Što je danas normalno?
Da bismo živjeli trebaju nam jasni moralni nazori. Oni mogu biti u skladu s prirodom ili protiv nje. Svaki je protuprirodni moralni zakon u svojoj biti izopačen i vodi ravno u propast.
{jathumbnail off}Današnje doba po nečemu se jako razlikuje od prošlih vremena. To je pitanje normalnosti. Mnoge stvari za koje ste nekad mislili kako se razumiju same po sebi, danas su postale upitne. Vrijednosti su se toliko izokrenule da danas nitko sa sigurnošću ne može reći da je nešto normalno.
Nenormalna vremena
Da bismo živjeli trebaju nam jasni moralni nazori. Oni mogu biti u skladu s prirodom ili protiv nje. Svaki je protuprirodni moralni zakon u svojoj biti izopačen i vodi ravno u propast. Dobri moralni zakoni promiču život, smanjuju konflikte, usrećuju ljude. Loši moralni zakoni stvaraju razdor, unose nemir u duše ljudi, idu protiv prirodnoga sklada.
Mnogi danas pogrešno misle kako je dovoljno donijeti kakav zakon i da su ljudi dužni pridržavati ga se. Pri tome se ne misli kako se čovjek ne može držati idiotskih zakona. Sve ono što u zajednicu unosi nemir i agresiju ne može dugoročno dati ništa dobro. Ma kakva ga sila sprovodila i iza njega stajala.
Čim se ljude mora prisiljavati na nešto (a danas se ljude prisiljava na koješta) to je siguran znak kako tu nešto ne štima. Zdravo i stabilno društvo treba imati što manje zakona i propisa. Tendencija treba biti na deregulaciji, na smanjenju zakona i uredbi. Što manje prisile, to više sklada i slobode.
Netko je pametno rekao kako nije sloboda u tome da radiš što hoćeš, nego da ne radiš ono što nećeš.
Hetero sam, katolik sam, Hrvat sam, jesam li normalan?
Na ovu sam genijalnu rečenicu naišao prije par dana i ona u sebi nosi nevjerojatnu dozu, rekao bih, narodne mudrosti. Ona navodi tri najbrojnije skupine u našoj zemlji. Prva je ona heteroseksualna koja broji preko 95% populacije. Druga je ona o vjeroispovijesti, a odnosi se na 86% stanovništva koji se izjašnjavaju katolicima. Treća je nacionalnost, za koju se Hrvatima deklariralo preko 90% stanovništva.
Znači da se u sva tri slučaja radi o ogromnoj većini pučanstva. Radi se dakle o onoj šutljivoj većini koja dijeli iste vrijednosti i zajednički osjećaj pripadnosti. Ali danas je u Hrvatskoj klima upravo suprotna. Nacionalni osjećaj se žigoše kao nešto nazadno. Vjernici se prikazuju kao zabludjeli ostaci prošlosti. Heteroseksualnost se doživljava skoro kao nepoželjni društveni poremećaj.
I zato na kraju ove rečenice iz podnaslova stoji pitanje: “Jesam li normalan?”. Današnji korporativni mediji guraju vlastitu sliku stvarnosti. Njihova dominantna poruka može se shvatiti kao želja da se svi oni koji se osjećaju heteroseksualnim Hrvatima i katolicima trebaju tretirati kao nenormalni.
A to je ogromna većina građana naše zemlje.
Nasilje nad ljudima i prirodom
Pogledajmo malo što danas korporativna mašinerija radi od prirode. S kakvom se drskošću i glupošću uništavaju resursi diljem planete. Svijet je zagađen, deformiran, degeneriran. Pohlepa bez granica uništava sve čega se dotakne.
Zašto bi takva arogantna i kratkovidna svijest danas uopće brinula o nama ljudima? Zar mislite da ona ima suosjećanja prema bilo kome?
Zašto bi je zanimalo što mi mislimo, što osjećamo, u što vjerujemo? Jedino što ova bankarsko-korporativna neman vidi pred sobom jesu resursi koje valja što brže prisvojiti i opljačkati.
Pri tome sve one koji ne nalikuju na nju naziva bolesnicima. Svi mi tada postajemo deformirane kreature koje će oni medijski preodgojiti. Stvaraju svijet na svoju sliku. Ali ta je slika izopačena, kako u svojoj moralnoj tako i u svojoj tehnološkoj dimenziji. I jedna i druga vode ravno u propast.
Zbog svega navedenog svi moramo na referendum 1. prosinca izaći samo iz jednog razloga. Da bismo glasali “za” prijedlog o braku kao zajednici muškarca i žene.
Ako ni zbog čega drugog, a ono da pokažemo kako smo još uvijek normalni.
Igor Petrić/croative.net
