HRVATSKI POLITIČKI VRH JE RAGA
Srpska osuda Oluje je razumljiva. Oluja je je dokrajčila snove o velikoj Srbiji za koju je Srbija pokrenula svoju treću ofenzivu dvadesetog stoljeća i uložila sve svoje diplomatske i vojne snage, kako bi srpski narod u novom mileniju osvanuo u velikoj Srbiji koju sanjaju stoljećima.
Hrvatsko slavlje u Kninu je također razumljivo. Hrvatska se pobjedom u toj briljantnoj vojnoj operaciji i formalno osamostalila.
Nema to ništa sa srpskim izbjeglicama iz Hrvatske osim što sada Srbija u Hrvatskoj više nema tako veliku petu kolonu koju može staviti u pogon, kao što ju je stavila 1941. i 1991.
Srpski bjegunci iz Hrvatske su mogli otići ili zato što su u Hrvatskoj počinili zločine, ili zato što nisu mogli smisliti život u hrvatskoj a ne u srpskoj državi ili zato što ih je vojna i politička vlast tzv. RSK na to natjerala.
Kad su bjegunci stigli u Srbiju, dočekani su kao izdajice i dezerteri, popljuvani, zlostavljani, mučeni pa i ubijani.
https://www.youtube.com/watch?v=VOAleqHSHpw
Ne čudi niti malo što Milorad Pupovac stoji sa svijećom među Srbima na dan žalosti, što je umjesto velike Srbije uspostavljena samostalna Hrvatska. To ne čudi ali čudi što radi u Hrvatskom državnom saboru gdje ga drugi sabornici oslovljavaju kao kolegu.
Također ne čudi da jedna polovima hrvatskog političkog vrha nije otišla ni u Knin na proslavu ni u Srbiju na komemoraciju, nego na groblje žaliti za svojom nestalom državom. Njima nema mjesta ni među Hrvatima ni među Srbima i bili bi izviždani kud god otišli. Oni su sada kao janje bez matere.
Ono što čudi je da i oni sjede u Hrvatskom državnom saboru, u instituciji koja bi zajedno sa svim svojim predstavnicima trebala biti centar hrvatske državne samostalnosti a ta je proslavljena u Kninu i oplakana u Busijama u Zemunu.
Hrvatska ima ogroman problem jer je koncentriran u centru političke moći, u Hrvatskom državnom saboru. Hrvati će po deveti put izaći na izbore, raspoređivati stolice ali ništa bitno neće promijeniti, kao što neće promjeniti onaj koji ima rak na mozgu a liječi žuljeve na nožnim prstima.
U tome se sastoji odgovor na pitanje zašto Hrvatska nakon toliko godina i toliko vlada u raznim kombinacijama, nije krenula naprijed niti za jedan pedalj.
Dobio sam poziv da se kandidiram za 11. izbornu jedinicu u okviru jednog velikog bloka. Obavio sam razgovor i opisao zašto ja to ni mrtav ne mogu prihvatiti. Kako bi se ja osjećao da pristanem za plaću liječiti žuljeve na nožnim prstima čovjeku koji umire od raka na mozgu?
Postojeće hrvatsko političko ustrojstvo nije kao dobar konj koji ima dosta mana, pa ga treba timariti i mane ispravljati, kako će vam to prikazati glavni pretendanti na vlast u Hrvatskoj. Kad ih vidim kako muljaju i prodaju nebuloze a zabilaze goruća i centralna pitanja, ja bi se dvoumio od tih ljudi kupiti i polovni auto a kamo li da im dadem voditi državu ili nedaj bože dijeliti vlast s njima.
Hrvatski politički vrh je raga a ja neću uzjašiti na ragu. Mogu se preraspodjeljivati kako god hoće. Mogu praviti veliku koaliciju. I to će biti samo velika raga.
Ja bi želio vidjeti mladog i zdravog ždrijebca čiste pasmine i solidnog pedigrea, pa njega timariti da izraste u konja koji će na trci Hrvatskoj donijeti pobjedu.
Kad se pojavi, vidjeti ćete me uz njega s četkom u ruci kako ga češljam.
Dinko Dedić /Hrvatsko nebo
