SLAVEN LETICA: Gospodin ministar Mornar i Gospa Lurdska
Želim biti krajnje iskren i javno priznati kako mi se izuzetno svidio način (uz francusku imenicu »manière» najčešće idu ove hrvatske istoznačnice i suznačnice: stil, ponašanje, držanje, pristojnost, umjerenost, iskrenost, odmjerenost, osjećaj za mjeru, uljudnost) na koji je ministar znanosti, obrazovanja i sporta prof. dr. Vedran Mornar riješio „problem” moralne, medijske i političke panike stvorene nakon objave vijesti, priča, snimaka i video uradaka o tome da je Ivan Čular, ravnatelj zadarske osnovne škole „Šime Budinić”, u hodniku škole postavio repliku kipa Gospe Lurdske.
Ravnatelj Ivan Čular u prigodnoj je izjavi novinarima objasnio kako za repliku lurdske špilje i Bogorodice ima sve potrebne papire: „Za sve što radim imam sve potrebne dozvole i suglasnosti. Kip Gospe Lurdske visok 1,2 metra, koji je školi donirala akademska kiparica Nelka Čular, moja sestra, postavljen je željom i uz podršku učitelja, učenika i njihovih roditelja. Sve su relevantne institucije konzultirane, suglasnost je dalo Ministarstvo prosvjete kao i Zadarska nadbiskupija, a kad sve bude gotovo kip će blagosloviti nadbiskup Želimir Puljić.”
Za razliku od njegova vazda goropadnog, za verbalni rat i agresiju spremnog predšasnika „zamrznutog docenta” dr. Željka Jovanovića koji bi, da se je našao pred rješavanjem sličnog „problema”, posegnuo za verbalnom batinom i birokratskim topuzom, ministar Mornar odlučio se za politiku kao „umjetnost mogućega”.
Svjestan da su propisi o vjerskim obilježjima i simbolima u školama u Lijepoj Našoj (i ne samo u njoj, već i u brojnim drugim „svjetovnim” europskim državama) puni nedorečenosti i proturječja te da njegovo ministarstvo i vlada ne trebaju ulaziti u pravnu bitku s pobožnim ravnateljem, učenicima, nastavnicima i sa zadarskim nadbiskupom, ministar se odlučio potencijalni sukob riješiti običnim ljudskim razgovorom i dogovorom. Nakon uspješnog razgovora s ravnateljem, javnosti je poslao ovu izjavu: „Zamolio sam ravnatelja (Čulara) da taj kip zatvori i pristao je to učiniti.”
Nakon toga, novinarima je smireno naveo nekoliko „nejasnoća” u odnosu na dogmatsko shvaćanje načela o svjetovnoj (sekularnoj) državi: „Situacija nije čista. S jedne strane Ustav kaže da je Crkva odvojena od države, a onda ta ista sekularna država potpiše 1999. ugovor po kojemu se u školama mogu održavati vjerske aktivnosti. Niti u Ustavu, niti u hrvatskim zakonima, ne postoje prepreke da se vjerski simboli ne bi trebali nalaziti u školama.”
Nastavio je: „Sekularna država slavi blagdan Tijelovo i diskriminira građane ateiste koji toga dana ne mogu dobiti usluge u uredima državnih i lokalnih tijela zbog neradnoga dana.”
A da situacija s mogućnošću isticanja vjerskih simbola u svjetovnim ustanovama nije nipošto tako jasna i jednostavna kako tvrde zagovornici „sekularne države” ilustrirao je odlukom Suda za ljudska prava koji je odlučio, kako je kazao: „da križevi mogu visiti u učionicama jer su šutljivi, pasivni simboli”.
Zasluga je ministra koji, očito je, ima osjećaj za mjeru, ali i osjećajnu i socijalnu inteligenciju koju nije imao njegov predšasnik, što će replika Lurdske Gospe i dalje „zatvorena” u hodniku jedne zadarske osnovne škole i dalje biti od pomoći svima onima koji u nju vjeruju, a ni onima koji u nju ne vjeruju nikako neće nanijeti nikakvu štetu ili zlo. Narod bi kazao: medijski su vukovi (koji bi nas rado vratili pod okrilje zločinačkog bezboštva) siti, a i sve su ovčice na broju.
Zato je bio u pravu novinar Večernjeg lista Darko Pavičić kad je napisao kratak osvrt pod naslovom: „Gospi u školi Mornar je odgovorio mudro”. Ja bih dodao: i gospodski!
Autor: Slaven Letica/velecasnisudac.com
