PISMO IZ KALIFORNIJE: ‘Oluja’ je bila kraj ideje o Velikoj Srbiji
PRISJETIMO SE – Srbi kada pričaju o ratu u Hrvatskoj govore samo o “Oluji”, ne spominju nikakve zločine što su počinili u tom razdoblju u Hrvatskoj. “Oluja” smeta Srbe zato što je to bio kraj ideje o Velikoj Srbiji i poraz srpske vojske. Kad Srbi pričaju o “Oluji” treba ih podsjetiti, neka gledaju film, kako je to izgledalo poslije pada Vukovara
Izdajnička grupa od sedam osoba na čelu sa Pribičevićem, protivno zakonu i odobrenju Hrvatskog naroda odlazi 26. studenog 1918. godine u Beograd i predaje Hrvatsku srpskom kralju Karađorđeviću, koji formira Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Na odlasku u Beograd, Pribičević i ostalih šest izdajica nemaju nikakvih smetnji i nitko od Hrvata ne pravi nikakve poteškoće na putu za Beograd.
Srpski kralj Karađorđević proglašava 1. prosinca 1918. godine Kraljevinu SHS. Hrvatski narod je nezadovoljan srpskom kraljevinom i 5. prosinca 1918. godine izbijaju u Zagrebu demonstracije protiv kraljevine SHS. Srbi u Hrvatskoj su dobro organizirani, jer peta kolona već djeluje, i na demonstrante pucaju nasred Trga bana Jelačića. Prema službenim informacijama ubijeno je 13 osoba, dok neslužbene informacije navode stotinu i više mrtvih demonstranata. Naređenje za otvaranje vatre na demonstrante izdao je dr. Grga Anđelinović, brat djeda Vesne Pusić. Zato danas nije nikakvo iznenađenje, da ministrica vanjskih poslova Hrvatske – na odlasku, Vesna Pusić brani srpske, a izdaje hrvatske nacionalne interese.
Žandari prebili preko 30 tisuća Hrvata
Kolonijalni imperijalizam Kraljevine Srbije pretvara Hrvatsku u srpsku koloniju i izvlači iz Hrvatske ekonomsku korist za napredak srpske države i srpskog naroda. Na drugoj strani, onemogućuje ekonomski razvitak Hrvatske. Srpski žandari vrše teror nad hrvatskim narodom fizički maltretiraju, zatvaranjem, te likvidacijama po čitavoj Hrvatskoj. Pod srpskim terorom Hrvatski narod se bori za goli život i narodni opstanak. Vlada Pašić – Pribičević 1924. godine preko srpskih žandara, izmučila i isprebijala preko 30 tisuća hrvatskih seljaka. Kako bi apsolutno pokorio Hrvatsku, kralj Srbije ubija u Beogradskoj skupštini 1928 godine, Stjepana Radića, Pavla Radića i Đuru Basaričeka. Profesor povijesti i žurnalist Milan Sufflay, ubijen je 1931. godine na ulici u Zagrebu od strane srpske policije.
Srpski kralj diktator Karađorđević mijena politiku i pretvara Kraljevinu SHS u Jugoslaviju. Sada je cilj da svi nesrpski narodi postaju Jugoslaveni. Na ovaj način Jugoslaveni bi se indirektno pretvorili u Srbe. Prema ovom shvaćanju, svaki Jugoslaven je ujedno i Srbin. Onaj koji to neće bit će prisiljen ili uništen.
Hrvati i Srbi su živjeli više od 1000 godina jedan pored drugog i nikada nije bilo rata između njih. Ujedinjavanjem u jednu državu, odnosno pretvaranjem Hrvatske u srpsku koloniju započeli su Srbi ubijanje Hrvata i ostalih nesrpskih naroda, koje nažalost je trajalo do 1995. godine. Moramo znati jedno da potlačen i ugnjetavan narod ima potrebu mrziti svog tlačitelja. Bila to Kraljevina ili komunistička Jugoslavija, Srbi se uvijek bore za Veliku Srbiju.
Odmah na početku komunističkog perioda 1918. godine srpski komunisti stoje na stanovištu, da se svi komunisti u Jugoslaviji trebaju boriti za jedinstvenu Jugoslaviju, protivno pravu nesrpskih naroda, na vlastitu državu i slobodu. Tako u Hrvatskoj svi komunisti trebaju se boriti za Jugoslaviju i protiv slobode hrvatskog naroda i hrvatske države, jer u protivnom su šovinisti, separatisti, nacionalisti pa i na kraju ustaše. Hrvatsku državu označuju kao fašizam, Katoličku crkvu kao klerikalizam, a hrvatsko seljaštvo kao zatucani konzervatizam.
Nažalost, ta ista politika se provodi i danas, od hrvatskih komunista, iako su to najobičnije laži, koje nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Hrvatski komunisti u Hrvatskoj nisu nikakvi socijalisti oni su komunisti i ostaju isto što su bili na početku, izdajice hrvatske države i hrvatskog naroda. Odmah poslije 1945. godine srpski komunisti vode plansku i sistematsku politiku o krivnji hrvatskog naroda za ustaštvo i genocide nad Srbima. Obzirom da srpski komunisti dominiraju u Hrvatskoj svi hrvatski komunisti moraju se isticati i predvoditi krivnju hrvatske države i naroda za ustaštvo i boriti se protiv fašizma odnosno protiv hrvatske države.
Ovome trebamo još dodati da se ta ista srpska politika vodi i poslije Domovinskog rata kako u Srbiji tako i u Hrvatskoj, preko srpske pete kolone i hrvatskih izdajica koji nisu kažnjeni za počinjene zločine izvršene u komunizmu. Tako Nobilo kaže: U Oluji je bilo više genocida nego u Vukovaru“. Nobilo je počinio zločine u komunizmu i treba biti zatvoren i suđen za zločine izvršene u komunizmu. Pupovac, predsjednik saborskog odbora za vanjsku politiku, na osnovu anonimnog pisma, napada hrvatski narod i državu i traži da se odmah treba započeti borba protiv fašizma. On dolazi u Sabor sa žutom trakom na ruci kako bih pokazao da su Srbi u Hrvatskoj u istoj situaciji kao nekad Židovi. Pupovac je izjavio da je kardinal Kuharić prekrstio 10.000 srpske djece na katoličku vjeru. Za takve laži Pupovac treba biti suđen, a ne sabornik u Saboru.
Laž kao političko sredstvo i mentalni sklop
Srpsku politiku je najbolje izrazio otac Memoranduma SANU, Dobrica Ćosić: Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše (srpske) urođene inteligencije. Prilikom pada Vukovara 1991. godine u svim engleskim novinama pojavljuje se vijest kako su u Vukovaru ustaše masakrirali 40 srpske djece. Naravno, nema nikakve vijesti da su Srbi sravnili Vukovar sa zemljom i ubili oko 5.000 osoba; odveli iz bolnice u Vukovaru 300 ranjenika i likvidirali ih na Ovčari. Odvezli 7.000 Hrvata u srpske koncentracijske logore. Srpska politika, nadmašila je Goebbelsa u svim segmentima. Laž, laž i samo laž, to je bit srpske politike.
Svetozar Vukmanović kaže: Četnici i ustaše to je isto. Četnici su bili saveznici Talijana i Nijemaca. Usprkos savezništva četnika sa okupatorima ekstremnih režima u Srbiji su četnici borci za slobodu srpskog naroda i izjednačeni s partizanima. Krvnik i ubojica, četnik Draža Mihaljević je u Srbiji amnestiran.
U Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata nije bilo ustaša, ali sada u Hrvatskoj su se pojavile ustaše, pod utjecajem lažne srpske politike i domaćih izdajice poput Mesića, Josipovića, Pupovca i Nobila, te izdajice hrvatske države traže, da se odmah treba započeti borba protiv fašizma. Nije slučajno da se pojavila svastika na igralištu Hajduka u Splitu, i naravno krivca nema. Ministar unutrašnjih poslova Ostojić pravi viceve na osnovu ovog krivičnog postupka, umjesto da pokušava pronaći počinitelja.
Hrvatski narod nema ništa sa nacizmom, fašizmom pa ni sa komunizmom, osim hrvatskih izdajica kao sto su Mesić, Josipović i Milanović, Vesna Pusić, Pupovac, Nobilo… koji još i danas veličaju komunizam. Međutim, srpska politika nas planski optužuje i nameće nam krivnju za ustaštvo, što je još najžalosnije u Hrvatskoj tu srpsku politiku provode preko nekadašnjih Jugoslavena. Gdje i kako su ustaše nestale govori nam Ranković u Beogradskoj skupštini, kada izjavljuje, likvidirano je 560 tisuća neprijatelja, a 3,7 milijuna osoba prošlo je kroz logore. Veliki krvnik – Srbin, građanin Hrvatske, Simo Dubajić izjavljuje – Pobio sam 30 tisuća Hrvata. Žao mi je što nisam više. Tito izjavljuje kako je likvidirano je 200 tisuća neprijatelja.
Donijeti zakon o ekstremnim režimima
Hrvatska treba donijeti zakon o ekstremnim režimima: nacizmu, fašizmu i komunizmu; osuditi sve represivne režime i zabraniti sva obilježja ekstremnih režima! Pored zakona o ekstremnim režimima treba još donijeti zakon o Domovinskom ratu. U zakonu treba jasno reći Domovinski rat je bio obrambeni. Srbija je izvršila agresiju na Hrvatsku. Teroristi, građani Hrvatske srpske nacionalnosti, sa teroristima iz Srbije okupirali su više od jedne trećine Hrvatske. Srpska agresija na Hrvatsku je uzrokovala 15 tisuća mrtvih i 30 tisuća ranjenih, te materijalnu štetu u iznosu od 40 milijardi dolara. Srušili su 135 crkvenih objekata. Vukovar sravnili sa zemljom; srušili sve u Škabrnji i masakrirali Hrvate u mnogim mjestima. Velike dijelove gradova su uništili: Osijek, Vinkovce, Karlovac, Gospić, Zadar i Dubrovnik. Odlazak Srba iz Hrvatske je kreirala srpska politika i Srbi za to trebaju kriviti Miloševića. To je istina i to treba predsjednik Vlade Republike Hrvatske kazati Srbima i srpskim predstavnicima.
Milanović, kao predsjednik Vlade RH nikada ne iznosi zločine i razaranja u Hrvatskoj izvršene od strane srpskih terorista, već izjavljuje u Beogradu, da ono što se dogodilo poslije “Oluje” naša je sramota i odgovornost. Drugom prilikom, na proslavi “Oluje” kaže, ali žrtve su se dogodile. Naravno misli samo na srpske žrtve, jer hrvatske ni ne spominje. Preko 1.600 nestalih Hrvata, Milanović ne komentira jer mu to nije važno. Kada su srpski teroristi držali jednu trećinu okupirane Hrvatske, likvidirali su 621 osobu, ali to nije nikada predmet razgovora. Srbi su protjerali 42.000 Hrvata iz Vojvodine, no ni to nije nikakav problem za Milanovića. Prošlo je 20 godina od završetka rata u Hrvatskoj, ali još uvijek u Hrvatskoj ima nerazminiranih područja. Vlada Milanovića nema novaca za razminiranje, dok na drugoj ima novaca za uvoz luksuznih automobila za potrebe Vlade u iznosu od 277 milijuna kuna. Za vrijeme Milanovićeve vladavine bilo je planirano, da određena osoba dobije zajam od 20 milijuna kuna za uvoz proizvoda, kakve proizvodi “Kraš”, kako bih se uništila postojeća tvrtka, no na sreću plan nije ostvaren. Milanović cijeni i poštuje krvnika i ubojicu Tita, koji je likvidirao pola milijuna Hrvata, za Milanovića toliki zločini, to nije nikakav problem, znaci on bih isto tako postupio, kad bih bio na takvoj poziciji. U svom mandatu za 3,5 godina, Milanovićeva Vlada ostvarila je više nego loše rezultate. Milanović je protjerao na fin način oko 100.000 hrvatskih građana. Nešto manje nego Basar Al Asad. Uništio 200.000 radnih mjesta. Loša Milanovićeva gospodarska politika, proizvela je 330.000 blokiranih računa. Za samo 3,5 godine zadužili su Hrvatsku, odnosno građane Hrvatske, za 100 milijardi kuna. Ovakvim rezultatima u gospodarstvu Milanović je približio Hrvatsku jako blizu Grčke.
Vlada Zorana Milanovića je nenarodna, korumpirana …
Hrvatska vlada Zorana Milanovića, je nenarodna, korumpirana i izdajnička, jer je u svom mandatu ostvarila katastrofalne rezultate. U stvari ta Vlada djeluje, kao da je neprijateljska prema Hrvatskoj državi i Hrvatskom narodu. Na osnovu tako negativnih rezultata ostvarenih u vašem mandate, Vi gospodine Milanoviću ne možete više obnašati dužnost predsjednika Vlade Republike Hrvatske, jer ne branite i ne zastupate hrvatske nacionalne interese, već ih izdajete. Isto tako nemate moralno pravo kandidirati se za sljedeće razdoblje, jer vi ćete upropastiti Hrvatski narod i hrvatsku državu.
Na osnovu Memoranduma 1990. godine Srbi smatraju, da je došlo vrijeme Velike Srbije, te ostvarenje srpske ideje, da svi Srbi žive u jednoj državi. Srbija kao agresor započinje rat, za ostvarenje Velike Srbije. Prvi rat u Sloveniji završava porazom srpske vojske i Srbija se povlači i iz Slovenije.
U stvari, Slovenija nije bila cilj Velike Srbije, već Hrvatska. U Hrvatskoj je sve spremno, srpski teroristi, građani Hrvatske uz pomoć srpskih terorista iz Srbije okupiraju trećinu Hrvatske. Rat u Hrvatskoj traje od 1990. do 1995. godine. Hrvatska “Oluja”oslobađa najveći dio Hrvatske od srpskih terorista, za vrijeme “Oluje”poginulo je 320 građana Hrvatske, srpske nacionalnosti, a od strane Hrvatske vojske stradalo je 44 civila, stoji u izvještaju Haškog suda. Srbi kada pričaju o ratu u Hrvatskoj govore samo o “Oluji”, ne spominju nikakve zločine, što su počinili u tom razdoblju u Hrvatskoj. “Oluja” smeta Srbe zato što je to bio kraj ideje o Velikoj Srbije i poraz srpske vojske. Kad Srbi pričaju o “Oluji” treba ih podsjetiti, neka gledaju film, kako je to izgledalo poslije pada Vukovara, što je bilo poslije “Oluje”.
U BiH “Oluja je omogućila poraz Srbije i spriječila genocide, koji bi se bio dogodio u Bihaću. Treći rat u BiH, opet završava porazom srpske agresije. Nakon tri poraza srpske agresije, Srbi su odlučni u rješavanju, kako oni to kažu, pitanja Kosova. Posljednji rat na Kosovu završava porazom Velike Srbije i srpske agresorske vojske. Poslije svih tih poraza Veliko srpske agresije, Srbi mijenjaju politiku: Za sve ratove kriv je Milošević, iako je Milošević imao apsolutnu podršku, svih Srba u tim agresivnim ratovima. Da bih apsurd bio još veći Srbi sada nastupaju, da je Srbija i srpski narod žrtva svih tih ratova. Od agresora, Srbija se pretvara u žrtvu. Laž je vid srpskog patriotizma i ujedno potvrda naše (srpske) urođene inteligencije kaže Dobrica Ćosić.
Banke kao izvor korupcije
Strane banke predstavljaju najveći izvor korupcije u Hrvatskoj. Pored toga poslovne banke su pretvorile hrvatske građane u financijske robove. U Hrvatskoj su strane banke u savezu sa hrvatskim političarima protjerale 100.000 hrvatskih građana iz Hrvatske. U Siriji rat protjeruje narod na migraciju, u Hrvatskoj to rade strane banke i političari. Te iste banke su smetnja gospodarskog razvoja Hrvatske. Budući da strane banke ne plaćaju porez, znači krivi su hrvatski političari, koji su donijeli takav zakon, kao i svi oni političari, koji su kasnije trebali promijeniti taj zakon i uvesti , da strane banke plaćaju porez. Svi oni hrvatski političari, koji su autori takvog zakona, kao i oni političari, koji su kasnije trebali promijeniti, taj zakon , a nisu, treba ih zatvoriti. Kad siđu s vlasti treba im suditi za korupciju i izdaju. Kakav je to porezni sistem, koji zatvara trgovinu ili malu kompaniju za 100 kuna duga, a na drugoj strani milijarde kuna odlaze iz Hrvatske, jer banke ne plaćaju porez.
Hrvatska vlada ,koja nema u svom programu ,uspostavu hrvatske banke,nije ozbiljna i ne želi gospodarski napredak Hrvatske i bolji standard svih građana Hrvatske. Političari u Hrvatskoj su uništili Hrvatsku državu, a narod gurnuli u siromaštvo. Kroz korupciju, raznim manipulacijama, gotovo svi hrvatski političari su postali bogati.
Partija Zorana Milanovića, nije nikakva socijalistička partija, već najobičnija komunistička partija, gdje je Milanović sekretar partije. I naravno, partija vodi brigu samo o svojim članovima partije. Komunisti su uvijek bili i ostaju neprijatelji Hrvatske države i hrvatskog naroda. To nam komunisti najbolje pokazuju svojim radom i postupcima. Kada je u Saboru 26. svibnja 1991. godine bilo glasanje, da se Hrvatska izdvoji iz Jugoslavije, Račan na čelu komunista izlazi iz Sabora. Zna
i komunisti nisu željeli Hrvatsku državu i bili su protiv volje Hrvatskog naroda, ali nažalost to su još uvijek i danas.
Napisali: Marko Peharda i Marko Rudela/Južna Kalifornija/Tjedno/croative.net
