Hrvatska grobišta u Sloveniji

Slovenija intenzivno „čisti i mete“ po novijoj vlastitoj prošlost, koja se zapravo najviše tiče Hrvatske i Hrvata, i do sada je obavila dobar posao. U tom poslu oslobađanja od nasljeđa komunističke genocidne prošlosti.

Hrvatska bi itekako trebala sudjelovati, jer riječ je o tisućama u poraću Drugog svjetskog rata likvidiranih Hrvata i njihovim posmrtnim ostacima, masovnim grobnicama razasutim po cijeloj Republici Sloveniji. Slovenija je odlučila suočiti se sa svojom prošlošću i dostojanstveno obilježiti sva mjesta na kojima su se održavali komunistički balovi vampira. Nije samo riječ o slovenskom istraživaču Romanu Ljeljaku, nego o ozbiljnoj namjeri slovenskog političkog vrha da dostojanstveno okadi i zatvori to sramotno poglavlje vlastite komunističke prošlosti. Eshumacija Hude jame, tj. Barbarin rov i prijenos posmrtnih ostataka na mariborsko groblje samo je početak dostojanstvenog obilježavanja strašnih zločina.

Nastavak iskapanja na dosad nepoznatim lokacijama, poput Košica kraj Celja i rudnika Pečovnik, govori o ozbiljnoj namjeri Republike Slovenije da skine stigmu hrvatskog grobišta i obilježje državne tajne sa svojih stratiša i masovnih grobnica. Da bi sve imalo smisla, slovenski će istraživači objaviti popis udbinih egzekutora, doušnika i popis rezervnog sastava iz 80-ih godina prošlog stoljeća, a sve će to upotpuniti udbinim skloništima razasutim po Sloveniji i Hrvatskoj. Kako je teško te udbaške popise odvojiti po tadašnjim republičkim, a danas državnim granicama, udbaške liste prelit će se i preko granice na Republiku Hrvatsku. Slovenija će to učiniti ne samo zbog prošlosti i povijesti već radi „lične bezbednosti“, itekako prisutnog udbaškog aktiviteta svih ovih „demokratskih” godina od 1991. godine na ovamo do danas, naročito u privatizaciji društvene imovine i tajkunizaciji.

SDP je učinio sve kako za komunističke zločine ne bi nitko nikada odgovarao, kako sâma pred poviješću ne bi odgovarala za genocidnost prema svima koji nisu razmišljali kao Partija. I da bi zaštitili partijske ubojice, Stjepan Mesić i Ivo Josipović su uz pomoć Ivice Račana i Zorana Milanovića, te aktiviteta udbaškog rezervnog sastava, „procesom detuđmanizacije“ utrnuli svaku namjeru da Hrvatska izgovori i napiše svoju istinu od dvijema Jugoslavijama i procesuira zločince. Znam, neki bi ovom popisu rado pridodali i Tuđmana. Međutim, suludo je očekivati da bi bilo koji državnik unutarpolitičke prijepore pretpostavio procesu stvaranja i obrani države ili mirnoj integraciji Vukovara.

Rasprave o lustraciji i potrebi suočavanja s prošlošču nisu politikantsko-svjetonazorski prijepori ustaša i partizana, kako to „ljevičari“ uspješno podmeću u medijima, nego sam temelj i supstanca na kojima počiva hrvatska državnost i suverenost. Ne može se na lažima i stotinama tisuća ljudskih kostura graditi budućnost, zato je propala Jugoslavija. Temelji su joj u moru krvi, država krcata nemirnih duhova prošlosti.

Zanimljivo da ni prvi HDZ-MOST-ov pokušaj sastavljanja vlade nakon parlamentarnih izbora u studenom 2015. godine nije u svoj program stavio povijesno istraživanje krvavog epiloga II. Svjetskog rata i poraća na teritoriju Hrvatske, a i sadašnji pregovori to ne spominju. Umjesto toga tlapi se o gospodarstvu i turizmu, jer sve je tlapnja ako ne znamo početak, okolnosti i razloge nacionalne tragedije takvih razmjera, ako hrvatsku političku elitu nije briga i ne mari za povijesnom istinom što postaje neizbježna sadašnjost.

Je li doista moguće da tema ratnih i poratnih komunističkih zločina kao i hrvatskih grobišta u Sloveniji i Hrvatskoj, po cijeloj bivšoj Jugoslaviji nije zanimljiva MOST-u, a Plenkovićeva skupina desnog centra ne uključuje rasvjetljavanje zapravo nedavne prošlosti, već „desni centar“ podrazumijeva kompromiserstvo samo da bi se sklepala nekakva Vlada?

Upravo je jedna takva Vlada sklepana u siječnju ove godine, i… je li doista Tomislav karamarko krivac za sve? Znači li to da bi HDZ-MOST-ova koalicija najradije na Barbarin rov (Huda jama) sazidala još jedan pregradni zid ili u rudniku Pečnik, njegovo duboko okno (230 metara) napunjeno tijelima likvidiranih navukla još jednu tampon ploču?

I to bi bio tzv. desni centar – zaborav, i neprestano ponavljanje prošlosti kako to već ide na ovim prostorima među pateticima i narikačama?

Mila Marušić/hrsvijet.net

Odgovori

Skip to content