Neka mi svi oproste, ali imamo samo jedan izbor – Domoljubnu koaliciju!
‘Neka mi oproste svi oni kojima neće biti drago što ću reći o ovotjednim izborima za Hrvatski sabor, jer moram reći da imamo samo jedan izbor, a to je Domoljubna koalicija.’
Dvije su apsolutne i jedna relativna nužnost da pobijedi Domoljubna koalicija. Apsolutne nužnosti su da s političke pozornice ode ovaj i ovakav SDP i da državu vodi koalicija koja ima najbolji mogući plan oporavka gospodarstva. Relativna nužnost je u tome da će se, za razliku od Milanovićeva kominternovski krutoga SDP-HNS ustroja, Domoljubnu koaliciju moći kontrolirati kroz „povećalo javnosti“, javnu kritiku i pravosuđe. To ne funkcionira u slučaju SDP-HNS, jer za svaku kritiku javnost vrijeđaju, na svako pitanje odgovaraju lažima, mediji su potpuno u njihovoj službi, a instrumenti pravde i zakona nisu im prihvatljivi kad ne sude kako oni žele.
1. Nužno je maknuti sramotu s obraza države Hrvatske
Gotovo je nemoguće nabrojiti sve strašne stvari koje su Milanović i njegova vlada napravili u svojemu mandatu. Beskrajan popis mogao bi se okvirno podijeliti na: a) svjetonazorsko nasilje nad Hrvatskom, b) gospodarski krah i c) političku i diplomatsku sramotu koja je hrvatskom ugledu nanesena na nutarnjem i vanjskom planu.
O nasilju nad hrvatskim tradicijama, vrijednostima i svetinjama opširno je pisano, ali neki ljudi kažu da svjetonazorska pitanja nisu važna kao ona gospodarska i druga iz svagdanjega života, pa protuhrvatsko djelovanje Milanovićeve vlasti neću ovdje ponavljati. Uostalom, živio sam dovoljno dugo u komunizmu da me te stvari ne čude kao što čude one manje iskusne, iako jesam zaprepašten upornošću, žilavošću i organizacijom mržnje prema stoljetnim hrvatskim istinama, pravima, kulturom i identitetom.
Gospodarski je slom zastrašujući – toliko da čovjeka koji tu živi stvarno obuzme strah od sutrašnjega dana. Objavljeni su i analizirani opsežni podatci koji dokumentiraju to grozno stanje. No, i tu postoji jasna tradicija propasti gospodarstva u socijalizmu i u vrijeme Račanove vlasti. Iz te iste tradicije korijen vuče i činjenica da je Milanovićeva vlada na sve podatke, kritike i analize odgovorila najobičnijim zanemarivanjem ili jednostavno – lažima. Kada relevantne međunarodne ustanove donesu izvješća o hrvatskoj gospodarskoj katastrofi, oni jednostavno kažu da to nije tako; kada to kažu domaći stručnjaci, oni kažu da to nisu stručnjaci, a kada tu raspravu otvori oporba, oni je nazovu crnokošuljašima. Ne znam tko u Hrvatskoj dosad to nije jasno vidio.
Meni je, međutim, najveće iznenađenje, a time i ogorčenost, Milanovićevo uvođenje osobnog i skupnog vrijeđanja u političku komunikaciju! Vidio sam, čuo i čitao mnogo politike, ali nikad nisam, ni od koga, ni od najprimitivnijih desničara niti najžešćih staljinista u olovnom vremenu diktature proletarijata, čuo tako nevjerojatno nepristojne riječi, rečenice, komentare i ponašanja prema svim neistomišljenicima, kao što sam to čuo od Milanovića i njegovih ministara! To je strašna sramota za Hrvatsku i to moraju poželjeti promijeniti i najžešći protivnici Domoljubne koalicije. Baš me briga za koga će glasovati, ali za te i takve ljude ne mogu – jednostavno zato što se tu radi i o njima samima, njihovoj državi i njihovu skupnom pa i osobnom ugledu u svijetu.
Iskreno se ispričavam što ću to reći, i Zoranu Milanoviću i čitateljima, ali premijer je otišao toliko daleko da sam posumnjao u njegov zdrav razum. Taj čovjek se gotovo nikad ne smije, a kad se nasmije gore je nego da nije. Sjetite se, na primjer, kako je čovjeku koji ga je u Splitu pitao bi li ipak trebalo postaviti žicu na granici odgovorio „žica, žica, to reci“ i onda se nasmijao… Sjetite se toga smijeha i sami sebi recite što vam je on rekao, otkrio, koji vam je osjećaj izazvao.
„Samo glup čovjek može graditi žicu (na granici)“, rekao je Zoran Milanović nakon što je na rub ozbiljnog incidenta doveo odnose s Mađarskom; potom su se ti odnosi malo primirili, pa je onda iznebuha rekao da samo glup čovjek može postaviti žicu na državnoj granici na koju hrle stotine tisuća stranaca. Drugim riječima, nakon strašnih riječi upućenih mađarskom premijeru g. Orbanu, tek što se situacija malo primirila, on ga je izravno nazvao glupanom. Stidim se kao Hrvat i građanin Republike Hrvatske! Kakav sam ja to čovjek, pripadnik kakvoga naroda, kad imam premijera koji tako govori? Kome ću i kako to objasniti?
Je li itko ikad čuo da se političkog suparnika, koji (ipak) nije rekao ni jednu krivu riječ koja bi izazvala takvu reakciju, naziva crnokošuljašem? Promislite na čas što stoji iza te kvalifikacije, pače što u njegovoj glavi stoji iza te kvalifikacije! Njegovi crnokošuljaši rabe plinske komore, istrebljuju narode, tuku ljude, tjeraju ih da piju ricinusovo ulje, pljačkaju, otimaju i siluju, zar ne? I onda on sasvim promišljeno, nekoliko puta ponovi da je njegov politički suparnik crnokošuljaš, i da se zbog toga za njega ne smije glasovati!
Je li to izborni argument, jezik, politička poruka, demokratsko natjecanje? Je li to paradigma ideje, puta i načina na koji će on voditi politiku ako pobijedi?
Zar je ikome zamislivo da ponovno, i to četiri godine, na televiziji gleda potpredsjednika Grčića koji bolje muti laži nego Nadalina jaja? Tko će ga ponovno gledati kako muti i muti, s onim samouvjerenim, samozadovoljnim smiješkom čovjeka koji laže kad zine i koji čvrsto vjeruje da će mu ljudi povjerovati i da će ih prevariti? A kad se obećano, prognozirano i planirano ne dogodi, on će opet imati taj smiješak i modificiranu istu laž! I tako će raditi i pustiti da sve propadne samo da on ostane u pravu, u samozadovoljstvu svojim lažima, premda i on i svi drugi znaju da laže i da će opet lagati i da tome nema kraja, jer to je način njegova funkcioniranja, njegov model, rezultat i – svjetonazor.
Treba li časne ljude koji nikada nisu glasovali za stranke koje čine Domoljubnu koaliciju nadalje podsjećati da prijeti strašna, zastrašujuća opasnost da njihov glas donese pobjedu i poziciju Vesni Pusić, čistoj i dokazanoj neprijateljici njihove domovine? Pa ako bi neki od njih, Bog im dušu prostio, i željeli Jugoslaviju za svoju domovinu, ipak bi i za njih bilo krajnje nepametno da ponovno dobiju Vesnu Pusić za ministricu inozemnih poslova, osobu koja ništa ne zna i ništa ne radi. Govori nemarno, sporo i nepovezano, a izgovara banalne stvari petparačke politike New Agea, kao da djecu u petom osnovne uči građanskom odgoju. Bez obzira na vaš svjetonazor i političke preferencije, recite jeste li ikad od nje čuli neku dublju analitičku, sintetičku misao koja vas je barem malo impresionirala? Ako jeste, hajde ponovite je sami sebi. I – opet bez obzira na vaš svjetonazor i političke preferencije – sjetite se da je ta žena tisućama hrvatskih žena silovanih u srpskoj agresiji na Hrvatsku rekla da će im pomoći tek kada stanu u prve redove parade istospolnih ljubavnika, seksualne parade seksualne izopačenosti… Da, to je predložila ženama koje su na strašne načine i u strašnim uvjetima i s neizlječivim posljedicama silovali ljudi čija imena Vesna Pusić zna ili ih može doznati da hoće i da je ta tragedija zanima.
Treba li reći da u potaji čeka Željko Jovanović da ponovno zasjedne u ministarski stolac i ukine hrvatski pravopis, uvrijedi narodne biskupe, govori ljudima da su močvara i da sami pljunu na sebe? Koliko će njegovih ministarskih odluka opet morati ukinuti Ustavni sud, a koliko Vrhovni? A koliko će ih, žalosna nam majka, ostati neukinuto, na očaj zdravoga razuma i na nesreću zemlje koju zamišljamo kao okružje u kojemu će živjeti i naša djeca i unuci?
I tako dalje, svi i do jednoga, ali to je već tisuću puta rečeno, viđeno i dokumentirano pa ću prestati; ovdje ne pišem grijehe ni optužbu, nego se pitam kako će razumni i normalni građani glasovati.
2. Domoljubna koalicija i njemački plan gospodarskoga oporavka
Domoljubnu koaliciju ne ću hvaliti, jer se ovdje govori o zdravom razumu, a ne o konkretnoj politici ili prognozama. No, u financijskoj i gospodarskoj situaciji u kojoj se Hrvatska nalazi treba se jako puno nadati od plana gospodarskoga oporavka koji su u Domoljubnoj koaliciji stvorili s ozbiljnim njemačkim stručnjacima. Doduše, jesu pokazali dozu kukavičluka time što se nisu usudili konkretno ga predstaviti, računajući da će tako zaobići strah birača od „bolnih rezova“. Ipak su im bili važniji glasovi od istine. A upravo su na „bolnim rezovima“ trebali dobiti izbore! Tada bismo svi bili sretni, a oni bi imali pravo biti ponosni što je netko, prvi put nakon Franje Tuđmana, dobio izbore na poštenom, konkretnom i vrijednom programu. Izbore su zbog tih istih bolnih rezova mogli i izgubiti, ali onda bi u povijesti ostali zapamćeni kao časni, pošteni i učeni domoljubi koje narod nije imao hrabrosti podržati zbog vlastite kratkovidnosti.
Dragi moji sugrađani, najsebičnije procjenjujem da samo plan njemačke stručne razine i uljuđene ozbiljnosti može spasiti Hrvatsku od financijske i gospodarske propasti. Da, plan dolazi prije njegova izvršenja! Iako ni najbolji plan ne jamči dobar proizvod, bez plana proizvoda ne može ni biti. Njemački je plan najbolji mogući početak oporavka, a za daljnji njegov tijek u rukama imamo dodatne primjerene instrumente.
3. Pobijedi li Domoljubna koalicija, možemo je držati u šahu
Realan, stručan, pažljiv i konkretan plan gospodarskoga oporavka odlična je početna pozicija za utemeljenu nadu u bolju budućnost, ali jednako je važno da njegovu savršenu provedbu u zbilju možemo izravno nadgledati. To je toliko dobro da može ispasti čak i zabavno! Još uvijek opterećenu grijesima prošlosti, Domoljubnu će koaliciju vrebati neskloni mediji, oporba puna mržnje a prazna obzira i, najvažnije, i mi – obični građani. Skočit ćemo i vriskati, prokazivati ih i progoniti i za najmanji prekršaj, najsitniju korupciju i najbezazleniju lijenost. Imat’ će, dakle, na vratu nas, domoljubne građane, smrtno ozbiljne Nijemce, hladnokrvnu fizičarku s doktoratom Angelu Merkel, Ameriku tajnoga, a radosnoga saveznika koji se takvim dokazao, pa i Gordog Albiona koji jest hladan i nemilosrdan, ali nije glup, dakle ni zlonamjeran, daleko od toga! I najvažnije, a muka mi je od ponavljanja njihovih vlastitih domoljubnih riječi – imat će i sve ono što se nabraja pod hrvatske divote, što se podrazumijeva pod nakaznom riječi resursi, pod Božjim blagoslovima, sposobnom i radišnom narodu, odlično obrazovanoj mladeži… ma sve, kao na tanjuru bogatog objeda.Treba samo objektivno glasovati. Barem donekle objektivno, donekle pametno, samo da nije glupo, da nije izvan zdrave pameti!
Glasujte ljudi! Ako vam nije previše bolno, prije toga pročitajte ovu moju poruku. Shvatite što god hoćete, a ja ću vam otkriti samo jednu stvar, osobnu: kako god izbori ispali, ja ću se slatko smijati. Bilo onima koji će plakati nad vlašću koju su izabrali, ili vlasti koju smo izabrali da joj ne damo ni milimetar prostora za nerad, manipulaciju, korupciju i laži. Jer ako to učine, e stvarno ćemo ih onda sve zajedno strpati u doživotni zatvor, a potom u vječni pakao.
Autor: Matko Marušić
