SPRDAČINA OD PRAVOSUĐA
Svima je jasno kako nema zastare za Đurekovićevo ubojstvo, osim Milanoviću i trima sutkinjama u Velikoj Gorici!
{jathumbnail off}Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Velikoj Gorici koje je Mustača proglasilo slobodnim čovjekom činile su tri od četiri sutkinje tamošnjeg Kaznenog odjela (Jadranka Kos, Aleksandra Holjevac, Ljilja Bebić, Gordana Paljevec). I sigurno nijedna od njih nije polagala ispit iz Kaznenog procesnog prava kod prof. Krapca, jer ga nikada ne bi položile. Ako su studirale u Zagrebu, onda su ga mogle položiti samo kod prof. Ive Josipovića.
Nakon što su Županijski sudovi u Zagrebu i Velikoj Gorici u samo 24 sata donijeli dvije potpuno oprečne odluke po kojima za isto djelo Perkoviću nije nastupila zastara, a Mustaču jest, ova političko-pravosudna trakavica se nastavlja na Vrhovnom sudu koji bi do kraja idućeg tjedna trebao donijeti pravomoćnu odluku. Nakon njega, gotovo sigurno, posla će imati i Ustavni sud pa će se proces izručenja dvojice bivših šefova tajnih službi otegnuti na tko zna koliko.
Pravni stručnjaci se zadnjih dana nerado izjašnjavaju o tom, za širu javnost iznimno složenom i osjetljivom, slučaju. Nitko se jednostavno ne želi svrstavati, odnosno kompromitirati svoju neovisnu poziciju izjašnjavanjem o Perkovićevom slučaju. Kako bi definitivno razjasnili dvojbe je li u konkretnom slučaju nastupila zastara ili nije, budući da su čak i hrvatski sudovi potpuno podijeljeni oko toga (podsjetimo da je čak i Vrhovni sud donio dvije potpuno različite presude u pogledu zastare), kontaktirali smo profesore ustavnog prava s osječkog, zagrebačkog, riječkog i splitskog fakulteta, ali nitko nije htio javno odgovoriti na naše upite, izgovarajući se “nedostatkom vremena”.
Ipak neslužbeno, dva su nam pravna stručnjaka potvrdila kako ne bi trebalo biti nikakve dvojbe ni po Ustavu SFRJ, niti po sadašnjem hrvatskom Ustavu, kao ni po Kaznenom zakonu ex Jugoslavije i sadašnjem hrvatskom Kaznenom zakonu. Naime, oni smatraju kako apsolutna zastara za ubojstvo Đurekovića nastupa 40 godina od događaja, a to je 28. srpnja 2023. godine jer se radi o osobito teškom ubojstvu udruženog zločinačkog pothvata. Osim toga, pravna praksa EU, a također i RH kada postoji međunarodni ugovor, što je ovdje slučaj kod Europskog uhidbenog naloga, pretpostavlja prvotno primjenu tog međunarodnog ugovora tim više što je pristupom RH preuzela sve obveze iz tog pravnog posla.
– Cilj upravo i jest da se zaštite vrijednosti države na čijem području je nedjelo nastalo, a ne da se štiti počinitelj nedjela jer on nije nikakva žrtva. U suprotnom, to bi bila legalizacija otvorenog terorizma na području druge države. Zato, suprotno od onog što nam se servira, prvotno treba uzeti u obzir zakonodavstvo zemlje u kojoj je nedjelo nastalo, dakle Republike Njemačke, posebice jer je ona procesnopravno sve učinila i što tamo postoji pravomoćna optužnica, tvrdi naš sugovornik, jedan od najeminentnijih hrvatskih ustavnopravnih stručnjaka koji je zbog straha od javne reakcije želio ostati anoniman. On podsjeća kako je jedan od uvjeta Srbije za ulazak u EU bila upravo dostava dokumentacije njihove države u vezi počinjenih nedjela na područjima zemalja EU-a i zato je ovaj hrvatski slučaj samo europski probni balon za demokraciju najnovije članice EU-a.
Iako vladajući “stručnjaci” i dio medija uporno guraju tezu o zastari koja je, uz to, i jedini adut odvjetnika Ante Nobila u dokazivanju Perkovićeve nevinosti, naš najveći kazneni autorite akademik i sudac Ustavnog suda, Davor Krapac, u predgovoru Hrvatskog ljetopisa za kazneno pravo i praksu izdanom u prosincu 2013. ustvrdio je kako “države EU u koliziji odredbi o zastari kaznenog progona trebaju izabrati onu koja favorizira izvršenje naloga, a ne njegovo odbijanje jer tražena osoba nema pravo ne biti predana zbog gašenja prava ukoliko istovremeno to pravo postoji u zemlji koja traži izručenje ili čak u više europskih zemalja”. Vrlo jasno tumačenje da ne može jasnije.
Dakle, bez obzira na sve Nobilove argumente i mišljenje jedinog profesora prava u RH, dr. Petra Novoseleca (inače stručnjaka za gospodarsko kazneno pravo) koji javno zastupa tezu o zastari, stvari su više nego jasne: kada je u pitanju slučaj Đureković, nije nastupila apsolutna zastara jer se radi o najtežim oblicima ubojstva, političkom terorizmu. Čak i da je nastupila apsolutna zastara po našem pravu, po njemačkom nje nema, a s obzirom da su međunarodni ugovori pravno jači od domicilnog zakonodavstva, a EUH upravo to jest, zaista je čista diskrepancija tvrditi da se radi o običnom ubojstvu ili, još gore, ubojstvu na mah. To očito jedino nije shvatio (barem za sada) Velikogorički Županijski sud, odnosno žene u njegovom Izvanraspravnom vijeće.
Naime, Kazneni odjel Županijskog suda u Velikoj Gorici ima četiri sutkinje (Jadranka Kos, Aleksandra Holjevac, Ljilja Bebić, Gordana Paljevec) i jednog suca (Ante Zeljko). Budući da je ovaj posljednji ujedno i glasnogovornik suda (koji se jučer nije javljao medijima nakon presude), jasno je da su Izvanraspravno vijeće koje je donijelo odluku o puštanju na slobodu Zadravka Mustača i odbacilo zahtjev za njegovim izručenjem Njemačkoj činile žene.
Poznavajući dosadašnju praksu i “neovisnost” hrvatskog pravosuđa, sada treba očekivati i nagradu, odnosno da će neka od sutkinja uskoro postati i predsjednica Županijskog suda u Velikoj Gorici, a nije isključeno niti da neka od njih, zato što se u potpunosti slažu s mišljenjem vladajuće oligarhije, uskoro završi u Milanovićevom timu kao savjetnica ili u Miljenićevom ministarstvu kao pomoćnica!
Autor: B.D./Dnevno.hr
