FRANE PERUZOVIĆ: Lukino izvješće o Isusu

ROĐENJE ISUSA KRISTA BIJAŠE OVAKO… (Mt 1,18) Evanđelist Luka je u proslovu svog Evanđelja napisao kako su mnogi prije njega poduzeli sastaviti izvješća o događajima Isusova života. Luka očito nije bio zadovoljan onime što su prije njega drugi pisali o Isusu. Stoga je odlučio pomno sve od početka ispitati i po redu napisati. Dakle, od samog početka kršćanstva bilo je sumnjivih i nevjerodostojnih pisanja o Isusovu životu.

Zato Luka osjeća potrebu da prijatelja Teofila (Bogoljuba), koji je prigrlio kršćanstvo, istinito izvijesti o Isusu i učvrsti ga u onome o čemu je poučen. Tako je nesavršenosti i manjkavosti prvih izvješća o Isusovu životu Bog preokrenuo na dobro jer je potaknuo Luku da napiše Evanđelje koje donosi najviše vremenskih podataka iz kojih se može utvrditi kronologija najvažnijih događaja Isusova života.

Kako je bilo u vrijeme Luke, tako se i danas o Isusu piše nedolično i nevjerodostojno. Pored mišljenja koja nalazimo u knjigama, priručnicima i biblijskim komentarima, približavanjem Božića takva se izvješća umnožavaju napisima u tiskanim i elektroničkim javnim, nerijetko i u vjerskim, glasilima. Stoga u ovo Božićno vrijeme osjećam potrebu današnjim Teofilima, koji ljube Boga i Istinu, dati vjerodostojnije tumačenje nego nam daje danas prihvaćeno mišljenje.

Razvitak mišljenja o vremenu najvažnijh događaja Isusova života kroz povijest može se pratiti kroz tri razdoblja. Prvo razdoblje počima od samog početka kršćanstva do Nicejskog sabora 325. g. U tom vremenu su Crkvu progonili brojni rimski carevi sve do 313. g. kada je Milanskim proglasom dobila slobodu djelovanja. Dok su trajala progonstva, Crkvi je glavni cilj bio naviještati Evanđelje i preživjeti progone. U tom razdoblju se kao institucija nije bavila utvrđivanjem vremena glavnih događaja Isusova života. No tim su se pitanjem bavili mnogi pojedinci, crkveni pisci: Hipolit Rimski, Irenej, Origen, Hipolit Tebanski, Euzebije Cezarejski, Julije Afričanin i dr. Njihova su se mišljenja međusobno razlikovala što je i razumljivo jer tada nije postojao sređeni sustav brojenja godina.

Drugo razdoblje nastupa nakon Nicejskog sabora na kojemu se, osim teoloških pitanja, raspravljalo i o pitanjima jedinstvenog svetkovanja Uskrsa i točnog utvrđivanja godine Isusova rođenja i smrti. Zaključeno je tada da je Isus umro 25. ožujka 34. g. Ovdje se poklopilo nekoliko sretnih okolnosti koja su doprinijela da se ta godina prihvati kao godina Isusove smrti. Prvo, ta se godina činila stvarnom jer se od 15. Tiberijeve godine (19. kolovoza 28. g. do 18. kolovoza 29. g.), kada Ivan Krstitelj započinje javno djelovati, moglo slobodno smjestiti 3 godine i oko 3 mjeseca Isusova javnog djelovanja. Drugo, na temelju stare židovsko-kršćanske predaje, po kojoj je Isus začet i umro istog nadnevka, u razmaku od 34 godine, i dan Isusova utjelovljenja je stavljen istoga nadnevka, 25. ožujka. Treće, do Božića, dana Isusova rođenja 25. prosinca, ima 9 mjeseci. Kada se od 25. ožujka 34. g. odbije 9 mjeseci, koliko je Isus bio u prečistom krilu svoje Majke, 30 godina Isusova skrovita života, 3 godine i oko 3 mjeseca Isusova javnog djelovanja, kako proizlazi iz Evanđelja, dobije se da se Isus utjelovio i rodio 1. g. stare ere. I ta se godina činila prihvatljivom jer se, prema Luki, Isus rodio za Kvirinijeva upravljanja Sirijom koje je bilo od 4. do 1. pr. Kr. Na ovaj način izračunata godina Isusova utjelovljenja i rođenja, 1. g. stare ere, smatrala se utvrđenom. S vremenom ona je postala temelj za računanje vremena u kalendarima, tako da danas cijeli svijet, kršćani i inovjerci, vjernici i bezbožnici broje godine prema tako izračunatoj godini Isusova začeća i rođenja.

Začetak brojenja godina po Isusu Kristu potječe od Dionizija Malog kojemu je papa Ivan I. 525. g., (200 godina nakon Nicejskog sabora!) naredio da izradi Uskrsne tablice po kojima će se svetkovati Uskrs. Dionizije nije datirao Uskrsne tablice po Dioklecijanu, po kome su se tada brojile godine, nego je, kako sam piše u poslanici biskupu Petroniju, radije odabrao brojiti godine po Isusu Kristu. Godine u kalendarima se nisu počele brojiti po Isusu od Dionizija, nego je to uslijedilo istom oko 200 godina kasnije ponajvećma zaslugom benediktinca Bede Časnog.

Treće razdoblje nastupa u 13. stoljeću, kada franjevac Roger Bacon zaključuje da Isus nije umro 25. ožujka 34. g. nego 3. travnja 33. g. Pojavom protestantizma, prosvjetiteljstva i racionalizma dovodi se u sumnju cijela, tada važeća, na Nicejskom saboru donesena, kronologija Isusova života. Kada se zaključilo da je Herod umro 4. g. pr. Kr., godina Isusova rođenja se s 1. g. stare ere pomakla za 3 do 4 godine ranije. Ni do danas nije točno utvrđena. Najčešće se spominje 7. g. stare ere. Kako se pomakla godina Isusova rođenja prema ranije, trebalo je isto učiniti i s godinom Isusove smrti. Pomaknuta je s 3. travnja 33.g. na 7. travnja 30. g. Treba odmah reći da su ove, novoizračunate godine za kršćane neprihvatljive jer se protive Evanđelju! Godina Isusove smrti ne može bit 30. g. jer od 15. Tiberijeve godine do 7. travnja 30.g. ni na koji način ne mogu stati 3 godine i oko 3 mjeseca Isusova javnog djelovanja! Godina Isusova rođenja ne može biti 7. g. stare ere jer ne pada u vrijeme Kvirinijeva upravljanja Sirijom! Ako bi se Isus rodio 7. g. stare ere, a umro 30. g., živio bi oko 35 godina što je u suprotnosti i s Evanđeljem i crkvenom predajom!

Što se tiče godine Herodove smrti u 4. pr. Kr., koja je izračunata na temelju nepouzdanih, protuslovnih i približnih podataka, više književnika nego povjesničara, Josipa Flavija, smije se reći da smo daleko od toga da bi ona bila SIGURNA! U najmanju ruku ona je DVOJBENA jer iz Flavijevih podataka proizlazi da je Herodova smrt, doduše, moguća u 4. pr. Kr., ali i u 4. po Kr.! Štoviše, kada se temeljito prouče podaci koje nudi Flavije, smije se reći da je NETOČNA! Treba svakako istaknuti da je kod izračunavanja godine Herodove smrti izvršena svojevrsna znanstvena krivotvorina. Iz neobjašnjivih razloga Herodova dob od 15 godina, koliko je Herod imao kad je postao upravitelj Galileje, promijenjena je u 25!

Godina Isusova rođenja, kako se danas tumači, nije TOČNO utvrđena, nego se OTPRILIKE procjenjuje na oko 3 do 4 godine prije Herodove smrti. Drukčije i ne može biti, kada se ne vjeruje što o tome stoji u Evanđelju. Sva je sreća što su godine u kalendarima uvedene po Isusu Kristu dok se vjerovalo da se Isus utjelovio i rodio 1. g. stare ere. Danas ne bi bilo moguće uvesti brojenje godina po Isusu Kristu jer se ne zna točno kad se Isus rodio. Tako se dospjelo u apsurdnu situaciju da godine brojimo po Isusovu utjelovjenju ili rođenju, a ne znamo kad se to dogodilo. Drugi je apsurd da se svi događaji u kalendarima vremenski određuju po Isusu Kristu, prije ili poslije njega, dok se godina Isusova rođenja procjenjuje prema Herodu koji je htio Isusa ubiti. Slijedom toga proizlazi da je temeljno polazište za brojenje godina Herodova smrt.

Zaključci crkvenih otaca o vremenu u kojem su se dogodili najvažniji događaji Isusova života danas se ne čine točnim. Namjere su im bile dobre. Pogriješili u načinu računanja godine Isusove smrti. Isusova smrt se dogodila u petak pred židovsku Pashu koja se svetkovala za punog Mjeseca, a to je 14. dana u židovskom mjesecu nisanu. Oni su dan punog mjeseca utvrdili astronomskim računom. Židovi svetkovanje Pashe nisu utvrđivali astronomskim izračunom. Astronomijom se nisu bavili, jer je astronomija u to vrijeme bila povezana s astrologijom i Židovima je bilo zabranjeno njome se baviti. Oni su dane u mjesecu utvrđivali promatranjem Mjeseca. Kad bi se na zapadu u sumrak nad obzorom pojavio mjesečev srp, to je za Židove bio mladi Mjesec i prvi dan u mjesecu. To je oko dva dana kasnije nego što se dobije točnim astronomskim izračunom.

Godina Isusova rođenja se može izračunati tako da se od dana Isusove smrti odbije trajanje Isusova skrovita života i javnog djelovanja. Kako je Isus umro u petak za punog Mjeseca, treba utvrditi kad je pun Mjesec bio u petak služeći se židovskim načinom računanja. Od dvije moguće godine (7. travnja 30. g. i 3. travnja 33. g.) točna je potonja, jer se ne protivi Evanđelju, što se za prvu ne može reći. Od toga datuma treba odbiti 30 godina Isusova skrovita života, te 3 godine i oko 3 mjeseca Isusova javnog djelovanja i dobit će se godina Isusova rođenja. To je 2. g. stare ere. Ta godina je prihvatljiva jer pada u vrijeme Kvirinova upravljanja Sirijom i podudara se s mišljenjima crkvenih pisaca.

Mjesec Isusova rođenja dobit će se ako se od mjeseca Isusova utjelovljenja, koji je po Luki bio šesti mjesec židovskog kalendara, pribroji 9 mjeseci. Šesti mjesec židovskog kalendara poklapa se u najvećem dijelu s našim ožujkom. Devet mjeseci kasnije je prosinac.

Nadnevak Isusova rođenja je moguće dobiti posrednim putom. Poslužit ćemo se, već spomenutom, židovsko-kršćanskom predajom koja kaže da se Isus začeo i umro istoga nadnevka, te da su od jednog do drugog događaja protekle 34 godine. Tako se od davnine vjerovalo u Crkvi. Isusova smrt i utjelovljenje su se stavljali na isti nadnevak, 25. ožujka. Ako je Isusova smrt bila 3. travnja 33. g., onda bi i utjelovljenje trebalo biti istoga nadnevka, 3. travnja. Odbije li se od 3. travnja 33. g. trideset i četiri godine, slijedi da se Isus utjelovio 3. travnja 2. g. stare ere. To se ne protivi Evanđelju jer je toga dana po židovskom kalendaru bio 25. adara, šestog mjeseca u kojem je Isus začet. Ako je Isus začet 3. travnja 2. g. stare ere, trebao bi se roditi devet mjeseci kasnije.

Ovdje treba odgovorit na pitanje: kojih mjeseci? Postoje solarni i lunarni mjeseci. Solarni mjesec je dvanaesti dio sunčeve godine i ima otprilike 30 i pol dana. Devet mjeseci čini 274 dana. Lunarni mjesec je razdoblje od jednog do slijedećeg mladog Mjeseca i iznosi 29 i pol dana. Devet lunarnih mjeseci je 266 dana. Kad je Bog stvorio čovjeka odredio je i naravne zakone po kojemu će se čovjekov život odvijati. Tako je odredio da kod čovjeka od začeća do rođenja u idealnom slučaju prođe 9 lunarnih mjeseci. Ako se neki čovjek začne 3. travnja, trebao bi se roditi 25. prosinca jer do tog dana ima točno 266 dana! Mi vjerujemo da je Isus pravi Bog i pravi čovjek. Onda se morao roditi 25. prosinca. Sumnjičavci mogu prigovoriti i postaviti pitanje je li zaista od Isusova začeća do rođenja proteklo 266 dana. Odgovor će dati protupitanje: Ako je Isus pravi čovjek, začet i rođen iz najuzvišenije ljubavi jednoga Boga i jedne Djevice, bez grijeha začete, smije li se uopće sumnjati da se na Isusu ne bi SAVRŠENO ispunili naravni zakoni koje je njegov Nebeski Otac uspostavio kad je stvarao svijet i čovjeka na tom svijetu!

Velika većina ljudi ni danas ne zna da od začeća do rođenja čovjeka protekne 9 lunarih mjeseci. Dakako da tu znanstveno dokazanu činjenicu nisu znali ni crkveni oci na Nicejskom saboru. Da su oni to znali, najvjerojatnije ne bi pogriješili za jednu godinu vrijeme Isusova rođenja. Pogriješili su ipak manje nego oni koji godinu Isuova rođenja procjenjuju na nekoliko godina prije 4. g. stare ere.

U godini Isusova rođenja, 2. g. stare ere, 25. prosinca sunčeva kalendara se poklopio s 25. kisleva židovskog mjesečeva kalendara. Toga dana Židovi svetkuju blagdan Posvete hrama i blagdan Svjetla. Po sunčevu kalendaru 25. prosinca je tada bio zimski suncostaj kada Sunce nakon dugog padanja počinje rasti i naziva se dan mladog Sunca. Nije li Ivanov otac Zaharija prorekao da će nas pohoditi Mlado Sunce s visine? Zato se smije slobodno zaključiti kako se Isus, Nerukotvoreni hram, Svijetlo svijeta i Mlado Sunce rodio kad se židovski blagdan Posvete hrama i blagdan Svjetla poklopio s danom mladog Sunca. Bilo je to 25. prosinca 2. g. stare ere. Tada se iz ljubavi prema čovjeku u Betlehemu judejskom rodio Isus Krist!

Kliči i raduj se, puče kršćanski, jer je svanulo vrijeme da se može reći kada se rodio Isus Krist, tvoj Spasitelj!

Preostaje zaključiti i posložiti u najkraćem obliku redoslijed najvažnijh događaja Isusova života:

1.) 3. travnja 2. g. stare ere utjelovljenje u Nazaretu.

2.) 25. prosinca iste godine rođenje u Betlehemu judejskom.

3.) Krajem prosinca 29. g. Isus navršava 30 godina i smije javno nastupiti. Osam dana svetkuje Hanuku i početkom siječnja 30. g. krsti se na Jordanu (možda baš 6. siječnja kako je Crkva nekada svetkovala, a danas na prvu nedjelju poslije 6. siječnja) i počinje javno djelovanje.

4.) 3. travnja 33. g. smrt na Križu.

Ni jedan od ovih zaključaka ne protivi se Evanđelju ni crkvenoj predaji, što se za danas prihvaćeno tumačenje ne može reći.

ISUSU za ljubav ne ću šutjeti. ISTINE radi ne ću mirovati! (usp. Iz 62,1)

Frane Peruzović

Odgovori

Skip to content