Hrvatska kulturna baština (crtice)
Proslov
Hrvatska kulturna baštini svjedoči o hrvatskom identitetu i kontinuitetu. Tri pisma: latinica, hrvatska glagoljica i hrvatska ćirilica (bosančica) te starohrvatski jezici: latinski, staroslavenski i starohrvatski sastavni su dio hrvatske pismenosti i identiteta. Hrvatski jezik sastoji se od tri narječja: čakavskoga, kajkavskoga i štokavskoga (zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što) koja čine jednu cjelinu. Borba za očuvanje pisma i jezika bila je stoljetna, a traje i danas. Kameni spomenici i pisani dokumenti svjedoče o razvoju pisma i jezika u Hrvata. Dokumenti i stare knjige pokazuju europsku razinu pismenosti i kulture kod Hrvata. Hrvatska kulturna baština nalazi se, osim u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini, još u više europskih zemalja.
UNESCO je prepoznao specifičnosti hrvatske kulturne baštine (nematerijalne i materijalne) pa je na svoju listu europske i svjetske baštine uvrstio niz manifestacija: Sinjsku alku, klapsko pjevanje, bećarac, hrvatsko čipkarstvo, drvene igračke Hrvatskoga zagorja, hrvatsku drvenu brodogradnju, proljetnu procesiju Ljelja iz Gorjana, zvončare Kastavštine, Nijemo kolo iz Zagore i druge.
Europskoj i svjetskoj kulturnoj baštini pripadaju zidine i utvrde grada Dubrovnika, stari grad Trogir, Dioklecijanova palača, mletačke utvrde u Hrvatskoj, šibenske utvrde, Starogradsko polje, suhozidi i drugo.
Bogatsvo hrvatskoga folklora (nošnje, plesovi, napjevi) i naivna umjetnost Hrvatske također predstavljaju baštinu našega naroda.
Nažalost, u hrvatskim školama se nedovoljno uči o povjesti i kulturi hrvatskoga naroda. Crticama se želi podsjetiti znalce i potaknuti one koji ne znaju da se upoznaju s kulturnom baštinom hrvatskoga naroda i onim po čemu smo jedinstveni i prepoznatljivi u Europi i svijetu. Na kraju crtica nalaze se i izvori temeljem kojih su crtice napisane. Literature ima dosta, ali postoje poteškoće pri izboru jer je veliki broj prikaza napravljen na ideološkoj osnovi pa je loš. Kada se pogledaju stare jugoslavenske enciklopedije, može se vidjeti ideološki pristup i velikosrpska ideologija koja svojata hrvatske pisce, hrvatske gradove i hrvatsko more. U muzejima, arhivima i literaturi nalaze se mnogobrojni dokumenti koji svjedoče o našem narodu, njegovoj kulturi, vjeri i razvoju koji nisu dovoljno poznati široj javnosti jer su osvajači nametali svoju intepretaciju povijesti.
