IZDAJNICI NA PANTOVČAKU

Godinama je hrvatska javnost upozoravala Ivu Josipovića kako u njegovu Uredu predsjednika sjedi velikosrpsko-jugoslavenska guja. Godinama je Ivo Josipović na utemeljene i argumentirane savjete prešutno u svome Uredu uzgajao „jugoslaviju u malome“.

Naime, u Ured su uglavnom stizali oni koji su bili na margini, stizali su oni koji su se u negativnome istakli, riječju ili djelom u negiranju hrvatske demokracije, neovisnosti ili državnosti. Istina, većinu tih izdajnika Ivo Josipović je naslijedio, ili iz vremena Ivice Račana, ili iz razdoblja vladavine svoga prethodnika, dvostrukoga veleizdajnika-krivokletnika Stjepana Mesića, No, to svejedno ne oslobađa krivice aktualnoga predsjednika. Svojedobno sam, u studenome 1991., u vrijeme kada je Vukovar u krvi padao u četničko-velikosrpske agresorske ruke, imao vrlo težak razgovor sa sadašnjim i dugovječnim stanovnikom Ureda predsjednika na Pantovčaku, i u vrijeme Mesića, a i sada u vrijeme Josipovića. Radi se također od sveučilišnom profesoru s Fakulteta političkih znanosti, prof. dr. sc. Siniši Tataloviću. Tom zgodom, Siniša i ja, pisali smo za HRVATSKI VOJNIK, i našli smo se u redakciji ovoga slavnog časopisa u prostorijama MORH-a u Zvonimirovoj ulici. Siniši je (za)smetao moj članak u kojem sam usporedio tadašnje agresorske četničko-velikosrpske horde sa crvenom zvijezdom petokrakom na čelu s povijesnim osmanskim bašibozucima. Zasmetalo mu je što sam napisao da su vojnici J(N)A, te razni arkanovci, beli orlovi, škorpioni i drugi psi rata koristili teško naoružanje i provodili suvremeno strategijsko bombardiranje na hrvaske gradove i civile u njima. Njemu je ta usporedba zasmetala u vrijeme pokolja Hrvata u Vukovaru i zapadnome Srijemu… On je meni pokušao prodati neku priču koja ni onda, a ni nikada nije i ne će imati ikakve veze sa stvarnošću. Zašto se na to vraćam? Pa zato što je ta osoba bila i jest savjetnik zadnjih dvaju predsjednika, i Mesića, i Josipovića. I zato se ne smijemo čuditi što se ovih dana događa oko drugog savjetnika Ive Josipovića, potvrđenoga britanskog agenta, britanskog đaka i jednoga od deset najutjecajnih Srba „u vascelom svetu“. Dejan Jović je samo potvrda protuhrvatske kaste koja vlada Hrvatskom od godine 2000. On je samo potvrda činjenice koliko smo nesamostalni i nesposobni da se, prije svega, riješimo svih svojih kriminalaca i političkih prodanih političara, a nakon toga i izdajnika ovakve vrste koji su su infiltrirali u sve pore hrvatskoga društva, a posebice u srce političke elite. Dovoljno vam je samo pogledati tko čini kvartet podpredsjednika Vlade i tko su ministri u Vladi obezglavljenoga i potpuno nesposobnoga Zorana Milanovića. I onda možemo sa sigurnošću ustvrditi da nam je i dobro, da smo dobro i prošli, i ne će biti nikakvo čudo ako nas uskoro još veće zlo ne pogodi.

• U vrijeme svakovrsnih medijsko-političkih manipulacija u i oko drugoga referenduma Željke Markić o tzv. preferencijalnom glasovanju i svemu drugome, nije na odmet pogledati što je o tomu napisao Benjamin Tolić u HRSvijetu: “Moja malenkost ne sumnja u dobre namjere Željke Markić i njezine udruge, ali ne mogu poduprijeti taj pothvat. Referendumsko je pitanje nedovoljno promišljeno. Smiješno mi je geslo „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom!“ I dosad smo birali tako. A ima i katastrofalnih stvari. Prvo, traži se ujednačivanje vrijednosti glasova u izbornim jedinicama, a ne traži se izjednačivanje svih državljana u biračkim pravima; drugo, županije su uspostavljene na utuk autonomaštvu u jedinstvenoj (unitarnoj) državi, a svođenje sadašnjih izbornih jedinica na pet očito ide ususret snovima kukurikavačke vlasti o pet regija; treće, akcija udruge pokrenuta je u vrlo nezgodnu času, jer već sada služi medijima sadašnje vlasti za odvlačenje pozornosti državljana s predsjedničkih izbora.”

• Dino Mikulandra je u Slobodnoj Dalmaciji objavio članak pod naslovom Silazak s Pantovčaka. U članku je izračunao da je naš pravodoljubivi Ivo Josipović, koji je svoju Novu Pravdu stekao od svoga oca Ante Josipovića, koji je 1971. i sljedećih godina kao predsjednik “Komisije za nacionalizam i frakcionaštvo” tu svoju pravdu doktorirao na nekoliko tisuća smijenjenih, zatvorenih i proganjanih “nacionalista” i “frakcionaša”, od dolaska na Pantovčak „popio kavu“ sa čak 50.000 građana u cilju predizborne kampanje koja traje već gotovo pet godina. Mikulandra je izračunao da nas (porezne obveznike) to ispijanje kave košta – 350.000 kuna! Nadalje, Josipović ima 49 savjetnika za koje je ostvaren rashod od 43,3 milijuna kuna, što je čak dva i pol puta više nego što troši slovenski kolega Borut Pahor. Pahor ima i stotinu manje savjetnika i zaposlenika. Plaće na Pantovčaku iznose od 16.670,38 kuna, pa sve do 39.262,36 kuna, koliko zarađuje ZAMP-ovac Ivo.

• Kukuriku vlast po „žurnom postupku“ donosi razne zakone. Među njima je i definiranje kaznenog djela sramoćenja. HDZ-ovac Duje Marasović je u raspravi rekao da je osuđen jer je javno iznio istinu, odnosno rekao da je bivši intendant splitskog HNK Duško Mucalo bio pripadnik KOS-a. Duje je na sudu pokazao Duškovu knjižicu da je bio član KOS-a, ali je svejedno je osuđen!

• Predsjednik Ivo Josipović u četvrtak na 69. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku govorio baš svašta nebitno za Hrvate i Hrvatsku, pa tako i o eboli. O toj afričkoj bolesti Josipović je rekao ovu povijesnu rečenicu: “Potrebno je reagirati solidarno i s razumijevanjem”.

• Prošlog prosinca vlada je odbila ponudu austrijske Erste banke za kupnju HNB-a za oko 790 milijuna kuna (132 milijuna dolara) kao prenisku. Hrvatska poštanska banka kontrolira skoro 5 posto lokalnog bankovnog tržišta, od kojega je 90 posto u inozemnim rukama, što znači da ju se nikako ne smije prodavati

• Na sjeveru Bačke, ako nema darova za tamošnje preostale ugrožene Hrvate od strane četničkog vojvode Tome Nikolića, ima diskriminacije od strane subotičkog Mađara, gradonačelnika Jenoa Maglaija, koji je, kako bi se udobrovoljio gazdama u Beogradu, zabranio održavanje znanstveno-stručnog skupa o identitetu bunjevačkih Hrvata u tamošnjoj Gradskoj kući (Sárga Ház). Još je Maglai svoju sramnu dodvorničku odluku obrazložio riječima da se ne želi miješati u spor o nacionalnoj pripadnosti bačkih Bunjevaca. “Dok sam ja gradonačelnik Subotice ne ću dopustiti prebrojavanje krvnih zrnaca građana Subotice i stvaranje tenzija u našem gradu”, „pojasnio“ je Maglai, iako je upravo on ovim svojim diktatorsko-diskriminatorskim potezom brojio i prebrojavavo krvna zrnca preplašenih bunjevačkih Hrvata.

• Mađari svoju odluku o gašenju obiju rafinerija, u Sisku i Rijeci, obrazlažu tobožnjim podatcima kako obje donose gubitke. Što se tiče Sisačke rafinerije, koja je prva na udaru gazda iz Budapestija, nije baš tako, jer prema izračunima hrvatskih analitičara ona posluje na tzv. pozitivnoj nuli ili čak s dobiti. Naime, rafinerija u Sisku godišnje prerađuje oko 600 tisuća tona sirove nafte, uglavnom iz domaćih izvora, tj. prerađuje hrvatsku naftu. Točno je da su postrojenja u Sisku zastarjela, ali još uvijek nema gubitaka u preradi nafte i nafta koja se prerađuje u Sisku zadovoljava europske norme. Kada bi se u Sisku prerađivala skuplja, uvozna nafta, tada bi situacija bila drukčija, lošija, ali nije tako. Uz to, Sisačka rafinerija ima idealno izgrađeno postrojenje za preradu teških ostataka, i stopa konverzije sirove nafte u takozvane bijele produkte – benzin, dizel i ostalo, što je dovoljno je za održivo poslovanje u Sisku. O Riječkoj rafineriji sada ne ćemo govoriti, jer, ako Mađari sruše Sisačku rafineriju, odmah će krenuti prema rodnom gradu Jánosa Kádára.

• U Novom Pazaru, glavnom gradu bivšega osmanskog vilajeta u hrvatskoj okupiranoj Bosni i Hercegovini daleke 1463. godine, 23. X. 2014. organizirat će se četničko-velikosrpska provokacija domicilnih bosanskih muslimana. Gradom će šetati „potomci oslobodioca Novog Pazara“, a sama šetnja nazvana je “Šetnja oslobođenja”. Svi miroljubivi „šetači“ uz strojnice i strjeljivo, najvjerojatnije će u ustima, poput Voje Šešelja i Slobe Miloševića, imati noževe. „Šetači“ će biti i uniformirani, imat će majice na kojima će biti natpis “Sjeti se ko su ti bili preci”.

• Dok naši jugoslaveni, poput velikosrbina Dejana Jovića, likuju zbog krađe glasova na škotskom referendumu, u Kataloniji ne misle stati. Iako im unitaristička protukatalonska vlast u kolonijalnom Madridu otvoreno prijeti vojskom, ni u Barceloni nisu sjedili skrštenih ruku. Kako Katalonci ima vlastitu policiju, očekuje se odlučna borba do oslobođenja. Uz to, Katalonci već otprije, od 2009., odlučuje o obrazovnoj i zdravstvenoj politici. Činjenica je da Katalonija nikad nije bila dio Španjolske. Prije dvije godine španjolski premijer, Galicijac Mariano Rajoy je u jeku gospodarske krize bahato odbio katalonsku poreznu autonomiju, što je dodatno izazvalo revolt Katalonaca koji su krenuli nezaustavljivim putem do odcjepljenja.

• Tražiti od Srbije da se distancira od Moskve i Rusije uzaludan je i nemoguć posao, jer Srbija ovisi o Rusiji u svim dijelovima. Naime, ruski Gazprom je vlasnik srbijanskoga naftnog koncerna NIS-a, koji u međuvremenu ima tržišni udio od više od 40 posto. Plinovod Južni tok trebao bi proći kroz Srbiju, a to je investicija od oko dvije milijarde eura. Od 2008. u Srbiju dolazi jedna ruska banka za drugom. Rusija je odobrila je Srbiji zajam opd 800 milijuna dolara za modernizaciju željeznice. Za konsolidaciju srbijanskoga proračuna Moskva je odobrila dodatni zajam od 700 milijuna dolara. U niškopj zračnoj luci Rusija je sagradila za oko 20 milijuna dolara „bazu za humanitarne ciljeve“, koju često posjećuje ruski ministar obrane Sergej Šojgu. Srbija je također jedina europska zemlja izvan Zajednice neovisnih država koja je potpisala sporazum o slobodnoj trgovini s Rusijom. A, usto, i sam car Vladimir Putin stiže u Beograd 20. listopada. Unatoč protivljenju EU-a.

Marijan Majstorović/hrvatski-fokus.hr/dragovoljac.com

Odgovori

Skip to content