Mama ne plači u vječnosti ćemo zauvijek biti zajedno
Negdje duboko, u tišini svoga srca, čujem njegov glasić: mama, nemoj plakati jer ovaj će život proći kao treptaj, i tada ćemo zauvijek biti zajedno u vječnosti!
Želim vam govoriti o tome kako je moje dijete kroz patnju i trpljenje koju je prolazilo postalo sve više povezano s Bogom, i kako je sve nas oko sebe promijenilo na bolje.
U posljednjim trenucima, pred kraj, moj je sin počeo govoriti o Bogu, moliti za druge ljude u potrebi, pisati i crtati o Isusu. Zatvarao se u sobu kako bi molio, a kad bih ga pitala moli li za sebe, on bi me pogledao u čudu, s posebnim sjajem koji je u posljednjim trenucima imao u očima i rekao mi: Ne, mama, pa molim za ono dijete koje je teško bolesno (kao da njemu molitva više ne treba).
Često je pričao o Isusu kao o najboljem prijatelju, a pošto sam ja najviše vremena provodila s njim, znao bi me pitati tko je meni najbolji prijatelj, i kad bih ja spomenula neku konkretnu osobu, ispravljao bi me pitanjem: A nije ti Isus najbolji prijatelj? Jedan sam mu dan došla u posjet dok je ležao u bolnici.
Dočekao me dosta tužan i morao mi je reći, kao da mi se ispričavao: Znaš, mama, ja sam se dogovorio s Bogom. Idem k Njemu i tamo te čekam.
Izvor: Glasbrotnja.net
