Neka nas Isus zanese svojom naukom
4. nedjelja kroz godinu (B), 2018.
Isus nije bio poput drugih učitelja Božje riječi jer on sam je bio Božja Riječ koja je govorila, ali i živjela Božju riječ. Zato je govorio kao nitko prije i nitko nakon njega. Ljudi njegovog vremena su u njemu prepoznali onoga proroka o kojemu je Mojsije govorio. I bili su zaneseni njegovim naukom.
To je za njih bio nov i snažan nauk zato što je Isus koji ga je iznosio bio autentičan i dosljedan. Govorio je ono što je činio i činio ono što je govorio. I nikad onim što je govorio nije tražio svoju korist nego korist onima kojima je govorio. Bio je to nov i snažan nauk jer on ljudima nije želio ništa nametnuti. Znao je da je „Bog svakoga obdario slobodom i zato nikoga ne sili, već samo pokazuje, zove, svjetuje“ (sv. Anđela Merici).
Sve što je Isus činio bilo je jednostavno ponuda. Možeš ako hoćeš, ali i ne moraš ako nećeš. Isusov nauk je bio nov i snažan, a ljudi zaneseni, i zato što se on nije povodio za svjetovnim brigama, koje dodatno precizira Apostol u ulomku iz drugog čitanja, nego je uvijek želio ugoditi Ocu i želio biti poslušan njegovoj volji. A Očeva je volja uvijek bila i jest, kako se to pokazalo i u Isusovom slučaju, ono najbolje za ljude. Isusov nauk je zanosio i jer je on sa svojom ponudom svakom prilazio s poštovanjem i željom da svojom vlašću, a on je i imao vlast i govorio “kao onaj koji ima vlast”, oslobodi čovjeka od zla i učini ga sposobnim za dobro.
Isus, Božja Riječ, i danas želi jednako snažno i zanosno govoriti Božju riječ. Želi tom riječju zbog ljudi zanositi ljude. Da bi to mogao, on danas treba nas, treba Crkvu, treba nas kršćane i katolike, treba našu zanesenost njegovim naukom i još više našu autentičnost i dosljednost koje će proizići iz te zanesenosti. Treba i našu otvorenost u prenošenju te riječi svima, bez želje da nametnemo, ali i spremnost da uvijek ponovo ponudimo, kako bi Isus u nama i po nama i danas mogao pristupiti s poštovanjem svakom čovjeku, oslobodi ga od zla i Zloga i osposobiti za dobro.
Velika je stoga odgovornost na nama, kršćanima i katolicima, koji smo u njegovo ime dobili poslanje nastaviti prenositi Božju riječ koju je on Božja Riječ objavio kao evanđelje, radosnu vijest. Naravno da je još veća odgovornost na nama, posvećenim osobama, svećenicima i biskupima. Ako nismo autentični i dosljedni, kao što je to bio Isus, možemo biti uzrok tome da Božja riječ danas više ne bude sposobna zanositi. A to bi bila velika tragedija. Ne za Božju riječ koja i u tom slučaju usprkos našoj nedosljednosti, u sebi ostaje dosljedna i ima snagu zanositi, biti evanđelje, radosna vijest. Nego za one koji su je čuli, ali je zbog naše nedosljednosti i neautentičnosti nisu prihvatili. I osobito nas koji tu Božju riječ drugima prenosimo, a sami ne dozvoljavamo da nas zanese kako bismo u skladu s njom živjeli.
Čuli smo, ali nismo poslušali. Zato ćemo, kako kaže Bog Mojsiju, odgovarati. Moguće je i drukčije. Da bi i bilo dozvolimo Isusu da nas danas ponovo zanese svojom riječju! Pridružimo se onima koji su ga zaneseno slušali. I zaneseni njegovim riječima omogućimo mu autentičnim i dosljednim kršćanskim životom da on danas može zanositi!
MONS. MATE UZINIĆ, BISKUP DUBROVAČKI/MISIJA
