Sv. Augustin kao primjer modernom čovjeku

Augustin je rođen 13. studenoga 354. kao Aurelije Augustin, u gradu Tagasti koji je danas dio istočnoga Alžira, a šezdesetak je kilometara udaljen od obale Sredozemnog mora.

Njegovi roditelji, Patricije i Monika, živjeli su udobno upravljajući malim imanjem. Monika je potekla iz kršćanske obitelji i bila je vrlo pobožna. Patricije nije bio kršćanin, no kršten je na samrti 372. godine.

Augustin je lutao u svojim traženjima Istine. Kroz sva ta traženja i spise koje je napisao postao je jedan od najvećih umova u povijesti. A kada njegovu želju za Istinom više nisu mogli zadovoljiti Manihejci kojima je pripadao, počeo je čitati neoplatonistu Plotina ali su na njega najviše utjecale propovijedi velikog milanskog biskupa Ambrozija. A o kršćanskoj glazbi koju je tamo slušao ovako veli:  “O Bože, koliko sam suza prolio kod tvojih himana i pjesama! Kako sam bio ganut kad je tvoja crkva odzvanjala od lijepa pjevanja. Oni su tonovi balzam za moje uho i s njima se tvoja istina izlijevala u moje srce tako da je u meni plamtio žar pobožnosti.” U Augustinu je svitala zora kršćanstva. Ove Augustinove riječi nam mogu prikazati kako glazba može blagotvorno utjecati na ljude. Pokušajte, kršćanska glazba u Hrvatskoj je doživjela procvat zadnjih godina i svatko može naći nešto za sebe.

Augustin je svo to vrijeme prije potpunog obraćenja živio u izvanbračnoj vezi i imao je izvanbračno dijete. Ali imao je i anđela čuvara koji ga nije ni trenutka zaboravio u molitvama, majku Moniku, koja je za njegovo obraćenje molila više od dvadeset godina. Augustin je bio razapet između ideala i nagona. U svom je bezizlaznom stanju molio za pomoć odozgora.

Vapio je:

“Dokle ćeš se, Gospodine,
dokle ćeš se ljutiti na me?
Kad ću se spasiti, kada se osloboditi?
Zar sutra, prekosutra?
Zar za mene nikad neće biti danas?
Zašto ne sada, u ovom trenutku,
jednom zauvijek!”

„Govorio sam tako i plakao u najgorčoj skrušenosti srca svoga. I gle, začujem glas iz susjedne kuće, ne znam da li dječaka ili djevojčice, kako pjevajući govori i često ponavlja: ”Tolle – lege, tolle – lege! (Uzmi, čitaj! Uzmi, čitaj!)” … Suspregoh navalu suza i ustadoh ne misleći drugo nego da mi s Božje strane dolazi zapovijed da otvorim knjigu i čitam poglavlje na koje najprije naiđem. Bio sam naime čuo o Antunu da ga je odlomak Evanđelja, na koji je slučajno naišao, opomenuo … i da su ga te riječi odmah obratile k tebi… Stoga se žurno vratih do mjesta gdje je sjedio Alipije: ondje sam naime ostavio knjigu Apostolovu kad sam odande ustao. Zgrabim je, otvorim i pročitam u tišini poglavlje na koje su najprije pale moje oči: Ne živite u gozbama i pijankama, ni u mekušnosti i nečistoći, ni u svađi i zavisti, nego se obucite u Gospodina Isusa Krista, i ne zadovoljavajte tijelu u požudama! (usp. Rim 13,13-14). Nisam htio dalje čitati, niti je bilo potrebno. Odmah naime kako dođoh na kraj te rečenice, raspršiše se sve tmine mojih sumnja kao pred svjetlom sigurnosti koje se razlilo mojim srcem.“

Ovaj tekst govori o dubokoj rani na duši modernog čovjeka. U ovom preseksualiziranom svijetu grijeh bludnosti i požude se gotovo pa poriče i ignorira, smatra se da to nije grijeh jer se u većini slučajeva nikome ne nanosi zlo, a tolike duše pate samo zbog ovog grijeha, požuda izjeda dušu čovjeka. To je zasigurno i prvi razlog odbacivanja Crkve i izbjegavanja sakramenta ispovjedi kod modernog čovjeka. A Augustin, taj veliki filozof i mislilac ne poriče svoj grijeh nego ga Božanskim dodirom priznaje i kaje se za nj. Možemo biti sigurni, da danas živi, da bi ga i ispovjedio. Kako je lijepo biti slobodan – od svakog grijeha. I sve to nakon tog jednog čitanja dijela Pavlove poslanice. Njegova duša bila je dotaknuta milošću. Ali Bog neće uskratiti milosti nikome tko ga iskreno traži. “Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! (Mt 7, 7)“

U uskrsnoj noći 23. travnja 387. primio je iz ruku milanskoga biskupa, svetoga Ambrozija, sakramenat krštenja zajedno sa svojim sinom Adeodatom.

Augustin je bio od početka vrsni govornik i retoričar, vrsni poznavaoc filozofije i književnosti, a sada postaje i teolog. Iskazao se u mnogim djelima. Pobio je mnoga kriva vjerovanja i nadmudrio mnoge heretičare. Ali svijet ga ne pamti zbog toga.

U povijesti ostaje poznat po svojoj autobiografiji Ispovijesti. Na stranu stavimo njegovu Aristotelovsku filozofiju, na stranu epistemologija, vjera i razum, na stranu milost, sloboda i volja, sve te teme je izvrsno obrazložio u opširnim knjigama važnima za povijest, književnost, filozofiju i teologiju, ali ono po čemu je najpoznatiji jest upravo primjer njegova obraćenja i pronalaženje Istine u Bogu.

Ateistima i mnogima koji lutaju ovim svijetom tražeći smisao života on može biti primjer. Jer, reći će Augustin: “Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.“ Eto zato bi svi trebali bolje upoznati sv. Augustina.

Možda i netko nekad ponovi s Augustinom: „Kasno sam te uzljubio, Ljepoto, tako stara i tako nova. Kasno sam te uzljubio… A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću. Zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću. Prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom. Okusio sam ga pa gladujem i žeđam. Dotaknuo si me i ja gorim za mirom tvojim.“

28. kolovoza 430. godine, dok su Vandali već tri mjeseca opsjedali Hipon začuo se pjev posmrtnih psalama. Umro je biskup Augustin, ali za velikima uvijek ostaje povijest, njegova povijest nije umrla. Dapače, ostala je zapisana u jednom od najljepših autobiografija ikada napisanih. Pročitajte ISPOVJESTI, možda nađete dijamant zakopan među riječima, vjeru vašu, kraljevstvo Božje.

nikola dominis elektronički potpis

Literatura: AUGUSTIN, Ispovijesti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2010.

Odgovori

HUB - Hrvatska udruga Benedikt
Skip to content