To je istina za tebe, ali ne i za mene

FILOZOFIJA: TO JE ISTINA ZA TEBE, ALI NE I ZA MENE
Autor: Paul Copan, prof. filozofije i etike na Palm Beach Atlantic University u Floridi

„Do ove granice je u redu“, kažu relativisti. „Dokle god držiš svoja mišljenja za sebe, možemo se slagati“. Ali, poštuje li relativist tu granicu kad ti to kaže?

Zamisli lančani sudar automobila na prometnom raskrižju blizu tvog doma. To ne bi trebalo biti teško za zamisliti. Možda ti je čak to vrlo poznato, kao što je to bilo za moju obitelj u lipnju 1997. Sad malo produbi maštu. Zamisli da živimo u svijetu gdje nije tako jednostavno podignuti tužbu protiv nekoga. Umjesto da svi vozači u tišini izmjene brojeve polica osiguranja i krenu svatko svojim putem bez da itko prizna imalo krivnje, svi dotrče do raskrižja da kažu svoju stranu priče: „Izletio si mi ispred auta!“, „Ali, ja sam imao prednost! Zar ne znaš da crveno svijetlo na semaforu znači stop?“. Zatim se i pješaci koju su vidjeli nesreću uključe u raspravu. Također, vozač kamiona iznese svoje precijenjeno mišljenje. Onda se pojavi možda i osoba koja je skrivila nesreću ističući: „Pa, zapravo, ja sam kriv. Razgovarao sam na mobitel dok sam vozio. Nisam vozio s dovoljno pažnje. Prouzročio sam nesreću.“
U svim raspravama nakon automobilske nesreće, kada policajac dođe i počne pisati bilješke, jedna istina će biti jasna: dogodila se nesreća. S vremenom, i druge istine će biti utvrđene. U konačnici, moći će se sastaviti izvješće o prometnoj nesreći kakvo odgovara stvarnoj situaciji.
Živimo život vjerujući da objektivna istina postoji, ali je ne možemo spoznati. Skupljamo dokaze, ispitujemo njihovu vjerodostojnost, donosimo teške prosudbe. I na kraju, dođemo na korak do istine. U mogućnosti smo donositi istinite izjave koje opisuju s razumnom točnošću kako se dogodio neki događaj (ili, uz prave dokaze, možemo utvrditi istinu glede toga jesmo li kupili auto boje limuna, jesu li naše životne odluke ispravne ili pogrešne, je li Bog stvaran). Vjerujemo da kad bismo imali helikopter na svakom raskrižju i video kameru u svakom autu (da vidimo tko telefonira, ili se brije, ili pojačava zvuk na radiju dok vozi), mogli bi otkriti istinu o „prometnim nesrećama“.
Istina je više od našeg subjektivnog izvješća o sudaru automobila. To je objektivna stvarnost. Ima univerzalnu primjenu.
Istina je istinita – čak i kad je nitko ne zna
Istina je istinita – čak i kad je nitko ne priznaje
Istina je istinita – čak i kad se nitko ne slaže s njom
Istina je istinita – čak i kad je se nitko ne pridržava
Istina je istinita – čak i kad je nitko osim Boga ne razumije u potpunosti
Iako su neki lokalni autoriteti odustali od toga da utvrde tko je kriv za prometne nesreće, istina je bitna. I kad se povise ulozi, primjerice kada pogine dijete koje prelazi cestu, utvrđivanje istine postaje nužnost. Teške okolnosti nas podsjete da iako je istinu teško pronaći, to nije isprika da je ne tražimo.
Za relativista, određena činjenica nije uvijek istinita, u svako vrijeme, na svakom mjestu. Njegov argument je da ne možemo znati što se uistinu dogodilo na mjestu nesreće jer svatko ima drugačiju percepciju. Zapravo, „tvrdokorni“ relativisti kažu da s obzirom na nepouzdanu i promjenjivu prirodu onoga što mi ostali nazivamo „istinom“, ne možemo uskladiti mišljenja ni s obzirom na to da se nesreća dogodila.
Neki ljudi, koji se nazivaju relativistima, bi odgovorili na Pilatovo pitanje: „Što je istina?“, ističući kako svaka osoba za sebe odlučuje što je istina. Isus tvrdi da je on istina za sve, a ne samo za mene.
Što bi rekla osoba koja je promišljala o tome? Ako su moja vjerovanja istinita samo za mene, zašto onda tvoje vjerovanje nije istinito samo za tebe? Zar mi svojim mišljenjem ne daješ do znanja da želiš da vjerujem isto što i ti? Kažeš da ne postoji vjerovanje koje je istinito za svakoga, ali želiš da svi vjeruju to što ti vjeruješ. Daješ univerzalne tvrdnje da je relativizam ispravan, a apsolutizam pogrešan. Ne možeš istovremeno tvrditi da ništa nije univerzalno istinito i da je tvoje mišljenje univerzalno istinito. Relativizam sam sebe proglašava pogrešnim. Tvrdi da postoji jedan ispravan smjer-relativizam.  Primjenjuješ svoje stajalište na sve osim na sebe. Očekuješ da drugi vjeruju tvojem stajalištu.
www.paulcopan.com

Odgovori

Skip to content