Petar i Pavao braća po Kristu i po mučeništvu
Petar koji je u ključnom trenutku izdao Isusa i Pavao koji je bio progonitelj kršćana sada se stapaju u jedno i slave se zajedno 29. lipnja već mnoga stoljeća. Prvu baziliku nad grobom sv. Petra podigao je sv. Silvestar (314.-335.). Dok današnja Petrova bazilika u Vatikanu potječe iz XVI. st. To samo svjedoči o dugotrajnosti kulta prema ovoj dvojici apostolskih prvaka. No što je to učinilo takav preokret u njima i kako to da su kroz povijest postali tako slavni. Preokret je donio Krist, a slavu mučeništvo (poradi Krista).
Petar
Poznat je onaj lijep događaj o Petru kad su „Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. Upravo su donosili nekog čovjeka hroma od majčine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata, zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoračiše u Hram te zamoli milostinju. Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reče: »Pogledaj u nas!« Dok ih je molećivo motrio očekujući od njih nešto dobiti, reče mu Petar: »Srebra i zlata nema u mene, ali što imam – to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!« I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga. Razabraše da je to on – onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju – i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo. (Dj 3, 1-10)“ Dalje je Petar održao propovijed i na kraju zaključio: „Vama najprije podiže Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opačina svojih. (Dj 3, 26)“ I „mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća. (Dj 4, 4)“ „Nije moguće čuti tu riječ i dalje ostati na svojem mjestu, ostati ukorijenjenima u svoje navike.“ Reče jednom papa Franjo. Bio je to sami početak nastanka kršćanskog puka. S Petrom je dakle sve započelo.
Pavao
A Pavao, Pavao je tu kršćansku bazu proširio u poganske krajeve. Ono što je Petar započeo u Jeruzalemu Pavao je pronio sve do Rima uspostavljajući Crkvu za Crkvom i brinući o njima. Pavao je bio daleko veći Židov od Isusovih učenika. Odgojen, kako je naš dragi blagopokojni profesor povijesti fra Željko Tolić znao reći, „do nogu Gamalielovih“ bio je po današnjim mjerilima diplomirani teolog. Ipak veliki Židov Pavao se obraća u trenutku, nakon pada s konja i viđenja u kojem mu se ukazao sam Krist i rekao mu: „Zašto me progoniš? (Dj 9, 4)“ Koji dan kasnije sam Krist u viđenju Ananije za njega posvjedoči: „On mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti. (Dj 9, 15-16)“ Da li je Pavao vidio ili upoznao Krista za njegova života? Da li je bio u Jeruzalemu kad se sudilo Kristu? Ne znamo, vjerojatno ne jer bi to sigurno spomenuo u svojim poslanicama. Za njega znamo da je bio progonitelj svih koji vjeruju u Krista, i prvi put za njega čujemo kod izvješća o smrti Stjepana. Čitavih petnaest godina kasnije Pavao se vraća u Jeruzalem, u međuvremenu je uspostavio mnoge Crkve, i postavlja pitanje o „Mojsijevom zakonu“ trebaju li se pogani obrezati. Nastala je velika i žustra rasprava među Učenicima. Tada je Petar ustao i opravdao pogane, a nešto kasnije je u Cezareji ovako govorio: „Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. (Dj 10, 34-35)“ U toj potrebi Petrova prvenstva malo kasnije nastati će ona bitna uzrečica: „Ništa bez Petra.“ Koja u katoličkoj Crkvi živi do danas.
Petar i Pavao – mučenici
Ovo nisu potpuna izvješća o Petru i Pavlu, ali iznesene činjenice možda najviše govore o njima. No ima još jedna stvar, bitna stvar koja ih povezuje međusobno i s Kristom, mučeništvo. „Kao katolici, znamo da smrti nije nešto čega bi se trebali bojati. „Pobjeda iskapi smrt (1Kor 15, 34)“, napisao je sv. Pavao u poslanici Korinćanima, „Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? (1 Kor 15, 55).“ Dobili smo način pripreme za smrt, a ako su naše duše pripremljene, smrt je rođenje za vječni život. (Scott Hahn)“ No mučenička smrt e to je oznaka svetaca. „U svjetlu ovog iskustva svetih apostola Petra i Pavla, svatko od nas može se zapitati: „Obeshrabrujem li se u poteškoćama i kušnjama, žalim li se ili učim da to bude prilika da rastem u povjerenju u Gospodina?” Doista – piše Pavao Timoteju – on nas oslobađa od svakoga zla i dovodi nas u sigurnost neba (usp. 2 Tm 4,18). Neka nas Djevica Marija, Kraljica apostola, nauči nasljedovati ih svakim danom napredujući na putu vjere.“ Rekao je jednom prilikom Papa Franjo.
By Dominis _ Facebook
Himan i molitva sv. Petru i Pavlu
Krasote puno rajsko svjetlo vječito
Natopilo je sjajem sreće znatni dan,
Što poglavice apostolske vjenčava
I grješnicima prolaz k nebu otvara.
Nebeski vratar i s njim svijeta učitelj,
Ti oci Rima, suci sviju naroda,
U vijeću rajskom sjede s lovor
vijencima, na križu prvi, mačem
drugi pobijedi.
Čuj milostivo, Petre, blažen pastiru,
Što molimo te, pa nam grijeha okove
Odriješi riječju kad ti vlast je predana,
Da zemlji nebo otvaraš i zatvaraš.
Naučitelju Pavle, živjet uči nas,
I vuci srca naša u raj sa sobom,
Dok vjera gleda svjetlo iza vela svog,
A kao sunce samo ljubav kraljuje.
Nek bude slava vječna s čašću, štovanjem
I s radosnicom pjesmom Trojstvu Presevetom,
Što u jedinstvu svakim stvorom upravlja
Po svem kolikom nizu vječnih vjekova. Amen.
Po svoj zemlji razliježe se glas njihov.
I do kraja zemlje riječi njihove.
Pomolimo se :
Bože, koji si mučeništvom svojih apostola
Petra i Pavla posvetio današnji dan, daj
Crkvi svojoj, da u svemu slijedi nauku
onih po kojima je primila početak vjere.
Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Izvor: Molitvenik.hr
Obiđite virtualno baziliku Sv. Petra: OVDJE
