TwitterFacebookPinterestGoogle+

Bošnjačko etničko čišćenje Hrvata u BiH (1992. – 1995.)

Slika 1. Naslovnica knjige (MJ)

Ljudski gubitci tijekom rata

Prema podatcima Mirsada Tokače, u ratu u Bosni i Hercegovini (BiH) bilo je 95.940 žrtava, od toga 62.013 ili 64,64% Bošnjaka, 24.953 ili 26% Srba, 8403 ili 8,76% Hrvata i 571 ili 0,60% ostalih nacionalnosti (Bosanaka knjiga mrtvih).

Hrvati su najveći stradalnici rata u BiH. Prije rata, popis iz 1991. godine, u BiH je živjelo 760.852 (17,38%) Hrvata, a nakon rata (popis stanovništva iz 2013. godine) Hrvata je bilo 544.780 (15,4%). Popis iz 2013. godine pokazuje da je broj Hrvata u BiH manji za 216.072 ili 28,3%.

Prema podatcima Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH s prostora pod nadzorom Armije BiH protjerano je ili izbjeglo 527 tisuća Hrvata i Srba, dok je 586 000 Hrvata i Bošnjaka protjerano ili izbjeglo s prostora pod kontrolom Vojske Republike Srpske (VRS), a s prostora pod nadzorom Hrvatskog vijeća obrane (HVO) je izbjeglo ili protjerano 112 tisuća Bošnjaka i Srba. Više od 50% prognanika se vratilo u BiH ali većina se nije vratila u svoje domove (mjesta) već žive u svom nacionalnom entitetu. Hrvati su prošli najgore jer su prognani iz Bosanske Posavine, područja Banja Luke (izbjeglo je ili protjerano 144.000 Hrvata), također su prognani ili izbjegli pred Armijom BiH iz Srednje Bosne, Bugojna, Travnika, Konjica itd. (više od 72.000). Iz Lašvanske doline je izbjeglo ili prognano oko 50.000 Hrvata., nakon rata i povratka broj Hrvata je manji za 24.585 žitelja (prema popisu stanovništva iz 2013.).

Po popisu stanovništva iz 2013. godine, u odnosu na 1991. godinu, Bošnjaka je manje za 133. 000, Srba je manje za 279.000 i Hrvata je manje za 216.000.

Armija BiH je izvršila etničko čišćenje na prostorima koje je kontrolirala.

U 47 općina pod kontrolom Bošnjaka-muslimana (Armije BiH) broj Hrvata je manji za 126.725, a u 27 općina pod kontrolom Hrvata (HVO) broj Bošnjaka je manji samo za 17.476 stanovnika. Budući da je broj Hrvata i Bošnjak u spomenutim općinama bio podjednak prije rata jasno je da su Bošnjaci istjerali 7,25 puta više Hrvata s njihovih ognjišta nego što su Hrvati istjerali Bošnjake. Broj Hrvata u BiH se smanjio u 53 općine, a povećao u 14 općina (od 67 općina ukupno). Broj Hrvata se povećao u općinama: Čapljina, Tomislavgrad, Stolac, Široki Brijeg, općina Ravno, Mostar.

U Federaciji BiH bilo je 2013. godine: 70,4% Bošnjaka, 22,44% Hrvata, 3,60% Srba. i 3,6% ostalih. U Republici Srpskoj bilo je 2013. godine: 81,51% Srba, 13,99% Bošnjaka i 2,41% Hrvata.

Tijekom ratnog sukoba u mnogim mjestima (gradovi i sela) izvšeno je etničko čišćenje Hrvata (npr. Travnik, Bugojno, Vareš, Kakanj, Fojnicu…). Prema popisu iz 1991. godine u općini Bugojno živjelo je 16.031 Hrvata (34,2%), a 2013. godine bilo ih je 5.767 (18,30%). Broj Hrvata u općini Bugojno je manji za 10.264 (64,03%) žitelja. Danas (2021. g.) je broj Hrvata u općini Bugojno još manji. Preme popisu iz 2013. godine najveće smanjnje hrvatskog stanovništva u BiH je u općini Banja Luka, 23.922 (82,42%), zatim u općini Derventa 19.379 (88,28%), pa u općini Sarajevo 16.939 (48,57%), općini Zenica 14.232 (63,22%) itd.

  

 Tablica 1. pokazuje za koliko se smanjio broj Hrvata u općinama Federacije BiH. Broj Hrvata se najviše smanjio (prema popisu iz 2013. g.) u općinama: Konjic (86%), Kakanj (82%), Vareš (68%), Zenica (63%), Bugojno (64%). To je posljedica etničkog čišćenja tijekom muslimansko-hrvatskog sukoba (1992. – 1994.) i nakon sukoba.

Prema izvješću Darija Kordića i Tihomira Blaškića od 11. veljače 1993.  u dolini Lašve su Muslimani izvršili etničko čišćenje sela od Hrvata: Neziroviće, Bešiće, Kaćune, Čep, Bukovce, Gusti Grab, Oselište, Klokote, Šehitluke i Bilalovac. U tim selimo od 2.705 Hrvata prije rata nije ostao niti jedan.

 

Muslimansko političko i vojno vodstvo je provodilo politiku etničkoga čišćenje (negdje i genocida) Hrvata na prostoru Federacija Bosne i Hercegovine. Tijekom srbijanske agresije na BiH i muslimansko-hrvatskoga rata etnički su očišćena mnogobrojna hrvatska sela i gradovi koji su potpali pod nadzor Armije BiH (Konjic, Kakanj, Bugojno, Travnik…) i Srba (Banja Luka, Bosanska posavina).

Među ratnim žrtvama je više od 126 hrvatske djece koja su stradala u Lašvanskoj dolini, više od 60% su ubili muslimanski snajperisti. Muslimanski snajperisti su ubijali djecu u naručju njihovih roditelja. U Vitezu je granata ispaljena s muslimanskih položaja ubila 8 djece i ranila njih 6. Mnoge obitelji su uništene, djeca su ostala siročad, više njih su tjelesni invalidi.

Progon Hrvata

Tijekom muslimansko-hrvatskoga sukoba protjerano je 152.000 Hrvata iz njihovih domova. Prognano je i 50.000 Muslimana s prostora pod kontrolopm HVO-a. Ako se podatak izrazi u postocima prema ukupnom broju Hrvata i ukupnom broju Bošnjaka-muslimana u BiH na popisu stanovništva 1991. godine, onda je u tome sukobu izbjeglo ili prognano 19,85 posto Hrvata i tek 2,6 posto Bošnjaka-muslimana.

Nakon rata većina Hrvata se nije vratila u svoje domove što je vidljivo iz popisa iz 2013. godine, neki se nisu imali gdje vratiti. Muslimanski dužnosnik dr. Ejup Ganić se zalagao za slijedeći model povratka: Neka se u Stolac vrati 100 muslimansko-bošnjačkih izbjeglih obitelji, a u Bugojno isto toliko hrvatskih. To je očiti primjer politike etničkoga čišćenja koju je vodilo bošnjačko-muslimansko vodstvo BiH. Treba naglasiti da je bošnjačko-muslimansko vodstvo nakon rata tražilo povratak Bošnjaka-muslimana u područja gdje su Hrvati bili u većini, ali nije tražilo povratak Bošnjaka-muslimana u istočnu Bosnu, gdje su živjeli prije rata,  koja je pod kontrolom Srba.

Mjesta u Lašvanskoj dolini i oko nje (Zenica, Travnik, Novi Travnik, Vitez i Busovača ) su imala 1991. godine 294.025 stanovnika, od toga 82.191 (28%) Hrvata, a prema popisu stanovništva iz 2013. godine broj stanovnika se smanjio na 231.723 od toga 57.606 (24%) Hrvata. Dakle, 18 godina nakon rata (nakon povratka) broj Hrvata u navedenim općinama je manji za 24.585 žitelja.  

Tijekom i nakon rata u BiH na prostoru čitave države provedena je planska razmjena stanovništva, mirnodopsko „etničko čišćenje“, pri čemu su Hrvati najslabije prošli jer se njihov broj smanjio za 216.000 (usporedba popisa iz 1991. i 2013. godine). Realno gledajući popis iz 2013. je upitan jer broj Hrvata u BiH je manji od 545.000 (jer se prognani/izbjegli nisu stvarno vratili, a iseljavanje Hrvata iz BiH se nastavilo zbog loše politike i loših gospodarskih prilika). 

 

Tijekom srpska agresije na BiH sa teritorija Republike Srpske (Bosanska posavina i Bosanska krajina i Podrinje) protjerano je i izbjeglo 135.386 Hrvata te 434.144 Bošnjaka. Od toga se samo oko 35% Bošnjaka i 8,5% Hrvata vratilo u Republiku Srpsku nakon rata. Oko 24% Srba se vratilo u svoje domove u područjima pod kontrolom Bošnjaka i Hrvata. 

Prema popisu iz 2013. godine u Republici Srpskoj živi samo 29.645 (2,41%) Hrvata. 

Srbi su izvršili etničko čišćenje u Bosanskoj posavini, širem području Banja Luke i u Podrinju.

U Bosni i Hercegovini su 98 hrvatskih naselja postala bošnjačka, 64 hrvatska naselja su postala srpska, jedno hrvatsko naselje otišlo je u dominaciju “ostalih”, a 51 hrvatsko naselje je postalo nenaseljeno. Hrvati su ukupno izgubili 214 naselja, no istodobno 69 bošnjačkih i srpskih naselja su postala hrvatska naselja.

 

Bošnjaci-muslimani u BiH govore o bosanskim Hrvatima i bosanskim Srbima. To je gruba manipulacija jer se ne radi o Bošnjacima katoličke ili pravoslavne vjere već o etničkim Hrvatima i Srbima koji žive na teritoriju Bosni i Hercegovini.

Činjenica je da godine 1400. – 1450. u Bosni i Hercegovini nije bilo Muslimana (Bošnjaka), bili su katolici 96% ili 750.000 katolika i pravoslavci 4% ili 30.000 pravoslavaca. Godine 1991.  u Bosni i Hercegovini bilo je 1.902.956 muslimana (47%), 1.366.104 pravoslavaca (34%) i 760.852 katolika (19%).

Za rat na području bivše države Jugoslavije i humanitarnu katastrofu kriva je međunarodna zajednica koja nije htjela, a mogla je, zaustaviti rat, genocid i etničko čišćenje.

Izvori:

  • Davor Marijan, Ante Nazor, Zlatan Mijo Jelić, Petar Kolakušić. Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995. knjiga I i II. Udruga hrvatska zvona i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb-Mostar, siječanj 2020.
  • Ivica Mlivončić, Zločin s pečatom, drugo izdanje Vlastita Naklada, Tisak: FRAM Mostar 2001.
  • Davor Marijan, Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hrecegovini od 1992. do 1994. Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2018.

Dr. Marko Jukić

Komentari