Otac laži (2) – Ako ne možeš iskvariti, muči
Blažena Anne Catherine Emmerich i drugi mistici govore nam da je đavao pokušavao na razne načine dovesti u sukob volje “moje i Tvoje”, Božju volju sa voljom svetaca, nemilosrdno bombardirajući s iskušenjima. Ali Otac laži nije uspio niti u vrtu, niti u pustinji. To vidimo u Evanđelju po Mateju.
{jathumbnail off}2 – Ako ne možeš iskvariti, muči
Zavođenje je samo prvi korak u sotonskom ratu protiv dobra. Jasno je, ako uspije u “obraćenju” svog neprijatelja, na način da duša padne na njegovo zavođenje i da se od kreposti okrene ka porocima, zadobio je prijatelja, a izgubio jednog neprijatelja. Ali zahvaljujući Božjem milosrđu, mnogi se uspiju oduprijeti zavođenju, vjerojatno ne nalazeći ništa primamljivo u zlu, te se odlučuju za ne pristajanje uz svoje prirodne porive za npr. užitkom, ponosom, ili osvetom, ako ih sve to vodi ka vrijeđanju Boga. Ako su kojim slučajem upali u grijeh, ponizno traže Božji oprost, kako bi ponovno došli u stanje milosti.
Suočen s ovakvim otporom đavao se prebacuje na Plan B. Njegov modus operandi uključuje druge ljude koji zlostavljaju, ili na neki drugi način uznemiruju njegovu metu, kao npr. Judu, koji je izdao Isusa. U nekim slučajevima šalje direktno svoje demone da napadaju osobe, kao npr. brojne svece, od Ivana Vianneya, do Ivana Bosca, padre Pija. Đavolska želja za mučenjem svojih neprijatelja može se promatrati kao samo još jedna taktika lomljenja otpora i pada pod pritiskom sile. Primjer možemo vidjeti u Knjizi o Jobu, gdje đavao baca željeznu rukavicu pred Boga. Lako je Jobu služiti Bogu dok sve ide dobro.
Pogledajmo što će se dogoditi kada se izmijeni situacija. Dobra osoba želi volju Božju, i što bliže stavlja svoju volju uz Božju, manje su privlačna sotonska obećanja. Zbog toga duhovna borba često postaje i fizička borba. Tjelesna bol, emocionalna tuga i tjelesna smrt dio su jedinstvenog ljudskog stanja od Pada, ali to je sve u suprotnosti s onim što razuman čovjek smatra dobrim i prikladnim sreći za koju smo svi stvoreni, i nešto je što zdrava osoba sama ne bi izabrala. Zato se đavao nada da one duše koje ne može zavesti kroz pohlepu, požudu, nepoštenje, oholost, ili neki drugi porok koji vodi prema nečenu zlome, on može zavesti na način da ih obori preko prirodne odbojnosti prema nečemu zlome, u ovom slučaju prema trpljenju i smrti.
On može iskoristiti ovu averziju za izazivanje grijeha kukavičluka, nestrpljivosti, ili ogorčenosti, ili čak – na način klasičnog mučenja – da potakne neki drugi grešni izbor, kojega žrtva ne bi sama slobodno izabrala. Ali ponekad ni ovakova taktika ne funkcionira. Kao u slučaju kada đavao potiče čovjeka da zaželi stvari koje Bog zabranjuje, kada pretjerano zlostavlja žrtve nadajući se da će se one pobuniti protiv Boga. Ali te se osobe opet mogu odlučiti za poslušnost Bogu. Poslanica Hebrejima, 5, 8, nam govori da Isus Krist, “Iako je bio Sin, naučio se je poslušnosti po muci.” Jer zbog njegove božanske prirode nikada nije moglo doći do neslaganja volje između Njega i Njegova Oca, nije moglo doći do situacije poslušnosti, koja podrazumijeva činiti nešto kako je zapovjeđeno, jer to znači da u protivnom to ne bi bilo tako učinjeno.
Budući da je Kristova ljudska priroda bila po sebi begrešnna, njegovo cijelo srce i um i duša tijekom Njegova života na zemlji su željeli točno ono što je želio Otac, a to je situacija koja ne zahtijeva poslušnost. Iskušenja đavla u pustinji tako nisu imala nikakva utjecaja. Nisu mogla djelovati. Tako, kao što nam sveti Luka govori, Sotona ga je ostavio “do druge prilike”. Sotona je tu prigodu imao u Getsemanskom vrtu.
Naposlijetku dok se Isus, razmišljajući o averziji koju je iskusio prema boli i smrti, molio svom Ocu da ga poštedi trpljenja ako je moguće, ali je na kraju ipak dodao, “ne moja, nego neka bude Tvoja volja”. Blažena Anne Catherine Emmerich i drugi mistici govore nam da je đavao pokušavao na razne načine dovesti u sukob volje “moje i Tvoje”, Božju volju sa voljom svetaca, nemilosrdno bombardirajući s iskušenjima. Ali Otac laži nije uspio niti u vrtu, niti u pustinji. To vidimo u Evanđelju po Mateju.
Tri evanđelista bilježe da je Gospodin molio u agoniji istu molitvu, ali jedino Matej bilježi izvornu molitvu i njeno ponavljanje. Kada ju je Isus ponovio, više nije bilo nesklada, nego samo “ne moja, nego Tvoja volja”. Pobijedio je uz pomoć milosti, a brojni sveci su išli stopama svog Spasitelja, zadobivajući vijenac mučeništva, i izdržavajući neizmjerno zlostavljanje, koje su hrabro trpili cijeloga svoga života. Sotonska želja za mučenjem dobrih duša može se promatrati i kao iskaljivanje slijepog bijesa, bez nade da će se slomiti otpor dobre duše, a s ciljem da se te duše kazni zbog nepokoravanja njegovoj volji.
Činjenica da neki ljudi uspijevaju ostati kreposni pogađa Nejvećeg gubitnika, pobuđujući u njemu zavist i prezir. Knjiga mudrosti, 2, 12-24, bilježi da je “đavolskom zavišću smrt ušla u svijet” i savršeno prikazuje njegovo stanje uma: “Postavljajmo zasjedu pravedniku, jer nas uvodi u nepriliku i protivi se našemu djelovanju… On je živa optužba naših misli, već nas njegov pogled tereti. Jer je njegov život različit od drugih; njegove su staze drugačije… Iskušajmo ga ruganjem i zlostavljanjem, da izvidimo njegovu čestitost i prokušajmo njegovu izdržljivost. Osudit ćemo ga na sramotnu smrt…”
3 – Ako ne možeš okaljati, uništi
Poražen od hrabrih duša, prisiljen priznati da ih je izgubio, đavao usmjerava svoj rat prema sljedećem cilju – pravljenju štete.
Ono što ne može okaljati, on nastoji uništiti. Eliminirajući svog neprijatelja tjelesno, može ograničiti djelovanje dobroga koje prebiva u pojedinoj duši, a time i moć koju to dobro može zadobiti u široj zajednici.
Krist je Sotonu korio kao “ubojicu od početka”. Kada se zavjera protiv Isusa počela odvijati, naš Gospodin se suočio sa svojim suvremenicima i rekao im je: “Pokušavate me ubiti… Činite posao svog oca”.
Poznate ubojice često potiču kontroverze oko svog porijekla. Evanđelja jasno navode da se radilo o pripremanju Isusova ubojstva. Svi sudionici, počevši od Jude, preko vrhovnih svećenika, farizeja, Pilata, rimskih vojnika, mnoštva koje viče da se razapne Isusa, svi oni imaju svoju ulogu, zajedno sa, a to je najvažnije, svakim grešnikom do kraja vremena, svakim za koga je Isus zadobio otkupljenje po cijeni Križa. Ali glavni podstrekač zavjere bio je sam Sotona.
Ne treba biti stručnjak za zavjere da bi se prepoznalo da sva ubojstva, čak i ona s jednim počiniteljem, predstavljaju uspješnu zavjeru za Sotonu i njegove demone u poticanju ubojice i uništenju žrtve. No, potrebno je upamtiti da Sotona ne može niti mučiti, niti ubiti, ako mu to nije dopustio Bog zbog svojih razloga. Kao što je prikazano u Knjizi o Jobu, i kao što je Krist podsjetio Pilata, nitko na zemlji, ili ispod, ne miože imati moć nad drugom osobom, ako mu je Bog nije dao. A Bog ima svoje razloge: “Poslije kratke stege postižu velike blagodati, jer ih je Bog iskušao i našao da su dostojni Njega. Poput zlata u peći usavršio ih je kaljenjem i primio ih je kao žrtvu paljenicu (Mudr 3, 5-6).
Nitko ne zna zašto Božja providnost čudnovato intervenira kako bi zaustavila brojne pokušaje ubojstva – na primjer u životu svetog Ivana Bosca, kojega je Bog štitio u njegovu apostolatu dobrih djela do stare dobi – dok je dopustio druga ubojstva kojima je u nebo poslao mučenike pogubljene u doba mladosti, kada je njihova svjetlost tek počela sjajiti.
Suočeni s tom tajnom, moramo upamtiti da Bog, koji je beskrajno kreativan, stvara dobro iz zla, da je Krist pobijedio svoga neprijatelja, pretvarajući “neizbježni Adamov grijeh” u veći blagoslov, da “tamo gdje je grijeh, tamo obiluje milost”. Kao što je Josip rekao svojoj braći koji su ga pokušali ubiti, “Htjeli ste mi zlo, ali Bog je to htio zbog dobra (Post 50, 20). Od Kristove otkupiteljske smrti, znamo da On dopušta, a ponekad i poziva “duše žrtve” dijeliti u otkupiteljskoj misiji Njegova vlastitog trpljenja.
Usprkos Sotoninom briljantnom vodstvu, usprkos svih njegovih dobro izrađenih planova za korumpiranjem, mučenjem i uništenjem dobroga, on uvijek završava pogađajući sama sebe u papak. Kako je gorko kada on razmišlja da je svaki čin izdaje i okrutnosti koji je kulminirao u Kristovu razapinjanju, odigrao važnu ulogu u savršenom planu Nebeskog Oca za otkupljenje ljudskoga roda.
Izvor: veritas.com.hr
