Legende o obećanoj zemlji EU u koju trebamo ući tiho, na prstima i u balkanskim opancima
S OVE STRANE REŠETAKA
Ako referendum uspije, euroidioti su sigurni da nas u EU čekaju izdašni fondovi iz kojih svatko može zagrabiti prema potrebama, baš kao nekada u komunizmu. Euronaivci užarenih očiju
već sada maštaju o Hrvatskoj kao novoj Švicarskoj. Što je najvažnije, sjedit ćemo za istim stolom u društvu demokratskih i gospodarskih velesila kao što su Grčka, Rumunjska, Bugarska, Mađarska i Slovačka.
Zadnji je tjedan prije povijesnog referenduma o ulasku Hrvatske u EU. Slažem se da referendum odlučuje o vrlo važnoj fazi hrvatske novije povijesti. S jedne strane su zadrti desničari, ognjištari, nacionalisti svih vrsta koji ne vide dalje od Bregane, a s druge strane moderni, nacionalno emancipirani i što je naročito važno dalekovidni obožavatelji eura. Jedni i drugi dobit će pravo odlučiti o budućnosti Lijepe naše.
Trijumf euroidiota
Oni prvi, među kojima sam i ja, već dugo su predmetom ismijavanja lijeve medijske falange koja drži četiri petine hrvatskih medija u svojim rukama. U toj je falangi bezbroj velikih i malih Igora Mandića koji bi nas sa zadovoljstvom vratili u “modernu federaciju” s Beogradom kao glavnim gradom. Međutim, oni su uvjereni da nikako ne mogu izgubiti. Sukladno uputama i željama svojih medijskih magnata oni nas svim silama uvjeravaju kako je nužno ući u EU. Ako slučajno ne uđemo, onda ćemo ostati zajedno sa Srbijom, BiH, Makedonijom i Crnom Gorom na brdovitom Balkanu, a protiv čega Mandić i njegovi istomišljenici nemaju ništa protiv. EU luksuzni brod isplovit će tada iz naše luke, ali bez nas, kako je “mudro” i slikovito cvrkutala Jadranka Kosor. I tada će Mandić i njegovi istomišljenici trijumfirati. Tražit će se samo modus kako tehnički provesti novo ujedinjenje bratskih slavenskih naroda.
Ako referendum uspije, euroidioti su sigurni da nas u EU čekaju izdašni fondovi iz kojih svatko može zagrabiti prema potrebama, baš kao nekada u komunizmu. Euronaivci užarenih očiju već sada maštaju o Hrvatskoj kao novoj Švicarskoj. Sad ćemo auto gume kupovati u Brežicama i nećemo morati vraćajući se kući mazati gume blatom da ne platimo carinu. Što je najvažnije, sjedit ćemo za istim stolom u društvu demokratskih i gospodarskih velesila kao što su Grčka, Rumunjska, Bugarska, Mađarska i Slovačka. Moći ćemo tražiti savjete od Italije, Španjolske, Portugala i Irske kako riješiti nezaposlenost, poglavito među mladima.
Pred novi referendum svaki dan niču razne zavjere kao gljive poslije kiše. Nije čudo jer su i u svijetu teorije zavjere danas veliki biznis. Svaki čas izađe neka nova knjiga, TV serija ili film koji nam napokon otkrivaju tko je stvarno ubio Johna F. Kennedyja. Tako su nedavno raskrinkali do korijena i srednjovjekovno tajno društvo Sionskih mudraca iako je već davno dokazano kako se radi o prijevari koju su 1950.g. osmislili Pierre Plantat i Gerard de Sade. I hrvatski režiseri teorija zavjere suptilno prikazuju euroskeptike kao mračnjake zakrvljenih očiju koji se iskompleksirano boje zajednice europskih naroda kojoj doduše stalno visi mač bankrota nad glavom. Tako nas ovih dana smiruje i biskup Juraj Jezerinac poručujući kako se građani ne moraju bojati ulaska u EU jer nam tamo sigurno neće biti gore nego li nam je sad tu gdje nas je spustio HDZ! Slažem se s njim! To je stvarno utješno!!!
Mali miševi
Hajmo sada s teorija zavjere malo na gole činjenice. Tim činjenicama su me opskrbili sveučilišni profesori iz Zadra Ante Periša i Zlatko Miliša te im se ovim putem zahvaljujem na demistificiranju Kosoričine legende o obećanoj zemlji EU u koju trebamo ući tiho na prstima u našim balkanskim opancima.
Primjer prvi: godinama pregovaramo ili bolje rečeno dosadašnja vlast je ispunjavala sve moguće zahtjeve EU-činovnika, a da donedavno nije imala prevedeno svih tri tisuće stranica Lisabonskog ugovora. Doduše sredinom 2009.g. objavljen je neslužbeni sažeti prijevod od oko 600 stranica u časopisu HAZU-a “Adris” br. 16 i to izričitim zalaganjem akademika Davorina Rudolfa. Znači četiri godine nakon što je Hrvatska počela pregovore sa EU, ti su se pregovori trebali temeljiti upravo na tom dokumentu. Znači da Sanaderova i Kosoričina vlada nisu uopće znale u što ulaze i što su spremne sve potpisati, ali je za to vrijeme vodila žestoki medijski rat i promovirala ulazak u EU. Mislim da je za te četiri godine čak i Jadranka Kosor mogla sama prevesti Lisabonski ugovor s engleskog na hrvatski! Sjeća li se još tko Radićevih gusaka kako se gegaju u maglu?
Postavlja se logično pitanje je li to nije bilo u cijeloj Hrvatskoj dovoljno prevoditelja da prevedu Lisabonski ugovor ili je naša bivša vlast bila krajnje nemarna ili ga nije namjerno htjela dati prevesti kako se građani ne bi mogli na vrijeme informirati u kakvu mi to maglu ulazimo. Svakodnevno se javnosti plasiraju selektivne informacije. Tako npr.: da je zdravstvo u EU na vrlo visokoj razini. To je točno, ali se istodobno javnosti ne kaže da je u EU vrlo mali broj onih kojima je ta razina zdravstvene zaštite i dostupna. U medijima nas svakodnevno raznorazni mudraci uvjeravaju kako se u EU odlično živi, dočim u istim tim medijima čitamo i gledamo što se dešava u Grčkoj, kako se tresu Španjolska i Italija, a o Rumunjima i Bugarima da i ne govorimo. Cinici kažu da izgledamo kao netko tko se hoće ukrcati na Titanic nakon što je već udario u santu leda. Čak smo promijenili i Ustav kako bi pogodovali onima koji svoje karijere žele dislocirati u europske centre moći i maknuti se što prije iz ove naše žabokrečine. Postavlja se pitanje može li takav referendum samo onih koji odluče na njega izaći odlučiti o tako bitnom pitanju kao što je gubitak političkog, zakonodavnog i gospodarskog suvereniteta Hrvatske?
Znamo da je prema Lisabonskom ugovoru koji je stupio na snagu 1. prosinca 2009.g. EU jedna vrsta federalne države u kojoj zemlje članice gube važne dijelove svog državnog suvereniteta te u političkom smislu postaju neka vrsta autonomnih pokrajina europske mega države od skoro pola milijarde stanovnika. U čl. 3. Lisabonskog ugovora EU se definira kao politička država bez unutarnjih granica u kojoj će biti zajamčeno slobodno kretanje pojedinaca. Ne treba biti previše mudar da se shvati da Lika neće više biti tako slabo naseljena kao do sada. Problem će biti samo u tome što “Ličani” neće baš dobro govoriti hrvatski. Cinici će reći: Ličani ni danas ne znaju književni hrvatski jezik. Vrlo važan je čl. 61. koji govori o ukidanju unutarnjih granica i o zajedničkoj politici useljavanja. Po tom članku vidi se da Unija osigurava da se osobe pri prijelazu njenih unutrašnjih granica ne provjeravaju i da Unija oblikuje zajedničku politiku azila, useljavanja i nadzora vanjskih granica. Hrvatskoj se tako otvara lijepa perspektiva zemlje s najvećim brojem azilanata kojih se naši susjedi jedva čekaju riješiti. Kakve će to posljedice imati za ionako katastrofalno demografsko stanje u Hrvatskoj? Bojim se da ćemo svi podsjećati na olimpijsko selo u kojem svi nose trenirke, a nitko ne zna hrvatski.
Vrlo važan je i čl. 17(b) po kojem će svi imati pravo, uz slobodno kretanje, i na život na cijelom teritoriju, pravo glasovanja, mogu biti kandidirani za EU parlament i na lokalnim izborima u državama gdje žive kao i državljani te zemlje. Možete zamisliti prijateljsku Nizozemsku, koja je prostorno duplo manja od Hrvatske, a ima 16 milijuna stanovnika. Hrvatska, dva puta veća, sa samo 4,5 milijuna stanovnika, uz članak 17(b) za 10-15 godina vjerojatno će imati isti broj stanovnika kao i danas Nizozemska. Kakav će tada biti sastav općinskih i gradskih vijeća i s kakvim posljedicama? Prema čl. 9(c) odluke Vijeća ministara od 1. studenog 2014.g. donosit će se većinom od samo 55% pučanstva s time da to obuhvaća bar 15 članica. To je samo prijelazna faza jer u Deklaraciji u čl. 9. prihvaćenoj kao dodatak Lisabonskog ugovora od 1. travnja 2017.g. sve će se odluke donositi kvalificiranom većinom od 55% pučanstva Unije bez obzira koliko zemalja taj postotak ispuni. Sad se vidi što će Hrvatska predstavljati u Uniji sa svojih 1% stanovnika kod donošenja odluka. Baš mi se svidjelo kad je bivša Predsjednica Vlade ponosno i s vjetrom u kosi izjavila da ćemo ulaskom u Uniju biti tamo “gdje se donose odluke”. U praksi to znači da će sve odluke počevši od 2014.g., a naročito od 2017.g., moći donositi ekonomski najjače i najnaseljenije države kao npr.: Njemačka, Engleska, Francuska, Italija, Poljska koje zajedno imaju više od 55% stanovnika. A Hrvati će kao mali miševi stalno moljakati okolo po Uniji političku potporu jer ćemo sa svojih 1% biti politički impotentni. Desit će nam se da će mnogi branitelji s pravom postaviti pitanje zašto smo se onda borili za neovisnu i slobodnu Hrvatsku? Jesu li za to podnijeli tolike žrtve, razaranja, sve samo da bismo ušli u jednu političku asocijaciju od koje će koristi imati samo hrvatske političke elite? Mi ćemo za to vrijeme podučavati novopečene Hrvate hrvatskoj gramatici koju ni sami ne znamo. To što će nam troškovi života skočiti za 30-40% teško ćemo objasniti i starosjediocima i novopečenim Hrvatima u trenirkama.
Hapsit ćemo ponovo!
A sad nešto o onima koji su sanjali neovisnu hrvatsku državu i svoj san odrobijali. Ovih smo se dana prisjetili 11. siječnja 1972.g., kad su u odmazdi nad Hrvatskim proljećem uhićene stotine domoljuba kao što su Franjo Tuđman, Marko Veselica, Šime Đodan, Vlado Gotovac, Hrvoje Šošić, Jozo Ivičević, Zvonimir Komarica, Ante Glibota, Ante Bačić i mnogi drugi. Prije njih u zatvor su odvedene stotine studenata na čelu s Budišom, Čičkom, Dodigom i drugima. Nakon što su odrobijali svoje i dočekali svoju državu, danas one koji su preživjeli u EU vode oni koji su ih zatvarali i sudili ili njihova djeca. Znamo da se povijest ponavlja. Po članku 69(i) Europski ured javnog tužiteljstva bit će odgovoran za istraživanje, podizanje optužnica, dovođenje na suđenje u suradnji s Europolom počinitelja u povredama protiv financijskih interesa Unije. Nadalje će Europski ured javnog tužiteljstva također “obavljati ulogu tužitelja” u kompetentnim sudovima zemalja članica. Što o tome recimo misle hrvatski branitelji? A u Unijine urede, budite sigurni, najviše će otići djece onih koji su 11. siječnja 1972.g. lišavali slobode Tuđmana, Gotovca, Veselicu i druge. Bože moj, ako bude potrebno, hapsit ćemo ponovno! A domoljublje? Kant je rekao: “Bez domoljublja vlade nema domoljublja građana!”
Zvonimir Hodak
