranke čak i ako bi željele takve promjene, nemaju nikakvog utjecaja, jer su ili izvanparlamentarne, ili su pod skutima velike stranke koja ih je namirila sinekurama, tako da u političkom smislu ništa ozbiljnije ne mogu napraviti.
Vlada se i ovaj put, što je do sada već mnogo puta viđeno, utrkuje protiv naroda, čineći sve, kao u ‘dobra’ stara vremena, kako bi podjarmila i ušutkala ‘neuki’ narod. ”U ime obitelji” pak i ovom inicijativom dokazuje da je hrvatski narod itekako svjestan da u Hrvatskoj još ne postoji istinska demokracija. U RH još uvijek nije došlo do smjene starih političkih struktura, one su samo promijenile dresove, i sad umjesto jednog imaju dva tima i glume protivnike, a kad dođu na vlast provode politiku istog poslodavca. Tko hoće biti iskren prema sebi mora priznati da se već 14 godina provodi potpuno ista politika, bez obzira na boju dresa.
Zato nije, kako nas mnogi mediji uvjeravaju, najvažnije srušiti vlast (srušili smo je i 2003. god.), već je najvažnije da na vlast dođu časni ljudi, čistih računa, koji će imati volje, snage i odlučnosti, provesti lustraciju i jednom zauvijek prekinuti sve pupčane vrpce s pošastima prošlosti, kako bi Hrvatskom napokon vladao narod, a ne partija. Inicijativa ”U ime obitelji” može pomrsiti račune trenutnim igračima, i izvesti na teren novog igrača koji neće igrati za tuđe interese, već za hrvatski narod.
Damir Borovčak: Glas za žurnu promjenu izbornog zakonodavstva
Naravno da svaki loš zakon treba mijenjati, tako i loš izborni zakon. Dosta je bilo lista podobnih po ukusu stranačke vrhuške, potrebito je uspostaviti posve nove odnose mogućnosti izbora i biranja. Inače će nas političke stjenice svih boja, sisati sve do smrti, gurajući Hrvatsku u konačnu propast. Činjenica je, da su rijetki političari koji skrbe istinski za opće dobro, a sve više je onih koji politiku koriste za svoju vlastitu korist. Zato, kod promjene izbornog zakonodavstva, potrebno se zalagati za logične i čim pravičnije zahvate, u interesu dobrobiti cjelokupnog društva.
Svaku namjeru najavljenih izmjena Zakona o referendumu od strane inicijative “U ime obitelji” treba podržati u cilju čim izravnijeg poboljšanja Zakona o izborima. Zato se treba založiti i za olakšanje budućih referendumskih inicijativa, kao narodne volje i nužan korektor svake samovolje i protiv svake manipulacije političara na vlasti. Potrebno je smanjiti postotak potrebnih potpisa za raspisivanje referenduma i produljiti rok za prikupljanje potpisa birača. Konačno, potrebno je ozakoniti rok u kojem se bez ikakvih daljnjih manipulacija mora provesti izborna volja glasača izašlih na referendum. Referendumom treba zaustavljati sve pogrešne odluke politike te referendum treba postati izravni korektor štetnih odluka političara na vlasti.
U novi Zakon o izborima nužno je uvesti mogućnost pismenog glasovanja za sve izbore i referendume te uvesti i elektronsko glasovanje. Ukinuti svaku političku predizbornu manipulaciju, poput stranačkih političkih koalicija i naručenih anketa. Potrebno je postići najviši stupanj istinske demokracije. U srednje škole uvesti patriotsku poduku mladih naraštaja, koji s punoljetnošću stiču pravo i dužnost glasovanja te na taj način podići svijest odlučivanja o vlastitoj budućnosti i životu u svojoj Domovini.
Izbori nisu regularni ako se na izbore odaziva manje od natpolovične većine. Svako demokratsko društvo odluke donosi natpolovičnom većinom. Primjerice, po Zakonu o vlasništvu, vlasnici u zajedničkoj stambenoj zgradi uređuju upravljanje zgradom. Niti jedna odluka o upravljanju, popravcima i troškovima nije provediva, ako je ne potpiše 51 posto suvlasnika u zgradi. A kad je riječ o državi, tada manjina, izabrana od 20-tak posto ukupnog broja birača, može upravljati državom kako hoće i raditi što hoće! Zar to nije nelogična i opasna lakrdija? Zato treba težiti odazivu na izbore u maksimalnom postotku.
U svakoj državi postoje prava, ali i obaveze njezinih stanovnika. Kako bi se postigla izborna odgovornost i obaveza, neizlazak treba zakonski sankcionirati. I neke druge zemlje uzorne demokracije kažnjavaju neizlazak na izbore kao napr. Belgija i Australija. Predlažem ozakoniti kaznu od najmanje 1.000 kn za neodaziv na izbore. Primjerice, za investicijske radove u stambenoj zgradi, kao napr. za prenamjenu tavana, potrebno je prikupiti čak 100% potpisa suvlasnika. A kad je riječ o državi, tada predsjednik države, koji je izabran s 20-tak posto glasova birača, može djelovati suprotno od nacionalnih interesa većine naroda.
Slično, ministrica vanjskih poslova sa manje od 5 posto realnih glasova, dolazi na vlast po koalicijskom ključu, i na važnom poslu odnosa sa drugim državama ima ‘otvorene ruke’ nanositi dugoročne štete Hrvatskoj. Zato se prijedlog o zabrani svake predizborne koalicije čini utemeljenim. Zašto bi bilo dopustivo štetno upravljati državom, dok su propisi za upravljanje i gospodarenje običnom stambenom zgradom višestruko zahtjevniji i stroži?
Saborske zastupnike, barem većinu, treba moći birati poimenično te u mandatu mora postojati mogućnost opoziva, kroz sustav referenduma birača. Tako bi se zaustavila neodgovornost pojedinaca koja potraje cijeli mandat. Isto vrijedi i za predsjednika Vlade i predsjednika države. A predsjednika Sabora trebaju moći mijenjati i sami zastupnici, natpolovičnim potpisima nezadovoljnih zastupnika. Treba postići mogućnost mijenjanja odnosa odgovornosti političara u izvršnoj politici, na svim razinama u hijerarhiji izvršne vlasti.
Oni koji dosegnu privilegije vlasti, uključivo i one u oporbi, ne žele puno učiniti na promjenama izbornog zakonodavstva. Organizacijska inicijativa “U ime obitelji” želi referendumom postići da saborski zastupnici postanu više odgovorni biračima, onima koji im omogućuju da uđu u Hrvatski sabor i koje tamo trebaju zastupati. Referendumom se želi omogućiti da svaki glas birača jednako vrijedi na izborima. Referendumom se treba omogućiti da glas birača vrijedi za biranje, ali i za opoziv. Tko razuman može to osporavati?
Dr. Vide Popović: Gušenje demokracije i strah od naroda
Aktualni izborni zakon ima puno manjkavosti te ide u prilog velikim strankama, a posebno predsjednicima istih, koji po stranačkom statutu imaju velike ovlasti, kod sastavljanja izbornih lista. Kao posljedicu istoga imamo izbor podobnih i poslušnih članova stranke za saborske zastupnike, a zanemarivanje ljudskih kvaliteta i stručnosti te stvarne podrške pojedinom kandidatu od strane biračkog tijela.
Iz tog razloga godinama se u Sabor biraju pojedinci koji nisu poznati svome biračkom tijelu i koji prema istome nemaju nikakvu odgovornost, a ušli su u Sabor skriveni iza imena svoje stranke. Svakako je za podržati inicijativu kojom se želi promijeniti izborno zakonodavstvo kako bismo u budućnosti birali kvalitetnije ljude u Sabor i ljude koji bi zbog preferencijalnog načina izbora imali odgovornost prema biračima koji su ih izabrali.
Kada budemo na jedan bolji način birali saborske zastupnike onda ćemo u startu izbjeći mogućnost manipulacije saborske većine voljom hrvatskih građana kao što je pokušano u vezi ustavne definicije braka, ali i donošenje mnogih sadržajno loših zakona. Referendum je potrebno podržati i iz razloga što ako ovakva inicijativa ne krene od građana teško da će je velike i vladajuće stranke pokrenuti jer im postojeće stanje ide u prilog.
Znakovito je kako Vlada sada ide s novim prijedlogom zakona o referendumu kojim se želi otežati prikupljanje potpisa i valjanost referenduma. To je klasičan primjer gušenja demokracije i straha vladajućih kad je u pitanju volja građana. Mislim kako građani uvijek moraju ustrajati u borbi za bolje, pravičnije i pravednije te da im nikakve zakonske norme ne smiju biti prepreka u demokratskim nastojanjima.
Antun Babić: Osveta hrvatskom narodu
Inicijativa udruge “U ime obitelji” o promjeni izbornog zakonodavstva u Hrvatskoj najkavaliteniji je politički potez od oslobođenja hrvatskih teritorija 1995. godine. Iako se ne radi o vrlo radikalanim izmjenama zakona, a možda bi bilo dobro da jesu radikalnije, ukoliko budu usvojene mogle bi dovesti do toliko očekivanog političkog i gospospodarskog preporoda Hrvatske. Žalosno je što, u ovom trenutku, dvije najjače stranke u Hrvatskoj ne podržavaju te umjerene izmjene izbornog zakona.
Prema izjavama njihovih predstavnika, te se stranke navodno boje da bi te izmjene mogle ugroziti političku stabilnost i sigurnost u Hrvatskoj. To je ujedno smiješan i žalostan argument, koji me podsjeća na vječne izjave kineskih komunističkih državnih vođa kako je za njih najvažnije osigurati političku stabilnost zemlje. Promjene izbornog zakona koji predlaže udruga “U ime obitelji” široko bi otvorile vrata nužnoj demokratizaciji političkih stranaka u Hrvatskoj.
Sadašnji gotovo dikatorski oblik vođenja stranaka u Hrvatskoj najveća je kočnica za uključenje najboljih i najsposobnijih ljudi u politički i gospodarski život u Hrvatskoj. Osobno se nadam da će HDZ, koji je 1989. i 1990. godine bio taj koji se najviše borio za političke promjene i demokratizaciju društva u Hrvatskoj na vrijeme shvatiti da sada ima povijesnu šansu prihvatiti taj prijedlog i uvesti Hrvatsku društvo u novo razdoblje gospodarskog oporavka i političke demokratizacije.
Promjena izbornog zakona, dopisnog ili elektroničkog glasovanja, posebno bi pogodovala većoj izlaznosti hrvatskih iseljenika na izbore, koji, u brojnim slučajevima moraju putovati od nekoliko stotina do nekoliko tisuća kilometara da bi mogli glasovati u hrvatskim diplomatskim predstavništvima. Na nedavnim izborima zastupnika iz Hrvatske u Europski parlament u cijelom iseljeništvu, koje broji oko šetiri milijuna glasovalo je manje od 500 osoba. Zar to nije najbolji pokazatelj koliko su potrebne predložene izmjene izbornog zakona?
Namjera Vlada RH da promjeni Zakon o referendum I na taj način ograniči prikupljanje potpisa na javnim mjestima zastrašujući je korak natrag u najmračnije doba totalitarizma i komunizma u Jugoslaviji i Hrvatskoj. Umjesto da se, u skladu s dizanjem individualnih i kolektivnih sloboda na višu razinu u demokratskim društvima u svijetu, radi na demokratizaciji okoštalog političkog I društvenog sustava, Hrvatska razmišlja o još većem ograničavanju prava građana.
Imam dojam kako se tu više radi o nekoj vrsti osvete hrvatskom narodu zato što je on na onako jasan i otvoren način poručio SDP-u i njegovoj koaliciji na zadnjem referendumu da se hrvatski čovjek nikako ne slaže s njihovim nastojanjem da se u Hrvatskoj unište sve tradicionalne i kršćanske vrijednosti na kojima je ovaj narod stoljećima opstao. Uvjeren sam da im taj pokušaj osvete neće proći.
Autor: Davor Dijanović/hkv.hr
