Petrov razotkrio King Konga (Milanovića), koji pristaje na suradnju samo radi opstrukcije
Da bi se razumjelo ponašanje Zorana Milanovića i njegov kopernikanski obrat kakav se dogodio posljednjih dana, korisno je podsjetiti na neke ključne njegove poteze u posljednjih godinu dana.
U svom govoru u svibnju prošle godine u dvorani Lisinski Milanović je jasno obznanio svoju političku strategiju da će u očuvanju vlasti upotrijebiti i zlouporabiti sva moguća nedemokratska sredstva. Dakle, već tada je on dao jasno do znanja da sebe smatra spasiteljem Hrvatske, da su on i njegova ekipa svjetlo, dobro, pravda i da su jedina garancija da se očuva demokracija u Hrvatskoj.
Svoje političke protivnike proglasio je tamom, nepravdom i zlom, kriminalnom udrugom, te jasno rekao da je njegovo ne samo pravo, nego i obveza da spasi Hrvatsku demokraciju od povratka na staro, od povratka u prošlost i obnovu ustaštva i fašizma.
Tu svoju političku strategiju, po kojoj on ima pravo i nedemokratskim sredstvima, pa čak i suprotno rezultatu izbora sačuvati svoju vlast izrazio je na spektakularan način jednom gestom na kraju svoga govora.
Pružio je ruku u zrak kako su to pravile ustaše, s tom razlikom što je stisnuo pesnicu, praveći kombinaciju između ustaškog i boljševičkog pozdrava te uzviknuo: “No! Pa sa ra!” Dakle, spojio je dva totalitaristička pozdrava u jedan.
Na taj način kopirao je i Slobodana Miloševića prije nego li je krenuo u zločinački genocidni rad protiv Hrvata, muslimana i Albanaca. Time je Zoran Milanović na simboličan način želio pokazati da kreće u rat, svim sredstvima protiv svojih političkih protivnika koje sustavno optužuje ne samo da su rušitelji demokracije nego i obnovitelji ustaštva, fašizma i rasizma.
Želio bih podsjetiti i na izbornu noć kada je gospođa Kolinda Grabar Kitarović pobijedila kandidata SDP-a Ivu Josipovića. On nije priznao tu pobjedu i od tada je sustavno svim sredstvima nedemokratskim i neustavnim pokušao onemogućiti da Kolinda Grabar Kitarović u normalnim uvjetima obnaša svoja prava i dužnosti.
Tada je izgovorio svoju čuvenu uzrečicu ‘mi ili oni’, te najavio da će se koristiti svim sredstvima kako bi sačuvao svoju vlast. Ponovo je izvrijeđao hrvatsku predsjednicu, ali i političke protivnike. Nazvao ih je kriminalna udruga, hajdučijom, a predsjednicu vojnikušom.
Od tada, Zoran Milanović i njegova ekipa na razne načine, krivotvorinama i lažnim optužbama šire strah od promjene vlasti i stvaraju alibi da se to na nedemokratski način spriječi.
Podsjetit ću na nekoliko bitnih činjenica, protivno ustavu Zoran Milanović je nasilnim putem nametnuo ćirilicu u Vukovar, poslao je specijalce na hrvatske branitelje u Vukovar, primijenila je njegova policija grubu silu, teško ranila jednog branitelja koji je od tih povreda i umro.
Zoran Milanović primijenio je i silu protiv stopostotnih ratnih vojnih invalida iz Savske 66. On i njegova ekipa optužili su stopostotne invalide da su pretorijanska garda HDZ-a i da se spremaju provesti državni udar.
Odbio je primiti stopostotne invalide kada su došli na Markov trg tražiti razgovor s njim. Na njih je poslao tisuću petsto specijalaca u punoj ratnoj spremi koji su branitelje zatočili u Markovoj crkvi. Markovu crkvu pretvorili su u logor u kojem branitelji nisu imali pravo ni na hranu, ni na piće, ni na wc. Sutradan su postavili barikade kako bi spriječili druge branitelje koji su željeli pomoći svojim zatočenim invalidima da bi izazvao sukob.
Zoran Milanović i njegov ministar Ranko Ostojić više puta su zlouporabili politički USKOK i organizirali spektakularna hapšenja i političke procese protiv političkih protivnika prije nego što su optužnice podignute. Ljudima je javno presuđeno.
Dakle, u toku obnašanja vlasti posebno u posljednjih godinu dana, došlo je do velike zlouporabe represivnih tijela koje je Milanović pretvorio u bitno sredstvo održavanja svoje vlasti.
Cijelo vrijeme Zoran Milanović je vodio križarski rat protiv branitelja, izmišljao je optužbe koje su trebale dokazati da se Hrvatska fašizira i ustašizira. Cijeli smisao takvog političkog djelovanja bilo je širenje straha od promjene vlasti i stvaranja alibija da ne dozvoli promjenu vlasti i ako izgubi izbore.
U toj svojoj strategiji posebno se obrušio na predsjednicu Republike tvrdeći da ona po ustavu nema nikakve ovlasti, te ju je pokušao onemogućiti i u rješavanju ove izborne krize da obnaša svoje dužnosti.
Kada Zoran Milanović ipak nije uspio u tome onda je odigrao predzadnju svoju kartu na jednosatnoj konferenciji njega i njegovih partnera. Optužio je Domoljubnu koaliciju da je fašistička, rasistička i kriminalna, te da na taj način pokušao optužiti Most da želi vratiti na vlast kriminalce i ustaše. Odnosno, spriječiti već poodmakle dogovore Mosta i Domoljubne koalicije od demokratskog biranja većine u Saboru i dovoljne većine za sastavljanje Vlade.
Kada je i to propalo, kada se u Mostu nisu uplašili, kada su najavili nastavak pregovora s Domoljubnom koalicijom, onda je Milanović odigrao zadnju kartu.
Preko noći, odrekao se svega onoga što je zadnjih godinu dana radio, i u očaju pokušao se ubaciti u već odmakle pregovore između Mosta i Domoljubne koalicije te prihvatiti uvjete i Mosta i prihvatiti suradnju s Domoljubnom koalicijom za koju je dan ranije rekao da je fašistička, rasistička i ustaška.
Kad je vidio da mu je propala strategija, kada je doživio veliki poraz od predsjednice Republike, kada su ustavni stručnjaci obranili njena prava, i kada je bilo jasno da je propala Milanovićeva strategija, da isključi predsjednicu u rješavanju krize, kada je postalo jasno da mu je propala strategija da se konstituira Sabor te da u slučaju novih izbora on ostane u Banskim dvorima i raspolaže aparatom državne represije, financijskim sredstvima i da zadrži kontrolu nad državnim medijima, Zoran Milanović da ne bi potpuno izgubio vlast, prihvaća sudjelovati u daljnjim pregovorima Mosta i Domoljubne koalicije, i da s Domoljubnom koalicijom i Mostom sastavi Vladu i većinu u Saboru.
Kada je vidio da gubi vlast onda se uhvatio za zadnju slamku spasa da barem zadrži trećinu vlasti u budućoj koaliciji ili da pokuša spriječiti da Most i HDZ naprave koaliciju.
Sve ovo pokazuje da su Zoranu Milanoviću ne može ništa vjerovati.
On i njegova ekipa žele ući u tripartitnu vladu ne zbog toga da riješe probleme Hrvatske, nego da otežaju ili čak onemoguće tu vladu da uspješno djeluje.
Da zaključim, Zoran Milanović se strašno boji gubitka vlasti. Nije isključeno da nas već sutra neće iznenaditi s nekom potpuno drugačijom strategijom. Ono što je sigurno može se zaključiti da je kredibilitet Zorana Milanovića potpuno uništen i da mu kao političaru više nema spasa. Može se održati još jedno vrijeme na površini ako ga Most i Domoljubna koalicija prihvate i ako bude dio nove vlasti. Međutim, uvjeren sam da će se brzo otkriti da sa Zoranom Milanovićem nije moguće surađivati i da će prije ili kasnije i u SDP-u shvatiti da trebaju drugog predsjednika da bi SDP koji je potreban hrvatskoj kao lijeva opcija, kao hrvatska socijaldemokracija bio bitan čimbenik u izlasku iz sadašnje krize.
Dakle, Hrvatska će još jedno vrijeme biti u krizi bez obzira hoće li biti formirana tripartitna vlada, Hrvatska će izaći iz krize tek kada konačno u SDP-u shvate da je Zoran Milanović ipak najveći problem za SDP i da trebaju izabrati i na demokratski način novog predsjednika.
Vjerujem da će u takvoj situaciji kada nema drugog izlaza Zoran Milanović prihvatiti da SDP bude dio nove vlasti. Da će prihvatiti suradnju i s Domoljubnom koalicijom i s Mostom bez obzira na to što ne vjeruje u uspjeh takve koalicije.
Moja prognoza je da će takva vlast biti konstituirana i da je dobro da bude konstituirana, da je dobro za Hrvatsku da se stvori nova vlada, da se konstituira Sabor i da se pokuša i sa Zoranom Milanovićem, i Vesnom Pusić bez obzira na njihovu destrukciju nešto napraviti.
Brzo će se pokazati je li to moguće ili nije, ako ne bude moguće onda će se ići na izbore, ali u čistoj političkoj situaciji nakon koje će se moći sastaviti prava vlada nacionalnog jedinstva koja je Hrvatskoj potrebna.
Dakle, bez obzira na sve probleme treba odati priznanje Mostu i Boži Petrovu što je konačno na čistac izveo hrvatskog King Konga – Zorana Milanovića.
Prilikom pokušaja da nametne lex Perković u Hrvatskom Saboru, Zoran Milanović je rekao, zapravo zaprijetio, HDZ-u koji se suprotstavio tom zakonu kojim se željelo spriječiti izručenje Mustača i Perkovića Njemačkoj, da će tjerajući lisicu istjerati na vidjelo King Konga.
Iz dana u dan sve je jasnije da je taj King Kong koji prijeti Hrvatskoj demokraciji upravo Zoran Milanović.
I pored svega što se događa, rasplet političke krize ide u pozitivnom smjeru i u slučaju da se nova vlast ne održi dugo problem će biti do kraja riješen na novim izborima jer će građanima postati kristalno jasno tko je tko na političkoj sceni i za koga treba glasovati.
Autor: Zdravko Tomac/direktno.hr
