Senat zagrebačkog Sveučilišta o životu i osobnosti mons. Ivančića
Komemorativna sjednica Senata zagrebačkog Sveučilišta u spomen na mons. Tomislava Ivančića
Mons. Tomislav Ivančić bio je profesor, teolog, znanstvenik, katolički svećenik, intelektualac, kanonik Prvostolnoga Kaptola, utemeljitelj hagioterapije, izvrstan govornik i komunikator, ali nadasve osoba koja je iskreno ljubila čovjeka, istaknuli su ugledni govornici na komemorativnoj sjednici Senata zagrebačkog Sveučilišta u spomen na nedavno umrlog mons. Ivančića.
Komemorativna sjednica Senata zagrebačkoga Sveučilišta održana je u auli Rektorata gdje su o profesoru emeritusu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta (KBF) i izabranom rektoru Sveučilišta u Zagrebu mons. Tomislavu Ivančiću, koji je umro 17. veljače ove godine, govorili o.d. dekana KBF-a Tonči Matulić, bivši rektor Branko Jeren, ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić te pomoći biskup zagrebački mons. Ivan Šaško, izaslanik zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića.
Bio je i i zauvijek će biti dijete Sveučilišta, njegov doprinos je nemjerljiv
Sažimajući njegov životni put i djelatnost, profesor Matulić podsjetio je da je mons. Ivančić zaređen za svećenika 1966., doktorirao je iz teologije 1971. u Rimu radnjom “Bezreligijsko kršćanstvo” u Dietricha Bonhoeffera, a od 1971. predavao je na Katedri fundamentalne teologije na zagrebačkome KBF-u.
Nakon što je KBF ponovno ‘primljen’ u sveučilišno okrilje, profesor Ivančić bio je i kandidat toga fakulteta za rektora najvećega hrvatskoga sveučilišta i na tu je dužnost i izabran 2001. Ali, ustvrdio je Matulić, “na rektorsku dužnost nikada nije nastupio jer je zbog nečuvene hajke koju je u javnosti izazvao njegov izbor, podnio ostavku”.
Dekan Matulić podsjetio je da je profesor Ivančić bio u dva mandata i član papinske Međunarodne teološke komisije, objavio je, među ostalim, 25 znanstvenih i 72 stručne knjige, hrvatski je teolog čija su djela najviše prevođena na strane jezike, utemeljitelj je izvorno hrvatske istraživačko-terapijske metode – hagioteraprije, izvrstan govornik i kominukator, a njegov je doprinos nemjerljiv.
Nije htio “politiku u svoju butigu”, bio je umjeren, pravedan, razborit i čvrst
Bivši rektor Branko Jeren, kratko se osvrnuo i na posljednjih sedam desetljeća Sveučilišta, uz ocjenu da su se “akteri mijenjali, ali su ugroze ostale iste”.
Te se ugroze odnose na “rastakanje Sveučilišta u Zagrebu”, istaknuo je. Napomenuo je kako je o tomu govorio i kardinal Bozanić u propovijedi na Stepinčevo 2009., a ta je tema sadržana i u dokumentu Vijeća Europe o sveučilištima u tranzicijskim zemljama čiji je važan član bio i evangelički teolog Peter Fischer-Appelt, rektor Sveučilišta u Hamburgu, koji je često je boravio i u Hrvatskoj.
Poput Fischera-Appelta, i Ivančić je bio vrstan poznavatelj sveučilišta kojega je razumio do u dubinu. Profesor Ivančić nije htio “politiku u svoju butigu”, već je u svim raspravama na Sveučilištu bio umjeren, pravedan, razborit i čvrst, ocijenio je Jeren.
Ministar Barišić osvrnuo se, među ostalim, i na Ivančićev izbor za rektor Sveučilišta, rekavši kako je Ivančić bio izuzetno ponosan što je izabran na tu dužnost. Barišić je podsjetio kako je za mons. Ivančića sveučilište stožerna ustanova, a nakon izbora rekao je da će biti “rektor kao profesor i građanin, a ponašat će se kao kršćanin”. Parafrazirao je i Ivančićeve riječi kako se “treba osloboditi ideoloških naslaga jer su one bijeg od središta i istine do kojih se može doći samo u spoju znanosti i duha”.
Ali, napomenuo je Barišić, profesor Ivančić nije uspio kao rektor raditi na svojoj viziji “zbog besprizorne hajke i nečuvena pritiska nakon njegova izbora za rektora zagrebačkog Sveučilišta”. Bio je i istinski svjedok vjere, rekao je Barišić i zaključio riječima koje je sam Ivančić često govorio ljudima – Lijepo je što ste postojali profesore.
Diktature uvijek imaju poteškoće u povezivanju okvira i sadržaja
Mons. Šaško svoj spomen na profesora Ivančiću sažeo je u tri točke – osobno iskustvo, društveni kontekst i akademsku podudarnost.
Posvjedočio je kako nije slušao ni jedan kolegij kod profesora Ivančića, ali je kao i on bio student na Collegiumu Germanicumu i Hungaricumu i Papinskome sveučilištu Gregoriani u Rimu, gdje je pratio razvidan trag koji rad profesora Ivančića ima u inozemstvu.
Kada je, pak, riječ o društvenim usporednicama, osvrnuo se na činjenicu da je Ivančić bio fundamenalni teolog, uz napomenu kako se danas uz pojam fundamentalno povezuju negativne konotacije, a funadamentalna teologija je ona koja je usmjerena na izvorište i pitanje otajstva života.
Podsjetio je i na Ivančićevo zauzimanje za liječenje čovjeka metodom hagioterapije koju je utemeljio, a koja je zanimljiva i u međunarodnome okružju.
O akademskoj podudarnosti govorio je pak misleći na činjenicu da je Ivančić bio izabrani rektor Sveučilišta u Zagrebu te posvjedočio kako ga je na taj spomen potaknula upravo ova aula, na kojoj je i prikazan portret trećega rektora u nizu profesora Antuna Kržana. Za Šaška, podudarnost Kržana i Ivančića je svakako u tomu što su bili svećenici, teolozi, što su studirali u Rimu na istom sveučilištu, bili su kanonici Prvostolnoga Kaptola, bavili se graničnim pitanjima teologije i prirodnih znanosti koji pripadaju poljima fundamentalne teologije. Ali, istaknuo je, nije to poglaviti razlog spominjanja Kržana, već taj što se u auli Sveučilišta ne nalazi originalna slika rektora Kržana nego kopija, a izvornik je u Muzeju grada Zagreba.
Jer, rekao je biskup, “u doba komunizma nekomu se svidio okvir, ali ne i sadržaj pa je portret rektora Kržana izbačen iz okvira da bi u njega bio smješten drugi lik tada politički važniji i očito najkorisniji za one koji pokazuju da diktature uvijek imaju teškoću u ‘spajanju okvira i sadržaja’, da totalitarizmi pokazuju jezive plodove nepoštivanja znanosti i kulture”.
Ipak, istaknuo je mons. Šaško, u tome je vidljivo i nešto jako vrijedno, jer nas život profesora Ivančića može lijepo poučiti da postoje sadržaji koji su vrijedni u i najsiromašnijem okviru, te sadržaji za koje čovjek ne može napraviti okvir, kao i stvarnost koja bježi ljudskoj uokvirenosti.
I u Hrvatskoj, smatra Šaško, treba očito spojiti vrijedan sadržaj i lijep okvir, a najčvršće će ih zajedno držati istina.
Na komemorativnoj sjednici Senata zagrebačkog Sveučilišta među uzvanicima bili su i potpredsjednik Hrvatskoga sabora akademik Željko Reiner i zamjenica zagrebačkoga gradonačelnika Vesna Kusin.
MISIJA / HINA
