Mladi psihijatar retardiranoj državi došao kao naručen

Božo Petrov je, što god tko mislio i umislio, osoba godine. Bez prave konkurencije. Raznorazni ugledni i “ugledni“ politički analitičari godinama melju o trećem putu. Što god to značilo. Birati između SDP-a i HDZ-a je isto kao kad morate birati između kuge i kolere, još bolje kao između raka i leukemije. I napokon se ukazao “treći put“ na čelu s mladim psihijatrom. Retardiranoj državi kao naručeno.

Da je Petrov znao što ga čeka možda bi razmislio da sam spali most između Mosta i Markova trga. 19 saborskih zastupnika nije neka alternativna senzacija. Mitske dvijetisućite godine HSLS je, na čelu s Draženom Budišom, osvojio je 26 mjesta u Saboru. Kako je nakon tog Budišinog uspjeha došlo do jedne od najvećih izbornih prijevara drugo je pitanje? Po nekom povijesnom kontinuitetu Budišinu sudbinu trebao je doživjeti i Božo Petrov. Četvorici naprednih mostovaca na čelu s “lucidnim“ Petrinom trebalo se prikloniti ostalih 15 te svi zajedno pjevajući “od Triglava do Đevđelije“ pohrliti u “Koaliciju koja raste“. Raste kao i kosa na mojoj glavi. I progresivna, napredna, proeuropska Hrvatska ostala je u šoku. Zinula. Umjesto rasta, uspjeha, regiona, prvorazredna prijevara.

Na Badnjak HRT u Dnevniku hladno i objektivno, kirurški pricizno analizira tehnologiju “majke svih prijevara“. Na ekranu se pojavljuje Zoran Milanović neutralan, objektivan, hladan i racionalan. Nakon toga Stipe Petrina i Milorad Pupovac. Hrvatski građani, birači i napredna omladina grdno su prevareni. Žao im birača. Ispali su ovce. Naročito oni koji su glasovali za SDP. Javnost prije ili kasnije dozna da je bila uznemirena. Birajući svoje goste HRT je pokazala kako joj je ovaj “državni udar“ teško pao. Božo Petrov i sam polako shvaća da je falija. Mislav Bago mogao ga je i fizički deklasirati, ali mu se Božo smilio. Dežurni politički analitičari opće prakse, oboružani dijalektičkim načinom razmišljanja, elite sa Fakulteta političkih znanosti Zakošek, Cipek i Puhovski “prosto ne mogu da veruju“. Umjesto “rast” Most je izabrao “mrak”. Kako je tanka crta između heroja i izdajice. Da je izabrao “rast” bio bi heroj. Bago bi ga poljubio. Novi list je slavio. Petrina bi mu oprostio i ako ne bi znao što. Domagoj Margetić ne bi morao organizirati spontane demonstracije. Orjunaši i udbaši ne bi morali trošiti lovu za svijeće i lampione pred sjedištem Mosta. Profesori sa Fakulteta političkih znanosti mogli bi se napokon posvetiti svojim ideološkim nasljednicima koje su ostavili same. Što bi recimo bilo da se sad iznenada pojavi opasna desničarka Judith Reisman? Tko bi obranio ideološku čistoću studoša od 80-godišnje doktorice komunikologije. Nisam vidio ni jedan TV program niti sam naletio na ijednu radio emisiju, a da profesori sa “elitnog“ FPZ nisu solili pamet slabo obaviještenoj javnosti o “istočnom grijehu“ Bože Petrova.

No, nije sve u konačnici ni tako crno. Hrvatska ipak diše demokraciju kroz svoje medije. Okrenimo priču. Nesretni Božo je, recimo, izbrao one koji neprimjetno rastu. Tada bi se sigurno digli ognjištari, fašisti, stranka koja je opljačkla RH, crnokošuljaši, branitelji, šatoraši, počele bi siktati “ustaške zmije“ i raznorazni tuđmanovci. Uglavnom drugorazredni desničarski ološ potpomognut klerofašistima s rijetkim iznimkama kao što je Biskup Mate Uzanić. I to je jedan vid demokracije koji je uhvatio korjene u hrvatskim medijima. Progresivci koji rastu dobivali su više prostora od rigidnih desničara. No i to malo prostora se može pragmatično iskoristi ako se upotrijebi u obranu od antifašističke omladine i nevladinih jurišnih udruga. Pitanje svih pitanja je zašto bi kobajagi oni koji rastu pritiskali Mostovce i zivkali ih u pola noći? Dosada se to nije dešavalo. Ljevica igra otvoreni bunker. Premijer se sastao s Prgometom. Zašto političari ne bi smjeli između sebe izmjenjivati iskustva? Kakva smo mi to zemlja? I Most ostao bez četiri asa.

U nedavnim katastrofalnim poplavama voda je dosegla najviše grafite po fasadama kuća.

Koliko je Božo Petrov pogriješio priklanjajući se fašistima, rasistima i onima koji nas vraćaju u 10 godina mraka dokaz je slučaj građanina Dražena Budiše. Budiša, lider studentskog pokreta 1971.g., odrobijao je svoje kod idola Stipe Petrine – druga Tita. Preživio i doživio devedesetu. Jedan od osnivača, a kasnije i lider prve demokratske stranke u Hrvata – HSLS-a. Kao i drugim liderima Hrvatskog proljeća i njemu nije dobro “sjeo“ dr. Franjo Tuđman. Nakon “uspješnog“ liječenja u američkoj bolnici Walter Read otišli su u vječna lovišta prvi predsjednik Tuđman i ratni ministar obrane Gojko Šušak. Na izborima 3. siječnja 2000. godine Budiša je bio u koaliciji s SDP-om i dobio 26 saborskih zastupnika pa je njegova stranka ušla u izvršnu vlast. Postao je i objektivni favorit za predsjednika RH. Mate Granić je tada bio napumpani kvisko Davora Butkovića, a Stipe Mesić potpuni autsajder. Naročito s obzirom na činjenicu da je par mjeseci ranije doživio totalni debakl pri pokušaju da uđe u Hrvatski sabor. SDP, tj. Račan je Budiši za šefa izbornog stožera dao sposobnog i pragmatičnog Zdravka Tomca. Butkovićevo “grlo“ u prvom krugu otpada i ostaju “nezavisni“ Stipe Mesić i Dražen Budiša kao kandidat moćne koalicije na čelu sa SDP-om. Budišin izbor bio bi zicer. Međutim, na teren su otišle dvije čuvene “depeše” Račanova i Šeksova. Glasajte za S… I tako je potpuni autsajder Stipe Mesić, kao da je netko čarobnim štapićem dodirnuo žabu, postao predsjednik RH. Ni kriv ni dužan! To je bila najveća i najraritetnija izborna prijevara. Raritetna zato što za nju navodno nije znao ni sam Mesić. Drugovi u oba bloka su zamislili i uspješno realizirali izbornu transakciju na kojoj bi im pozavidio i drug Tito iz zlatnih dana prvih posljeratnih izbora 1945.g. Možda Božo Petrov, osim psihijatrije, dobro poznaje i noviju povijest Lijepe naše. Sudbina i izdaja Dražena Budiše tjera na oprez sve koji sa crvenima i crnima tikve sade.

U naselju u kojem stanuje Milan Bandić uopće nema grafita. Miroljubivi Gradonačelnik je piscima grafita odpjevao: “ Ne dirajte mi Ravnice…“

U SDP-u je trenutno na ranglisti vodeća pjesma: “Nije gotovo kad je gotovo nego je gotovo kad SDP kaže da je gotovo “. Izbor predsjednika Sabora. Ako postoje dva kandidata izbor i glasovanje su tajni. Tu bi mogao pasti odgovor tko je kod koga lobirao, pritiskao i kakva je kompresija te tko je u HNS-u Margaretha Geertruida Zelle poznatija kao Mata Hari. Problem je što Sabor može prejudicijalno odlučiti većinom glasova da se glasuje i javno. U tom slučaju dobit ćemo premijera Tihomira Oreškovića kanadskog Ličanina koji uopće ne govori hrvatski. I sam sam 100% Ličanin pa znam da su oni s hrvatskim uvjek bili na vi. Nedavno mi je jedan moj zemljak u prolazu rekao da ne može na kavu jer čeka majstora da mu u kupaonu montira novi “labavo”. Krenulo se s dvojicom kandidata. Orešković, uspješni meneđer najveće izraelske kompanije Tela koja je najveći proizvođač generičkih lijekova na svijetu, a koja ostvaruje godišnji dobitak za desetak milijardi kuna više od cijelog državnog proračuna RH. Pametnom dosta. Ali ne i meni. Nadao sam se izboru Damira Vanđelića, inžinjera strojarstva i brodogradnje i uspješnog investicijskog direktora Adris grupe. Damir je 12. rujna 1991.g., kao hrvatski branitelj, zarobljen u Hrvatskoj Kostajnici te je u glinskom logoru proveo 173 dana. Tučen i mučen te je tek u petom pokušaju razmjenjen za zarobljene agresore koji su sada, usput rečeno, policajci u Vukovaru, Glini, Sisku, Gospiću i drugim mjestima Lijepe naše. Znači jedan kandidat u jesen 1991.g., u Kanadi, a drugi u glinskom logoru. Kao svaki navijač odmah sam sa skepsom prihvatio izbor Oreškovića. Skeptičnost nije nestala onog časa kad sam pročitao njegovu impresivnu biografiju. Prestar sam da bi me to impresioniralo. Dakle, moja skeptičnost je nestala kad sam pročitao tko je sve skočio na zadnje noge doznavši da bi Orešković mogao biti budući predsjednik vlade RH. Među prvima se javila Jadranka Kosor osporivši politički legitimitet Oreškoviću. Bivša Premijerka koja u životu nije dobila nijedne izbore, osim namještenih izbora na izbornom saboru HDZ. I tada uz pomoć Borbaša. Oktroirana Premijerka slabašnih intelektualnih referenci okomila se na čovjeka kojem Borbaši nisu trebali da uspije u karijeri. Javila se i Vesna Pusić. Napravila bi sebi uslugu da se nije javila. Vesna kaže da “novi mandatar nikada nije radio sličan posao“. Dosadašnji mandatar nije imao problema sa premijerskim stažom. To mu je bio treći mandat za redom! Nikica Valentić postao je uspješni predsjednik vlade kao bivši direktor INA-e. Vodio je najveću hrvatsku kompaniju. Ličanin i jedan i drugi, ali neusporedivi u poslovnim dometima. Zagorec Hajdaš-Dončić je zasjeo na mjesto ministra pomorstva. Oj, morje gliboke sva moja radosti… Sveznadar hrvatske političke misli Žarko Puhovski naveo je tri razloga zašto Orešković ne može biti premijer. Moram reći da su me ovaj put razlozi gospodina Puhovskog stvarno impresionirali, ali se na žalost trenutno ne mogu sjetit ni jednog. Javili se na Facebooku i “Mladi socijalisti“ koji se kao i proleteri svih zemalja još nisu uozbiljili. “Misle“ da se “ustoličenje korporativnog tehnokrate na mjesto premjera ne može nazvati nikako drugačije nego “državnim udarom“! Možda bi se njihov istup mogao nazvati udarom na zdravu pamet! Socijalisti igraju uvjek po varijanti “malo istine zatim gomila laži”. Na društvenim mrežama izvjesna Micic Rakusic Ljubica, uz asistenciju Ane Bjelousov, lansira vijest da je djed Tihomira Oreškovića bio ustaša koji je ubijao koga drugog nego srpsku nejač, starce i žene. Tu je jedino istina da se je čovjek zaista prezivao Orešković, a ostale tvrdnje su sirova laž naših facebook pripadnica AFŽ. Stoga ostavimo Tihomira Oreškovića da pokuša svoje iskustvo iz međunarodnog visokog biznisa prenijeti u Lijepu našu. Možda uspije. Samo da ne bude ona Branka Čopića iz monodrame Josipa Stojanovića. “Znaš ti nas. J… ti nas!“

Nova afera “Indeks” na Stomatološkom fakultetu. Student je htio raskrinkati korupciju na faksu, ali mu stomatolozi nisu dali da otvori usta.

Još jedan prilog raskrinkavanju Ladislava Iličića i njegovih rasističkih tvrdnji kako postoje razlike između katolika i muslimana. Sultan od Bruneja zabranio je proslavu Božića. Recimo, za okićeni bor ili čestitku možeš dobit do 5 godina zatvora. Sultan Hasanal Bolkiah vlada Brunejima više od 50 godina što je više čak i od druga Tita, ljubimca Željka Jovanovića i Zorana Pusića. To je dokaz da su Pusić i Jovanović u pravu te možda između njih i duga Hasanala i nema neke velike razlike. Da Laci nije u pravu dokaz je i pomirljiva, skoro pastoralna izjava amričkog profesora Yasir Hadhia koji s puno ljubavi i razumijevanja šalje poruku “Kršćani su prljavi poput fekalija – najveće zlo na svijetu.“…“Prorok Muhamed i svi muslimani moraju provoditi Jihad.“ Inače, čitajući naše lijeve medijske novinare, znamo barem da je Donald Trump jedini razlog netrpeljivosti američkih muslimana i ostatka zemlje.

Tihomiru Oreškoviću na znanje: neće biti stranih ulaganja bez naših ulagivanja strancima.

Vrlo lucidno su Večernjak i Darko Pavičić “urbi et orbi” dali do znanja da su vjernici preuzeli politički vrh Lijepe naše. Doista, to je na rubu senzacije. U Hrvatskoj je 96% kršćana, a 83% katolika, i zamislite u političkom vrhu ni traga drugovima iz Kumrovečke političke škole. Nakon Jadranke Kosor nema više nikoga. Naš Darko, još dok je pisao u ondašnjem ljevičarskom Jutarnjem, nije tada primjećivao kako su nam državu tada vodili ateisti i agnostici. Recimo 10 godina Stipe Mesić, 5 godina Ivo Josipović, 4 godine Ivica Račan, 4 godine Zoran Milanović, 3 godine Jadranka Kosor pastoralno prožeta duhom Kumrovca, Snadera da i ne spominjem… Sumnjičavo vrti glavom na lijevu stranu naš Darko i kaže: “Novi politički vrh praktičnih vjernika počeo je otkrivati svoje svjetonazorske pozicije dolaskom Kolinde Grabar-Kitarović u Predsjedničke dvore na Pantovčak kamo je pozvala fra Jozu Zovka da joj blagoslovi početak rada. I to je sablaznilo dio hrvatske javnosti…“ Možda bi javnost manje sablaznilo da je umjesto fra Zovka pozvala biskupa Matu Uzinića. Tko zna ?

Bilo bi poželjno da hrvatski dug ne iznosi koliko je Hrvatska duga već koliko je široka.

Autor:Zvonimir Hodak/Dnevno.hr

Odgovori

Skip to content