Dr. don Tonči Matulić: Kršćanski liječnik je milosrdni Samaritanac

U organizaciji Hrvatskog katoličkog liječničkog društva Split, u ponedjeljak 6. lipnja, u Muzeju sakralne umjetnosti na Peristilu u Splitu održan je okrugli stol na temu „Medicina i milosrđe“. Sudionici su bili prof. dr. don Tonči Matulić, prof. dr. fra Ante Vučković, doc. dr. sc. Marko Jukić i dr. sc. Anton Marović. Moderator susreta bio je fra Nikica Devčić.

„U ovoj Godini Božjeg milosrđa koju je proglasio papa Franjo, te zbog potrebe unošenja milosrđa u medicinu i zdravstvo i kao sustav i u odnose zdravstvenoga osoblja prema bolesnicima, patnicima, umirućima, smatralo se korisnim progovoriti o tome te po mogućnosti razjasniti razliku između pravog i lažnog milosrđa“, kazao je na početku moderator okruglog stola fra Nikica Devčić, u ime splitskog ogranka Hrvatskog katoličkog liječničkog društva.

Napomenuo je kako se eutanazija i pobačaj mogu tumačiti kao milosrdni čini, a zapravo je to lažno milosrđe i kako treba to razjasniti i potaknuti da se u društvu započne razgovarati o Zakonu o pobačaju iz 1978. godine koji još i danas dozvoljava pobačaj djeteta do 10 tjedna u nekim tkz. indikacijama i iznad toga. „To nije milosrđe. To je nemilosrđe i prema najmanjoj djeci i prema našem narodu koji je u izumiranju“, kazao je fra Nikica.

Profesor filozofije na KBF-u u Splitu prof. dr. fra Ante Vučković govorio je o današnjem problemu shvaćanja medicine i milosrđa. „Pacijenti su prvenstveno ljudi koji imaju svoj život, strahove, uspjehe, želje, osjećaje neovisno o dijagnozi i kad taj dio njihova života ne dođe do izražaja u kontaktu s liječnikom onda je obostran gubitak jer gubi se kontakt u važnom odnosu čovjek, pacijent – liječnik“.

Nadalje pojasnio je kako se tu događa prvi važni odnos, milosrđe kao sućutni afektivni odnos ili komunikacija koji uvažava cjelokupnog čovjeka sa svim njegovim potrebama i strahovima. „Budući da je taj dio često puta nedostatan jer liječnici zbog razumljivih svojih problema i budući da Katolička crkva u svom obrednom pristupu pacijentima ima velikih nedostataka, može se dogoditi drugačiji pristupi liječenju, ono što se danas najčešće naziva alternativa medicina“.
peristil2

Pacijenti se nađu u situaciji u smislu odnosa s ljudima, da sugestivni govor, komunikacija dopušta pacijentima više prostora i neko drukčije razumijevanje nego što je službeni medicinski jezik i ovi nedostaci u kojima pacijent ne osjeća da je prihvaćen, shvaćen da je dobio dovoljno prostora onda nalazeći, u toj situaciji može se prihvatiti taj drukčiji pristup u liječenjima. No kada je riječ o milosrđu i medicini fra Ante Vučković zaključuje da se to svodi na „vrlo važan moment ljudskih odnosa koji ne smiju gubiti na važnosti bez obzira čim se mi bavili. Dočim se bavimo čovjekom kao osobom sa svim što je on, čovjek dolazi u prvi plan“.

Dr. sc. Anton Marović neurolog KBC-a Split govorio je o suvremenoj zapadnoj medicini koja je tehnološka i koja je izgubila mesijanski bit i smisao. „Ona je opčinjena najmodernijom tehnologijom te postaje sama sebi svrhom. Iz toga izviru teške etičke dileme, problemi i pitanja te milosrđe i ljubav prema bližnjemu postaju otrcane fraze“, kazao je.

Nadalje istaknuo je kako su profit farmaceutskih tvrtki, smanjenje novca koji je na raspolaganju za održavanje zdravlja pacijenata i borba za životnu zaradu neposrednih izvršitelja medicinskih usluga bitno promijenili shvaćanje medicine i cjelokupnog medicinskog osoblja. Funkcioniranje postaje glavno mjerilo i nameću se stavovi o kvalitetu života koja postaju mjerila medicinskog ponašanja i iz toga proizlaze smjernice o funkcioniranju medicine. Kao primjer naveo je kako po tome reanimacija nije više borba za život po svaku cijenu, nego se na početku reanimacije ide za tim da se vidi odakle se počinje, što će se dobiti i što se uopće može dobiti.

Doc. dr. sc. Marko Jukić anesteziolog KBC Split razdvojio je dužnost liječnika od čina milosrđa. Kazao je kako je dužnost svakoga liječnika pratiti pacijenta od dijagnoze do terapije no pored dužnosti, istaknuo je „liječnik može izraziti milosrđe naročito prema teškim bolesnicima dodatnom pažnjom“.

U nastavku je naglasio dva problema današnje medicine koja su dovela do dehumanizacije. Kao prvi primjer je naveo dehumanizaciju pacijenta kojeg se tretira samo kao broj koji im služi za objave, simpozije i na njega se ne gleda kao na osobu. Drugi problem dehumanizirane medicine je profit. „Veza između medicine i milosrđa postoji no najvažnije za liječnika je da ispunjava svoju dužnost i tek tako će biti i human i milosrdan“, kazao je dr. Jukić.

Prof. moralne teologije i dekan KBF-a u Zagrebu prof. dr. don Tonči Matulić govorio je o milosrđu kao samilosti ili dužnosti i istaknuo da koliko god suvremena medicina bila super tehnologizirana, zaokupljena svačim što medicina nije aparatima, tehnikom, preparatima, ekonomijom, cijenama, politikama, bit medicine je milosrđe. Polazeći od činjenice da je čovjek krhko, slabo, boležljivo biće koje treba pomoći to je zapravo od samog početka medicine tvorilo medicinu, njezin bit, a to je pomoći čovjeku u potrebi.

„Bolnice nisu ništa drugo nego mjesta na kojima liječnici koji osjećaju liječništvo kao poziv, koji doživljavaju medicinu iz njezine biti, a pogotovo ako se radi o katoličkom, kršćanskom liječniku koji živi milosni život, mogu po sve dane i noći biti milosrdni Samaritanci“, kazao je prof. dr. don Tonči Matulić.

U nastavku dodao je kako je to jedini način da se hiper tehnologizirana medicina zaokupljena mnoštvom nemedicinskih preokupacija da onemoguće da se medicina pretvori u svoju suprotnost, da bude okrutna, bešćutna i nemilosrdna, a liječnici egzekutori takve medicine.

„Sve se to u medicini već vidi ako gledamo što se događa i kakve se sve sjene nadviju nad fenomenom kraja ljudskoga i početkom ljudskoga života u kliničkom kontekstu. Onda ćemo vidjeti da medicina i liječnici pristaju na okrutnosti i to se ne može zvati ni medicina niti se povezivati s plemenitom uzvišenim liječničkim pozivom.

Potrebno je medicinu misliti iz njezine biti a to je uzvišena humanistička milosrdna praksa i liječnika temeljem njegova poziva upravo da bude onaj koji i kako ga je Hipokrat zvao „liječnik, mudrac do samoga Boga“ A kršćanski liječnik to doživljava kao svoj poziv da bude milosrdni Samaritanac u svojoj liječničkoj praksi“, zaključio je prof. dr. don Tonči Matulić.

MISIJA / ZDRAVKO ANDRIJAŠEVIĆ

Odgovori

Skip to content