5. listopada 1991. Nuštar – legendarna tenkovska bitka za vrata Vinkovaca

Na današnji dan 5. listopada 1991. dogodila se poznata bitka za ovo istočnoslavonsko selo pored Vinkovaca u kojoj je 50 tenkova i okopnih vozila frontalno napalo branitelje Nuštra . Srbijanska vojska i JNA su uspjele ući u selo, ali junaci slavonskih ravnica uništili su oklopnjake i spriječili pad ovog herojskog sela.

To selo je dugo bilo dio jedine slobodne ceste Vinkovci – Nuštar – Marinci – Bogdanovci – Vukovar. Padom Marinaca cesta je presječena, a Vukovar dolazi u okruženje.

Nuštar ljeta Gospodnjeg 1990. bijaše bogato, predivno slavonsko selo, prostrto između rijeke Vuke i dvorca obitelji Khuen Belasi. Pobjedom hrvatske opcije na demokratskim izborima u svibnju 1990. dobili smo hrvatsku državu. Tisućljetni san hrvatskog naroda bio je na pomolu svog ostvarenja. Tih svibanjskih dana Nuštarci su živjeli u zanosu i nadi, kako će i oni graditi i živjeti sretno u svojoj državi Hrvatskoj.

Došao je krvavi Uskrs 1991. Na Plitvicama su pale prve hrvatske glave. Krvavi pir je počeo. Jeza je ušla u domove hrvatske i nuštarske. Počela je potraga za oružjem do kojeg se vrlo teško dolazilo. 2. svibnja 1991. dan kada je za Slavonce i Nuštarce definitivno počeo rat. Toga dana u četničkom leglu, Borovu Selu, je ubijeno dvanaest hrvatskih policajaca. Dvojica su bili Nuštarci. To su bili pokojni Stipan Bošnjak, načelnik policijske uprave Vinkovci i Zdenko Perica hrvatski policajac. Tih dana tuga je obavila Nuštar kao nikad do tada.

23. srpnja 1991. susjedi Srbi iz Pačetina ispaljuju prvu granatu na Nuštar. Od tada, počinju neprestani napadi na ovo selo koje NIKADA nije palo u neprijateljske ruke. Najteži napad na Nuštar dogodio se upravo 5. listopada 1991. kada su tenkovi došli do samog središta Nuštra.

Pročitajte potresno svjedočanstvo o paklu Nuštra iz ruke jednog od branitelja:

„Uslijedio je 5. listopada. Kiša je prestala, bilo je sunčano jesenje jutro. Topnički napadi su prestali i hrvatska vojska se izvukla iz skloništa da se nadiše svježeg zraka u vidi da li ima još ijedna čitava kuća poslije tih tri tisuće ispaljenih projektila protekle noći. Bila je neobična tišina. Pomislio sam, možda nas ostave na miru. A onda se čula zapovijed: “Na položaje, evo ih!”. Počela je odsudna bitka za Nuštar. Bilo je to između 9 i 10 sati prije podne iz pravca Marinaca, Cerića, Henrikovaca krenulo je preko 50 tenkova i transportera, pet stotina do tisuću pješaka na Nuštar. Počela je paklena pucnjava s obje strane. Na ulazu ih je dočekao jedan bestrzajni top koji nije bio dovoljan da zaustavi tolike tenkove, bilo je pitanje trenutka kad će prodrijeti u samo selo. A onda je proradila “maljutka”, vođena sigurnom rukom hrvatskog vojnika pok. Andrije Andabaka, koji je uništio dva tenka i usporio napredovanje četnika. Spominjemo pok. Andriju, koji je svoj život položio na oltar domovine, ali je prije toga uništio 32 srpska tenka, kao simbol otpora Nuštra prema agresoru. Trebalo bi nam puno papira ako bismo htjeli nabrojiti sve nuštarske heroje, zato ih ovaj put nećemo poimence spominjati, neka nam ne zamjere. Srpski su tenkovi ušli u selo, neprestano pucajući oko sebe, rušeći i paleći ono što su vrijedni Nuštarci stoljećima gradili i uređivali. Prodirali su prema centru sela, dok je srpska pješadija, »beli orlovi« i »arkanovci«, ubijala sve pred sobom i zauzimala više krovove gdje su postavljali mitraljeze i snajperiste. Tom jedinom cestom od Vinkovaca oko podne počelo nam je pristizati pojačanje. Dijeljene su nam i »zolje« koje smo mnogi prvi put vidjeli. Ne mogu točno reći koliko je bilo hrvatskih vojnika u selu. Ali znam da ih je bilo iz cijele Hrvatske, i iz Varaždina, i Rijeke i »Tigrovi« iz Zagreba i Treća osječka, i 109. i još dobrovoljaca izvan formacije. Želim ovom prilikom svim majkama, čiji su sinovi ostali ležati po našim sokacima u svojim najljepšim godinama, zahvaliti i odati najveće moguće priznanje. I kad je izgledalo da Nuštar pada u četničke ruke, ta hrvatska mladost nošena neviđenom hrabrošću, priručnim protuoklopnim sredstvima, kao što su »zolje«, »ose« i ručni bacači, uništila je deset tenkova T-84, desetak transportera i istjerala četnike iz Nuštra. Bila je to veličanstvena pobjeda. Bitka je završila u večernjim satima, oduševljenje među hrvatskim borcima bilo je neizrecivo, bilo je i povika da se ide u proboj na Vukovar.“ (Grgo Krajina, hrvatski vojnik i branitelj Nuštra)

U spomen na hrabre stanovnike i nabolje hrvatske mladiće branitelje Nuštra.

Izvor: narod.hr/nustar.htnet.hr/domovinski_rat.htm

1 comment

  1. Domagojevi Strijelci

    Klemm je propustio ovaj datum za razgovor sa “srpskim veteranskim savezom”, ali nažalost takvih datuma se može naći bezbroj. Da vidimo tko će imati petlje i u čije će ime voditi takve razgovore.

Odgovori

Skip to content