4. nedjelja kroz godinu (B), 2018.
Isus nije bio poput drugih učitelja Božje riječi jer on sam je bio Božja Riječ koja je govorila, ali i živjela Božju riječ. Zato je govorio kao nitko prije i nitko nakon njega. Ljudi njegovog vremena su u njemu prepoznali onoga proroka o kojemu je Mojsije govorio. I bili su zaneseni njegovim naukom.
To je za njih bio nov i snažan nauk zato što je Isus koji ga je iznosio bio autentičan i dosljedan. Govorio je ono što je činio i činio ono što je govorio. I nikad onim što je govorio nije tražio svoju korist nego korist onima kojima je govorio. Bio je to nov i snažan nauk jer on ljudima nije želio ništa nametnuti. Znao je da je „Bog svakoga obdario slobodom i zato nikoga ne sili, već samo pokazuje, zove, svjetuje“ (sv. Anđela Merici).
Sve što je Isus činio bilo je jednostavno ponuda. Možeš ako hoćeš, ali i ne moraš ako nećeš. Isusov nauk je bio nov i snažan, a ljudi zaneseni, i zato što se on nije povodio za svjetovnim brigama, koje dodatno precizira Apostol u ulomku iz drugog čitanja, nego je uvijek želio ugoditi Ocu i želio biti poslušan njegovoj volji. A Očeva je volja uvijek bila i jest, kako se to pokazalo i u Isusovom slučaju, ono najbolje za ljude. Isusov nauk je zanosio i jer je on sa svojom ponudom svakom prilazio s poštovanjem i željom da svojom vlašću, a on je i imao vlast i govorio “kao onaj koji ima vlast”, oslobodi čovjeka od zla i učini ga sposobnim za dobro.
Isus, Božja Riječ, i danas želi jednako snažno i zanosno govoriti Božju riječ. Želi tom riječju zbog ljudi zanositi ljude. Da bi to mogao, on danas treba nas, treba Crkvu, treba nas kršćane i katolike, treba našu zanesenost njegovim naukom i još više našu autentičnost i dosljednost koje će proizići iz te zanesenosti. Treba i našu otvorenost u prenošenju te riječi svima, bez želje da nametnemo, ali i spremnost da uvijek ponovo ponudimo, kako bi Isus u nama i po nama i danas mogao pristupiti s poštovanjem svakom čovjeku, oslobodi ga od zla i Zloga i osposobiti za dobro.
Velika je stoga odgovornost na nama, kršćanima i katolicima, koji smo u njegovo ime dobili poslanje nastaviti prenositi Božju riječ koju je on Božja Riječ objavio kao evanđelje, radosnu vijest. Naravno da je još veća odgovornost na nama, posvećenim osobama, svećenicima i biskupima. Ako nismo autentični i dosljedni, kao što je to bio Isus, možemo biti uzrok tome da Božja riječ danas više ne bude sposobna zanositi. A to bi bila velika tragedija. Ne za Božju riječ koja i u tom slučaju usprkos našoj nedosljednosti, u sebi ostaje dosljedna i ima snagu zanositi, biti evanđelje, radosna vijest. Nego za one koji su je čuli, ali je zbog naše nedosljednosti i neautentičnosti nisu prihvatili. I osobito nas koji tu Božju riječ drugima prenosimo, a sami ne dozvoljavamo da nas zanese kako bismo u skladu s njom živjeli.
Čuli smo, ali nismo poslušali. Zato ćemo, kako kaže Bog Mojsiju, odgovarati. Moguće je i drukčije. Da bi i bilo dozvolimo Isusu da nas danas ponovo zanese svojom riječju! Pridružimo se onima koji su ga zaneseno slušali. I zaneseni njegovim riječima omogućimo mu autentičnim i dosljednim kršćanskim životom da on danas može zanositi!
MONS. MATE UZINIĆ, BISKUP DUBROVAČKI/MISIJA
