TwitterFacebookPinterestGoogle+

Javna ustanova Spomen područja Jasenovac širi laži

Slika 1. Memorijalni muzej Spomen područja Jasenovac (MJ)

Javna ustanova Spomen područja Jasenovac (JUSP Jasenovac) obuhvaća: spomenički prostor u Jasenovcu (Logor III-Ciglana), logorski objekt Kula, logorsko groblje u Staroj Gradišci, romsko groblje u Uštici te grobnice u Krapju, Mlaci i Jablancu. Spomenik Kameni cvijet svečano je otkriven 4. srpnja 1966., a Memorijalni muzej Spomen područja Jasenovac je otvoren 1968. godine.

Do 1991. jedinstveno Spomen područje Jasenovac raspadom SFRJ podijeljeno je geografski i administrativno na dvije samostalne institucije: Spomen područje Jasenovac u Republici Hrvatskoj i Spomen područje Donja Gradina u Bosni i Hercegovini.

 

Na mrežnoj stranici JUSP Jasenovac piše:

Odajući počast zatočenicima jasenovačkih logora i želeći sačuvati uspomenu na njih kao opomenu za budućnost, Spomen područje Jasenovac prvi puta od osnivanja Memorijalnog muzeja 1968. čini posjetiteljima i javnosti dostupan Poimenični popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941.-1945.

Iz dosad najobimnijeg popisa žrtava Drugog svjetskog rata na području bivše Jugoslavije, Poimeničnog popisa žrtava Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji (597.323 žrtve), koji je na osnovi Imeničnog popisa žrtava Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iz 1946. i prikupljenih dodatnih podataka SUBNOR-a o žrtvama rata, 1964. sačinio Savezni zavod za statistiku SFRJ, izdvojili smo imena svih osoba kojima su kao mjesto stradanja navedeni logori i stratišta iz sustava KL Jasenovac.

Koristeći više stotina različitih izvora (knjiga, dokumenata, fotografija, izjava rodbine i prijatelja jasenovačkih žrtava, terenskih istraživanja i fotografiranja spomenika žrtava fašističkog terora), od kojih je 169 navedeno kraticom u Poimeničnom popisu žrtava KL Jasenovac Spomen područja Jasenovac, uspoređivanjem i kritičkim preispitivanjem podataka za svaku žrtvu ponaosob, sačinjen je popis djece, muškaraca i žena ubijenih u KL Jasenovac.

Popis sadrži rubrike s biografskim podacima žrtve (prezime, ime, ime oca, općina rođenja, mjesto rođenja, godina rođenja, etnička pripadnost), rubrike o stradanju (način smrti, izvršitelj zločina, godina smrti, mjesto stradanja, logor i naziv stratišta na kojem je žrtva ubijena) i rubriku u kojoj su navedeni izvori u kojima se svaka pojedina žrtva ponaosob spominje te razlike pojedinih podataka u izvorima za svaku žrtvu.

Ovim načinom rada prikupili smo do sada imena i podatke za 83.145 žrtava. U KL Jasenovac umoreno je prema naprijed navedenim podacima 39.570 muškaraca, 23.474 žena I 20.101 djece

“Točan broj žrtava ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac ne možemo sa sigurnošću utvrditi. Prema dosadašnjim istraživanjima može se dati procjena da se taj broj kreće između 80.000 i 100.000 ljudi.”

Poimenični popis žrtava KL Jasenovac rezultat je dosadašnjih istraživanja stručnih djelatnika Spomen područja Jasenovac. Kao i svi do sada objavljeni popisi žrtava jasenovačkih logora nije konačan niti potpun, ali postoji mogućnost dopunjavanja podataka i ispravljanja eventualnih pogrešaka.

O Donjoj Gradini piše:

Prvu masovnu likvidaciju zatočenika u Donjoj Gradini, na desnoj obali rijeke Save, obavio je u siječnju 1942., Stanko-Staniša Vasilj, ustaški natporučnik 1. bojne Ustaškog obrambenog sdruga u Jasenovcu. Pošto zbog jake zime nije bilo moguće iskopati grobnice, ustaše su mještane obližnjeg Jablanac prevezli skelom u Donju Gradinu i pobili ih, zapalivši ih u kućama prognanih Gradinjana.

 

Na devet grobnih polja nalazi se 105 masovnih grobnica ukupne površine od 10.130 m².

Naknadno su pronađene još 22 masovne grobnice kojih površina nije još utvrđena.

Organiziraju se posjete srednjoškolaca i ostalih Spomen – području Donja Gradina pa se šire laži o broju žrtava i načinu na koji su ubijeni. Učenicima i drugim posjetiocima kustosi govore slijedeće: 

Logor Jasenovac je formiran za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, u Drugom svjetskom ratu. U koncentracionom logoru Jasenovac je kroz stravične muke umoreno 700 000 nevinih muškaraca, žena i djece. Od toga je 500 000 Srba, 33 000 Jevreja, 40 000 Roma, 20 000 djece i 127 000 antifašista bez obzira na vjeru i naciju. Od ukupnog broja, u Donjoj Gradini je zvjerski ubijeno 366 000 žrtava. …(3. Maja 2018.).

Slika 2. Slika s Izložbe o proboju (internet)

Osvrt povjesničara Vladimira Geigera na Poimenični popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac (ČSP, br. 2, str. 517-587; Zagreb 2020.):

(Vladimir Geiger: Pitanje broja žrtava logora Jasenovac u hrvatskoj i srpskoj historiografiji, publicistici i javnosti nakon raspada SFR Jugoslavije – činjenice, kontroverze i manipulacije, ČSP, br. 2, 517-587 (2020) Zagreb. )

https://hrcak.srce.hr/241240

 “Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac (JUSP Jasenovac) objavila je 2007. Poimenični popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941.-1945., koji donosi podatke za 72.193 osobe. Prema tom popisu, najviše je žrtava Srba (40.251), zatim Roma (14.750), Židova (11.723) i Hrvata (3563). Nekoliko godina poslije, 2013., JUSP Jasenovac na svojim mrežnim stranicama objavio je novi, revidirani i dopunjeni popis, koji donosi podatke za 83.145 osoba koje su život izgubile u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Prema tom popisu, najviše je žrtava Srba (47.627), zatim Roma (16.173), Židova (13.116) i Hrvata

(4255), a popisano je i 20.101 dijete kao logorska žrtva. Naravno, s revizijom i dopunama popisa jasenovačkih žrtava u JUSP-u Jasenovac se nastavilo, pa se broj osoba koje su izgubile život u logoru Jasenovac i Stara Gradiška i dalje polako, ali nezadrživo povećava.”

 

Vladimir Geiger nastavlja:

“Nisam uvjeren da su kustosi JUSP-a Jasenovac pročitali Uputstvo za izvršenje popisa iz 1964. Saveznoga izvršnog vijeća (SIV) SFR Jugoslavije, Komisije za popis žrtava rata 1941-1945., a ni izvještaj Žrtve rata 1941-1945. godine. (Rezultati popisa) iz 1966. Saveznoga zavoda za statistiku, kao ni dodatni „Izveštaj o izvršenom popisu žrtava rata 1941-1945. godine” Komisije za popis žrtava rata 1941-1945. Ako pak jesu, trebalo bi im biti jasno na temelju čega je i kako napravljen popis ljudskih gubitaka Jugoslavije u Drugome svjetskom ratu 1964. godine. – Pitanje je i što su to oni iz popisa iz 1964. izdvojili jer postoji separat toga popisa za logore Jasenovac i Stara Gradiška, koji je 1992. umnožio Savezni zavod za statistiku Savezne Republike Jugoslavije pod naslovom Spisak žrtava rata 1941-1945. Ustaški logor Jasenovac, a koji je zatim 1998. objavio Bošnjački institut pod naslovom Jasenovac. Žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavije, i koji donosi podatke za nešto više od 59 tisuća žrtava. – Pišu da su koristili „više stotina različitih izvora (knjiga, dokumenata, fotografija, izjava rodbine i prijatelja jasenovačkih žrtava, terenskih istraživanja i fotografiranja spomenika žrtava fašističkog terora)”. U odnosu na popis iz 1964., revizijom i dopunom JUSP-a Jasenovac broj žrtava povećan je 2007. godine za 13.005, odnosno nešto manje od 22 %, a 2013. godine za 23.957, odnosno za više od 40 %.

 

Postavlja se pitanje: koliko je tih žrtava pronađeno u izvornim dokumentima NDH, odnosno koliko su o mjestu smrti neke osobe pouzdani poslijeratni izvještaji različitih komisija, navodi u knjigama i na spomenicima?

 

Kako su i jesu li, kako tvrde „uspoređivanjem i kritičkim preispitivanjem podataka za svaku žrtvu ponaosob”, sve te navode, kao i izjave rodbine i prijatelja žrtava, provjerili i uopće mogli provjeriti kao vjerodostojne? – Daleko bi nas odvelo nabrajanje mnogobrojnih primjedbi popisu jasenovačkih žrtava JUSP-a Jasenovac te spominjem jedan ogledni primjer i jedan nezanemariv problem. – Mr. Branko Kranjčev i Josip Ćurković, koje se nažalost ne može proglasiti nacionalistima ili „revizionistima” i nestručnima, koristeći dostupnu dokumentaciju i literaturu, propitali su točnost navoda Poimeničnoga popisa žrtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941.-1945. JUSP-a Jasenovac za Židove Našica i našičkoga kraja, prema kojem je u logorima Jasenovac i Stara Gradiška život izgubilo

njih 177. Kranjčev i Ćurković sustavnom su analizom podataka toga popisa među ostalim utvrdili: „četiri osobe evidentirane su u Popisu žrtava dvaput”, „jedanaest osoba valja brisati s Popisa jer nisu smrtno stradale u Jasenovcu” i „za dvije osobe s Popisa […] nema pouzdanih podataka o njihovoj sudbini pa bi ih zasad trebalo izostaviti s popisa jasenovačkih žrtava.” Dakle, postotak nedvojbenih netočnosti iznosi 9,6 % te je očito da nije riječ o pojedinačnim ili malim propustima. – Postavlja se pitanje: ako je Poimenični popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941.-1945. rezultat višegodišnjega istraživanja, kako to da i nakon takvih istraživanja, „uspoređivanjem i kritičkim preispitivanjem podataka za svaku žrtvu ponaosob”, nisu uočene i ispravljene takve netočnosti? – Upozorenje na oprez prema popisu jasenovačkih žrtava JUSP-a Jasenovac razotkrila je izložba Ako tebe zaboravim… Holokaust u Hrvatskoj 1941. – 1945. / zadnje odredište Auschwitz, postavljena u Zagrebu početkom veljače 2020., i potvrdila da nisu provjereni dokumenti i popisi koji su neizostavno trebali biti uspoređeni s podacima JUSP-a Jasenovac. Dokumentima iz Državnoga muzeja Auschwitz-Birkenau u Oświęcimu na izložbi je nedvojben potvrđeno da su na popisu žrtava logora Jasenovac JUSP-a Jasenovac i osobe koje su život izgubile u KZ Auschwitz.Ako je popis JUSP-a Jasenovac rezultat višegodišnjega istraživanja, „uspoređivanjem i kritičkim preispitivanjem podataka za svaku žrtvu ponaosob”, kako to da nisu uspoređeni popisi Jasenovca i Auschwitza? Postavlja se i pitanje je li trebalo provjeriti nalaze li se kojim slučajem na Poimeničnom popisu žrtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941.-1945. i osobe koje su život izgubile u nekom od logora Njemačkoga Reicha, ili to nije potrebno učiniti?”

 

Geiger dalje piše:

“Tako Mataušić, uz navođenje upitnoga Žerjavićeva izračuna i nepostojeće Kočovićeve procjene te i po mnogočemu upitnog poimeničnog popisa JUSP-a Jasenovac, spominje i poimenični popis logora Jasenovac iz 1964. godine, kojim je utvrđeno 59.188 žrtava. „Naknadne su provjere utvrdile da popis ima čitav niz nedostataka te da navedenu brojku treba uvećati za barem 40 %. Prema tako uvećanoj procjeni u KL Jasenovac s logorom Stara Gradiška stradalo je od 80.000 do 100.000 ljudi”, ustvrđuje Mataušić.

 

Naknadne provjere – čega? Popisa jasenovačkih žrtava iz 1964. godine? Gdje to piše? U izvještaju Žrtve rata 1941-1945. godine. (Rezultati popisa) Saveznoga zavoda za statistiku iz 1966. godine? Nisam uvjeren da je Mataušić pročitala i dodatni „Izveštaj o izvršenom popisu žrtava rata 1941-1945. godine” Savezne komisije za popis žrtava rata 1941-1945. – U tim izvještajima jasno piše da je popisom ljudskih gubitaka Jugoslavije obuhvaćeno oko 56 do 59 % ili pak 60 do 65 % osoba od onih koje je prema njihovoj procjeni trebalo popisati.  No ona mudro zaključuje da je prema „barem 40 %” uvećanom broju popisanih žrtava logora Jasenovac i Stara Gradiška stradalo od 80.000 do 100.000 osoba. – Ali „barem 40 %” od broja popisanih nije isto što i 56 do 59 % ili pak 60 do 65 % od onih koje je navodno trebalo popisati. – A što će povjesničarima matematika! “

 

“Najuporniji u promicanju brojke od 100.000 žrtava (može i nešto manje, ali bolje više) logora Jasenovac niz su godina Slavko Goldstein i Ivo Goldstein. Stoga je u hrvatskim antifašističkim krugovima brojka od 100.000 žrtava logora Jasenovac i prihvaćena, iako je riječ o prvotnoj Žerjavićevoj procjeni bez sustavnih istraživanja i bez potvrda u izvorima, koju su Goldsteini preuzeli, naglašavali i dalje uporno ponavljali. – Kako su Goldsteinove procjene broja jasenovačkih žrtava oko 100.000, po svaku cijenu treba osnažiti i potvrditi točnost Žerjavićevih izračuna odnosno procjena i zanemariti i što više umanjiti mnogobrojne prigovore na manjkavosti poimeničnoga popisa JUSP-a Jasenovac od nešto više od 83.000. I propitivanju broja jasenovačkih žrtava valjda bi trebao biti kraj. Ivo Goldstein uporno u javnosti iznosi mišljenje da se o logoru Jasenovac „istina manje-više zna, uključujući i približan broj žrtava”. Goldstein štoviše ustvrđuje da se „u krugovima skrupuloznih istraživača računa da je poimenični popis uglavnom dogotovljen u trenutku kada je na njemu zabilježeno 90 do 95 % pretpostavljenih žrtava. Danas smo praktički došli do tog stadija u istraživanju ili ćemo do njega doći u slijedećih nekoliko godina. Tako bi se konačno mogla zaključiti mučna diskusija o broju jasenovačkih žrtava”. A Ivo Goldstein trebao bi, naravno, biti taj tko će određivati koliki je „pretpostavljeni” broj jasenovačkih žrtava i što je „istina” o Jasenovcu, a što nije.”

 

Iz gornjih navoda povjesničara Vladimira Geigera, koji nije ni revizionist ni nacionalistički umanjitelj broja žrtava, vidi se koliko je poimenični popis žrtava JUSP-a Jasenovac lažan te kako su tvrdnje Goldsteina i “stručnjaka” JUSP-a Jasenovac neutemeljene. Popis žrtava JUSP-a Jasenovac je krivotvoren, nije utemeljen na dokazima već na procjenama komunističko-četničkih “istraživača” i “povjesničara”.

 

Po pitanju Goldsteina treba pročitati osvrt povjesničara Geigera na knjigu Ive Goldsteina, Jasenovac koji je objavljen u Časopisu za suvremenu povijest (ČSP, br. 1, 269-337; 2019.)

Povjesničar Vladimir Geiger zaključno je napisao:

“U istraživanju žrtava logora Jasenovac i razmjera počinjenih zločina problem je najčešće pomanjkanje ne samo izvora i vjerodostojnih pokazatelja nego i „dobre volje”, a i „zdrave pameti” da se određena pitanja valjano obrade.

U svojoj najnovijoj knjizi Jasenovac Goldstein nije pokazao ni „dobre volje” ni „zdrave pameti”, naprotiv i dalje nas lobotomizira iskazujući sve osim spremnosti i sposobnosti znanstvenoga pristupa.” (svakako pročitati https://hrcak.srce.hr/220400)

 

O logoru Jasenovac pisali su i “revizionisti”, povjesničari-amateri i umanjitelji broja žrtava (kako kaže povjesničar Vladimir Geiger). Među revizioniste i povjesničare-amatere (Geiger) spadaju: Stepan Razum, Vladimir Horvat, Josip Pečarić, Mladen Ivezić, Blanka Matković, Stipo Pilić, Igor Vukić, Roman Leljak i drugi. Članovi Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac su izdali knjigu Jasenovački logori – istraživanja. (2015. godine). Ne ću citirati navode povjesničara Vladimira Geigera jer bi to bilo predugo, samo ću navesti da je žalosno da su “revizionisti” i povjesničari-amateri otkrivali istinu jer to nisu uradili povjesničari. Također, treba navesti da se povjesničarima, ideološkim orjentisanim, s Filozofskog fakulteta u Zagrebu ne može vjerovati kao što je pokazao i povjesničar Vladimir Geiger analizirajući knjige Ive Goldsteina.

Povjesničarima koji su stručni, objektivni i morali (tu ne spadaju Ivo Goldstein, Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić, Dragan Markovina, Snježana Koren i drugi) treba postaviti pitanje zašto oni nisu razotkrili laži Poimeničnoga popisa žrtava logora Jasenovac, zašto oni nisu istražili i objavili istinu (koliko je to moguće) o logoru Jasenovac već su to prepustili “revizionistima” i povjesničarima- amaterima.!?

“Revizionisti” i povjesničari-amateri ne negiraju da se tamo dogodio zločin ali ne prihvaćaju komunističko-četničke laži o broju ubijenih i navode kako su počinjeni zločini. Bilo bi dobro da školovani, objektivni i moralni povjesničari (ima ih) napišu povijest logora Jasenovac bez preuveličavanja i bez umanjivanja broja žrtava.

 

Kad je Hrvatski tjednik 11. lipnja 2015. objavio nalaz g. Stjepana Razuma da na popisu JUSP-a Jasenovac postoji „14.000 umnoženih žrtava, odnosno isto toliko žrtava koje zasigurno nemaju nikakve veze s ratnim Jasenovcem” (v. https://www.sloboda.hr/jasenovac-dr-stjepan-razum-otkrio-veliku-prijevaru-u-jasenovcu-dorh-mora-pokrenuti-istragu/), ta ustanova je s popisa izbrisala sporna imena i nadoknadila ih novim imenima (https://narod.hr/hrvatska/sto-se-tocno-dogadalo-s-mreznim-jasenovackim-popisom-lipnja-2015-godine).

Gdje su joj dotad bila ta imena – kad se upravo time bavi – da prikuplja imena žrtava? Kako to da ih nije pokazivala 50 godina, a onda ih je začas smogla kad su tisuće imena s popisa došle u pitanje?

Nashvatljivo je da se broj žrtava, prema komunističko-četničkom navodu, od 59.188 (1964. godine) povećao na 83.813 (2019. godine), a logor je prestao postojati krajem travnja 1945. godine!?

 

U Domu invalida u Parizu imate ovaj eksponat (vidi slike), snimljeno 2015. godine. Zašto pošteni povjesničari nisu tražili da se laž o broju žrtava u Jugoslaviji ispravi?

 

 

Slika 3. Karta Europe 1941. godine, izložak u Domu invalida u Parizu (MJ)

 

 

 

Slika 4. Broj žrtava u Drugom svjetskom ratu, izložak u Domu invalida u Parizu (MJ)

 

Vladimir Geiger osvrnuo se i na objava matematičara i informatičara koji su upozorili na nelogičnosti i netočnosti Poimeničnoga popisa žrtava 1941. – 1945. Javne ustanove Spomen područja Jasenovac. Informatičari i matematičari nisu se upuštali u procjene o broju žrtava, ne radi se o nacionalistima i revizionistima već o stručnjacima koji su ukazali na netočnosti i nelogičnosti Poimeničnog popisa žrtava JUSP-a Jasenovac.

 

Povjesničar Geiger piše:

“Uza sva potrebna i često opravdana upozorenja o netočnim upisima, provjere i pročišćavanja poimeničnoga popisa JUSP-a Jasenovac dr. Nikole Banića

(Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb) i dr. Mladena Koića, objavljivana posljednjih godina u Hrvatskom tjedniku, nisu – iako je riječ o većim brojkama, kako tvrde – rezultirala znatnijim promjenama ukupnoga broja jasenovačkih žrtava. – Banić i Koić od ukupno 83.813 žrtava na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac 55.915 proglašavaju „lažnim i nepouzdanim”. No 42.307 „žrtava uz čije ime stoji da je nepouzdan jedan od osnovnih podataka”, kao i 17.182 „žrtava s imenom i prezimenom, ali bez imena oca, mjesta ili godine” ne potvrđuje nedvojbeno da su te žrtve „lažne i nepouzdane”. Ako su njihove provjere mrežnoga popisa JUSP-a Jasenovac točne, treba zabrinjavati ponajprije 3398 žrtava „za koje je dosad poimenično pokazano kako nisu stradale u Jasenovcu”, 1873 „dvostrukih, trostrukih i višestrukih klonova” i 1611 „žrtava kod kojih nije navedeno ni ime ni prezime”, njih ukupno 6882 (8,2 %). Pribrojimo li im i 3671 „žrtava u kategoriji nestalih i kategoriji nepoznato”, pa i 2919 „žrtava kod kojih nije navedeno ime ili prezime”, ukupno je 13.472 (16 %) „lažnih i nepouzdanih” žrtava, što nije zanemarivo.”

 

Istraživači Nikola Banić i Mladen Koić objavili su oko 150 članaka o netočnostima popisa JUSP-a Jasenovac (https://narod.hr/hrvatska/poimenicni-popisa-zrtava-kcl-jasenovac-1941-1945-i-njegovo-nepodudaranje-s-izvorisnim-dokumentima). Ti su nalazi konkretni i uvjerljivi, ali su zanemarivani jer ih nisu pisali autori koji su u tom području povijesti dominantni. Zagovornici „jasenovačkog mita“ ih ignoriraju, a autore proglašavaju revizionistima i filoustašama, a plašljivi hrvatski povjesničari šute.

Mladen Koić i Nikola Banić: Spomen područje Jasenovac navodi četiri puta više židovskih žrtava od YAD VASHEMA (17. veljače 2018.)

Krajem siječnja 2018. godine u digitalnom arhivu Yad Vashema bilo je 17.329 zapisa na upit za mjesto smrti Jasenovac i 2.067 zapisa na upit za mjesto smrti Stara Gradiška. Sveukupno 19.396. zapisa za oba logora. Ako se ne uzmu u obzir zapisi kojima su izvor podatci iz raznih srpskih i jugokomunističkih pamfleta, popisa i lista tj. kad se uzmu u obzir samo podatci kojima su izvor iskazi rodbine, prijatelja i židovskih organizacija, tzv. Page of Testimony (PoT), krajem siječnja 2018. godine u digitalnom arhivu Yad Vashema bio je 4.061 zapis tj. bilo je toliko digitalnih obrazaca na upit za mjesto smrti Jasenovac i 423 kod kojih je mjesto smrti Stara Gradiška. Sveukupno je za ta dva logora bilo 4.484 zapisa kojima su izvor podataka Page of Testimony. Broj zapisa uvijek je veći od broja potencijalnih ratnih žrtava jer može biti i po nekoliko zapisa koji se odnose na istu žrtvu. Osim toga neki zapisi nisu o stradalima, već se u njima navodi da je netko bio logoraš i primao pakete ili da je bio na prisilnom radu i sl. U 44 slučaja u zapisima nije bilo imena ili prezimena pa ti zapisi zbog nemogućnosti provjere ili usporedbe nisu uzeti u obzir. Broj višestrukih zapisa za istu žrtvu tj. redundanata u digitalnom arhivu Yad Vashema za logor Jasenovac u promatranom razdoblju je 969, a za Staru Gradišku 87 tj. 1.056 oba logora. Još je 135 višestrukih zapisa za žrtve kod kojih se kao mjesto smrti navode oba logora. Kad se broj od 4.484 zapisa umanji za 1.235 višestrukih i neprovjerljivih zapisa dobije se 3.249 potencijalnih žrtava za logore Jasenovac i Stara Gradiška. Ovo je okvirna brojka jer teško je točno usporediti sve zapise zbog njihove različite kvalitete podataka. Neki zapisi su vrlo oskudni s identifikacijiskim podatcima, a dodatni problem mogu biti pogreške u digitalnim obrascima.

 

Prema gore prikazanim podatcima iz Yad Vashema prema kategoriji izvora Page of Testimony može biti najviše oko 3.000 židovskih žrtava u Jasenovcu i Staroj Gradiški. Prema trenutnom stanju krajem siječnja 2018. godine u mrežnom jasenovačkom popisu ima 13.147 židovskih žrtava u ta dva logora međusobno udaljena tridesetak kilometara zračne linije koje autori popisa tretiraju kao jedan logor uz nesuvislo objašnjenje da se radi o istom sustavu logora. Vjerojatniji razlog je da se unatoč svim pregnućima radnog naroda i narodnosti propale komunističke tvorevine tzv. SFRJ i njihovih duhovnih nasljednika nikako nije uspjelo sastaviti popis od željenih 700.000 žrtava.”

 

Ovdje još treba navesti članak: Banić and N. Elezović, TVOR: Finding Discrete Total Variation Outliers Among Histograms. IEEE Access, volumen. 9, stranice 1807-1832, 2021., doi: 10.1109/ACCESS.2020.3047342. poveznice https://ieeexplore.ieee.org/document/9306761, ili https://arxiv.org/pdf/2012.11574.pdf.

Povijesno važan članak Nikole Banića i Nevena Elezovića

S početkom godine 2021. dogodio se veliki preokret u pitanju vrijednosti popisa JUSP-a Jasenovac: dva doktora znanosti, inženjer informatike g. Nikola Banić i vrlo ugledni matematičar g. Neven Elezović objavili su na engleskom jeziku i u vrlo uglednom svjetskom časopisu za inženjere i matematičare povijesno važan članak o jasenovačkim žrtvama. Članak je dokazao da je popis JUSP-a Jasenovac krivotvoren i kao takav potpuno nevaljao.

Prof. Matko Marušić i akademik Josip Pečarić su dali pojašnjenje članka pa su zaključno napisali:

“Rad Banića i Elezovića potpuno uvjerljivo, utemeljeno i nepobitno dokazuje da je popis jasenovačkih žrtava netočan. Čak nije potrebno ni procjenjivati koliko je netočan (može se izračunati da je 89% ili 74.288 imena neprihvatljivo). Glavni nalaz je da je popis JUSP-a Jasenovac izmišljen, dakle namjerno krivotvoren. Tu se ne može raditi o „nenamjernoj pogrješci, jer bi se tada „pogrješka“ odnosila na prevelik broj podataka. A sustavnost pojave šiljaka nesporno govori o namjeri, o izmišljanju.

Ako su izmišljene godine rođenja, izmišljeni su i ljudi, jer nitko pošten i objektivan ne bi pisao godine rođenja za desetke tisuća ljudi o kojima taj podatak nema – a pisao je, izmišljao godine. Zašto bi to radio netko tko želi svijetu predočiti istinu o tom „logoru smrti“, tu tragediju koja će se svake godine komemorirati, sa zgražanjem, sa suzama u očima i s molitvama za duše pobijenih? A ako autori popisa nisu znali godine rođenja za 74.288 ljudi (89% s popisa!), onda nisu znali ni te ljude: otkud im imena, imena očeva, mjesto rođenja i mjesto i godina stradanja, a izmišljaju godine rođenja?”

 

Slika 5. Tabla u Spomen području Jasenovac (MJ)

Također su napisali: Sramota za profesionalne hrvatske (i druge) povjesničare koji su zanemarili sve objektivne nalaze i upozorenja, pa su ustrajali na istinitosti popisa JUSP-a Jasenovac. Ili su (uplašeno?) šutjeli o pojavi novih podataka, kao da se oni nisu pojavili, ili kao da ih oni nisu vidjeli?” https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/36156-m-marusic-i-j-pecaric-popis-jasenovackih-zrtava-je-netocan.html

 

Slika 6. Političari koji ne žele čuti drugo mišljenje o logoru Jasenovac (foto: Jutarnji list)

 

Širenje laži o logoru Jasenovac provode djelatnici JUSP-a Jasenovac  pod vodstvom ravnatelja Ive Pejakovića uz podršku ministarke kulture i medija Nine Obuljen Koržinek novcima poreznih obveznika RH. JUSP Jasenovac dobiva godišnje više od 3,2 milijuna kuna za širenje laži o ustaškom logoru Jasenovac i o Nezavisnoj državu Hrvatskoj (1941. – 1945.). Nacionalna sramota!

Dr. Marko Jukić

Komentari