DUHOVNA MISAO: Don Mladen Parlov – Uskrs
USKRS
Dj 10, 34. 37-43; Kol 3, 1-4; Iv 20, 1-9
Sa životom smrt se sasta
i čudesna borba nasta:
Vođa živih pade tada
i živ živcat opet vlada.
U prošlu nedjelju, nedjelju muke Gospodnje, pratili smo Gospodina na njegovu križnom putu, u njegovoj agoniji, muci i smrti na križu. Kroz protekli, Veliki tjedan, izbliza smo promatrali i pokušali Gospodina nasljedovati u posljednjim danima njegova zemaljskog života. Na Veliku subotu, kako reče jedan stari pisac, Kralj spava, ili bolje rečeno, prema božanskoj Objavi i Tradiciji, Gospodin je sišao nad podzemlje kako bi oslobodio duše pravednika od postanka svijeta do njegova vremena te kako bi ih sa sobom poveo u svoje kraljevstvo. Naravno da su to slikoviti izričaji koji ustvari žele reći da je Gospodin svojim vazmenim otajstvom, mukom, smrću i uskrsnućem, definitivno porazio sile zla i tame – grijeh, smrt i sotonu -, i to na području gdje inače vlada tama, a to je tama groba i smrti.
Danas Crkva slavi dan Kristove pobjede, dan Kristova slavnog uskrsnuća. Nije lako objasniti otajstvo Kristova uskrsnuća, jer izmiče našem ljudskom iskustvu, što ne znači da je manje stvarno. Riječ je o povijesnom i nadpovijesnom događaju; događaju koji se je stvarno dogodio u određenom prostoru i vremenu, a istodobno nadilazi i prostor i vrijeme. Kristovo uskrsnuće nije jednostavni povratak u život, nešto poput oživljavanja zamrle osobe. Riječ je o događaju koji pobjeđuje smrt, odnosno riječ je o preobraženom, proslavljenom životu. Evanđelja nam nešto o tome govore, premda su i njihova izviješća samo ljudsko tepanje koje ne može izraziti stvarnost koja nadilazi sve ono što smo doživjeli ili možemo doživjeti. Evanđelje koje se navješćuje na dnevnoj uskrsnoj misi uvijek je Ivanovo, a Ivan, slično drugim evanđelistima, ponajprije upozorava na činjenicu praznoga groba, a potom će uslijediti ukazanja Uskrsloga. Prazan grob je zbunio učenike. Trebala su uslijediti ukazanja, tj. susreti s Uskrslim da učenici povjeruju. Iz susreta s uskrslim Gospodinom učenici postupno otkrivaju, premda nikada do kraja, i tajnu uskrsnuća. Tako doživljavaju da se Uskrsli iznenada pojavi pred njima; On im pokazuje rane na rukama i na boku kako bi se uvjerili da je to On. Drugim riječima, Raspeti jest Uskrsnuli! Isti, a opet različit. Isti jer je to doista On, njihov Učitelj; njegov identitet potvrđuju rane na njegovu tijelu. No, On je i različit; više ne podliježe zakonima kojima su podložni svi smrtnici. On ulazi kroz zatvorena vrata; iznenada se pojavljuje i nestaje. Uskrsli je iznad zakona po kojima se odvija gibanje svijeta i protok vremena. Svojim proslavljenim tijelom uskrsli je Krist ušao u dimenziju božanskoga, ondje gdje je oduvijek bio jedno s Ocem u zajedništvu Duha Svetoga.
Njegovo je čovještvo, a to uključuje i njegovo tijelo, proslavljeno, oduhovljeno, dovršeno. Uskrsnućem od mrtvih Krist, koji je imao puninu Duha od trenutka svoga začeća, sada je postao oduhovljena egzistencija. Oslobođen je spona što su mu ih nametali prostor i vrijeme, spona koje su proizlazile iz ograničenosti društvenih odnosa, drugih koje su proizlazile iz društveno-religioznog uređenja itd. Uskrsnućem od mrtvih Krist je ušao u slavu koju je imao kod Oca prije postanka svijeta, ušao je u slobodu božanskog života kako bi na nov, dublji i sveobuhvatniji način bio s nama. Njegova je riječ da će do konca svijeta biti sa svojim učenicima.
Budući da su sva otajstva Kristova života radi nas i našega spasenja, očito i otajstvo njegova uskrsnuća nije nešto što se odnosi samo na njega; ono duboko dotiče život svakoga čovjeka te ima duboko, vrhunsko značenje za nas ljude. I to ne samo na razini simbola, u smislu: Krist je do kraja ostao vjeran Bogu pa ga je Bog uskrisio od mrtvih te ga time potvrdio kao svoga poslanika i zastupnika. Tako će i nas, ako mu ostanemo vjerni, također uskrisiti od mrtvih te nas primiti u svoj božanski život. Stvarnost je, na svu sreću, neizmjerno bogatija. Uskrsnućem od mrtvih Krist je dovršio proces svoga preobraženja, ali radi nas. Uskrsnućem od mrtvih Krist je pobijedio sile tame, sotonu, grijeh i smrt; one sile koje prijete svakom ljudskom biću i koje nas trajno ugrožavaju.
Svoju pobjedu Krist priopćava nama, jer je radi nas umro i uskrsnuo. U snazi svoga Duha Svetoga, kojega po sakramentu krštenja ulijeva u naša srca, Uskrsli je prisutan i djelatan u našem životu kao počelo novoga života, kao životna snaga koja djeluje u nama na način da možemo nadići svoja ljudska ograničenja te graditi svijet kako ga je Bog zamislio. Isusova je riječ kako bez njega ne možemo ništa učiniti. Nije rekao: Bez mene ne možete ništa čudesno ni veliko učiniti! Rekao je: Bez mene ne možete ništa, baš ništa dobra učiniti. Drugim riječima, Gospodin je veoma dobro znao kako je čovjek pokvarljiva roba, kako u dubinama ljudskog srca trajno vreba stvarnost grijeha koja čovjeka suprotstavlja drugom čovjeku i Bogu. Svojim Duhom Krist nam dariva novo životno počelo, novi zakon života, zakon Duha koji se suprotstavlja zakonu grijeha koji vlada u ljudskom tijelu. U snazi darovanog Duha uskrsli Gospodin u ljudskim srcima gradi svoje kraljevstvo pravednosti, istine, ljubavi i mira te, od srca k srcu, to se kraljevstvo po svojoj nutarnjoj dinamici želi proširiti i zahvatiti sve ljude na način da jedni druge doživljavaju kao braću, da žive i djeluju ne jedni uz druge, nego jedni za druge. To je najdublji smisao Kristova uskrsnuća za nas. Zato sv. Pavao može pisati da smo s Kristom uskrsnuli te da tražimo što je gore, da težimo ponajprije za onim nebeskim, božanskim te da u svjetlu toga konačnoga promatramo i cijenimo sve drugo.
Don Mladen Parlov
