TwitterFacebookPinterestGoogle+

Kardinal Müller: Neki katolički krugovi idu smjerom liberalnog protestantizma

Danas postoji mnogo izazova vjeri, a neka katolička okruženja idu smjerom liberalnog protestantizma – upozorio je kardinal Gerhard Ludwig Müller, pročelnik Zbora za nauk vjere, govoreći na plenarnom zasjedanju čileanskih biskupa. Tom je prigodom opisao kako izbjeći glavne opasnosti katoličkoj vjeri u današnjem svijetu. Karidnal se također osvrnuo – kako prenosi portal La nuova Bussola Quotidiana – na neke aktualne crkvene teme, uključujući i rasprave s nedavne Sinode, poput uloge biskupskih konferencija u procesu „decentralizacije“ Crkve.

„Zadaća Crkve“ – rekao je kardinal na završnoj misi plenarnog zasjedanja – „nije odražavati mišljenja svojih članova. Zadaća Crkve je odražavati gledište svoje Glave i svojega utemeljitelja: Isusa Krista“. Uzrok nekih od glavnih izazova s kojima se suočavamo je neznanje – primijetio je – i zbog toga nam je snažnije raditi na polju evangelizacije i misija.

Druge pak opasnosti dolaze iz „pastoralnih i teoloških ozračja u koje su se uvukle pogreške i iskrivljenja, koje mi kao pastiri trebamo otkriti, liječiti i ispravljati.“ To je teško ozračje – napomenuo je kardinal – ali je ono uvijek prisutno u našoj pastirskoj zauzetosti za narod Božji.

Biskupska konferencija – kako je pojasnio sv. Ivan Pavao II. u dokumentu Apostolos suos – ne postoji da bi zamijenila biskupa, već da bi mu pomogla – podsjetio je kardinal Müller i upozorio je i na prevladavajući etički relativizam. „Očito je da su se u nekim okruženjima danas u poučavanje vjere uveli elementi koji su vlastiti liberalnom protestantizmu. To je posebno očito u europskim državama“.
„Krivo shvaćanje teološke naravi biskupskih konferencija“ – objasnio je prefekt – „nosi neposrednu opasnost prihvaćanja organizacijskog stila reformiranih zajednica.

Čak i ako se ne radi o po sebi teološkom pristupu, to se prenosi u postojanje jednog uniformnog ‘pastoralnog stila’, koji sliči ‘nacionalnoj crkvi’“, tako da bi se biskupijski pastoralni programi morali prilagoditi programima biskupske konferencije.
Potrebno je izbjeći opasnost – istaknuo je kardinal Müller – da pastoralna služba biskupâ u konferenciji ne postane de facto neka vrsta središnje uprave Crkve u određenoj državi ili području, koja – premda nije obvezujuća – stekne takvu prisutnost u mjesnim crkvama, da bi se smatralo nedostatkom crkvenog zajedništva ako ju se ne bi slijedilo.

Taj je oblik relativizma prisutan u Crkvi na mnoge načine. Sjetimo se samo – rekao je kardinal – reakcije odbijanja koju je u nekim teološkim krugovima izazvala deklaracija Dominus Iesus. Ti krugovi nisu nestali te su i dalje prisutni u novim očitovanjima koja, kao pastiri, trebamo moći kontrolirati, analizirati i rasvijetliti. Jedno od tih novih očitovanja je određeni religijski sinkretizam.

Zbog tog su relativizma temeljne antropološke istine razvodnjene, a to je najjasnije uočljivo u prevlasti teorija koje povlače potpune antropološke zaokrete u kršćanskom poimanju osobe, braka, života i drugih pitanja – ustvrdio je kardinal. Primijetio je da, kao što se dogodilo u mnogim zemljama, tako su se i u Čileu biskupi morali suočiti s teološkim otpadništvom, osobito po pitanju katoličkog morala.

U tim slučajevima, nije dovoljno da se pastiri ograniče na osudu i govore o tome na najvišim razinama – napomenuo je pročelnik Zbora za nauk vjere – „već je potrebno hrabro i odvažno ispraviti pogreške i koristiti masovne medije kako bi se svima razjasnila istina, koja uvijek ima blistati.“ Teološko otpadništvo može se predstavljati u raznim oblicima, a najradikalniji je pak zahtjev da se Crkva promijeni prema političkome modelu.

Napomenuo je da se u određenim slučajevima pokušava dokazati sensus fidei Božjeg naroda o pojedinim pitanjima, kao da je riječ o „novom“ poštovanju prema onome što je postojalo „desetljećima, stoljećima ili tisućljećima“. Taj bi novi sensus fidei trebao proizaći iz novih znanstvenih otkrića, koja bi se iskoristila za teološke analize.

Ali zapravo, sensus fidei ne može se lako i jednostavno poistovjetiti s mišljenjima vjernika. Radi se o vlastitosti teološke vjere koja, kao Božji dar, vodi osobnom prianjanju uz istinu i ne može uvesti u zabludu. Ta je osobna vjera također vjera Crkve, od trenutka kad je Bog Crkvi povjerio čuvanje Riječi i stoga, ono što vjernici vjeruju i što Crkva vjeruje. Po svojoj naravi sensus fidei implicira duboki sklad i slaganje duha i srca s Crkvom, sentire cum Ecclesia – objasnio je kardinal Müller.
Valja inzistirati da naša teološka razmatranja polaze od onoga što je zadano u otkrivenju. Zbog toga je važno naučavati u skladu sa sadržajem Katekizma Katoličke Crkve, koji je sv. Ivan Pavao II. dao Crkvi kao valjan instrument u službi crkvenoga zajedništva i sigurnu normu za naučavanje vjere – zaključio je kardinal Gerhard Müller.

Izvor: Radio Vatikan

Komentiraj