MRAK Robin Hood – otima sirotinji i pomaže bogatima
Tko je upropastio Hrvatsku? Stručnjak! Kod nas je ta zagonetna riječ sinonim za kvalificiranog lopova. Stručan ministar cehovski preuzme odgovarajući resor, i onda nam hladno razreže nove strukovne namete. Isto se provodi u lokalnoj samoupravi
Poštenje se gleda kao nesposobnost, a sklonost znanosti kao znak poremećenosti. Stručnjak se snalazi kratkoročno, a znanstvenik promišlja dugoročno. Nepotrebno je pisati iz koje je neisušene političke kaljuže isplivala Anka Mrak Taritaš, jer je u kvoti HNS-a bila u SDP-ovoj vladi. U konkurentskom HDZ-u imamo pravilo da istaknuti pripadnici te stranke postaju šuplji zastupnici u Saboru, a u ministarske fotelje dolaze “stručnjaci”. Naša pjesnikinja Biserka Rožanković osnovala je prvi ogranak HDZ-a u svome poduzeću i zbog toga završila na ulici, da bi komunistički direktor koji ju je protjerao, postao HDZ-ov ministar Graditeljstva.
Kod nas je postalo pravilo da netko iz građevinskog klana preuzme Ministarstvo graditeljstva. Koje bi trebalo voditi brigu o promicanju kulture stanovanja svih nas, a ne samo o punjenju lisnica građevinaca i uvezanih političara. Anka Mrak Taritaš za svog mandata na čelu Ministarstva graditeljstva pobrinula se da građevinci i arhitekti uberu vrhnje za prazno ništa, odnosno za nekakve skice pomoću kojih je lokalna samouprava povećala svoje namete.
“Graditeljica Mrak” je već mjesecima u izbornoj utrci za poziciju gradonačelnice Zagreba, u kojemu se već desetljećima časti građevinarska grupacija povezana s Milanom Bandićem, pa u tome smislu nemojte očekivati nikakve promjene na bolje, ako se ista Mrak dokopa zagrebačke blagajne.
Izokrenute sve maksime
Kod nas su sve maksime posve izokrenute, uključujući i one profesionalne. Zašto je u demokracijama ministar Obrane najčešće civil, koji nije povezan s vojnom industrijom? Zato, jer bi vojnik ili predstavnik vojne industrije nametnuo pogubnu utrku u naoružavanju, uključujući kupovine opakog oružja i besmislene vojne opreme i još bi pokrenuo najgore ratove. Kako je kod nas sve iskrenuto, na čelo MORH-a zasjeo je hrvatski general, Damir Krstičević, koji ne samo da nije civili, nego je i bivše vojno grlo JNA. Da je zaista Hrvat, prezivao bi se Križanić ili Križanac.
I na čelu Ministarstva branitelja je general. Značajan dio Vlade RH je vojna hunta. Ipak, u svakom zlu možemo pronaći nešto dobro. Primjerice, nakon što smo poslali hrvatsku vojsku uz ruske granice, kao za NDH, general Krstičević je shvatio da svoje vojnike trebamo poslati i u rubne dijelove Hrvatske, odnosno u Vukovar, Ploče i Varaždin.
A bivše vojno grlo je i Jozo Radoš, jer je svoje više školovanje započeo u JNA. Kao ministar Obrane u piranskoj vladi Ivice Račana, raspamećeno je trošio, samo zato da mu ne smanje budžet za sljedeću godinu. Jozo Radoš je danas stranački kolega Anke Mrak Taritaš. Njega i Mladena Ružmana pamtimo i po tužbi Zvonka Zubaka, za pokušaj iznude mita za potvrde glede kupnje i preuzimanja ruskog sustava S-300. Isti je dvojac umiješan i u aferu prodaje snimljenih razgovora obitelji Milošević – nakon toga je Srbija promijenila kripciju, pa se sve to može gledati kao nacionalna veleizdaja.
Možete li dokučiti, zašto je Radoš naše vojne zrakoplove popravljao u Rumunjskoj? Zašto je brigadir Ante Kotromanović, kao ministar Obrane, popravljao naše vojne avione u Ukrajini? Ali, eno Radoša u Europskom parlamentu, kao velike poštenjačine i zastupnika iz kvote RH, dok Kotromanović čeka povratak SDP-a na vlast, pa da opet zasjedne u neku unosnu fotelju MORH-a. Navodno je baš Radoš slijedeći Plenković, kojega Unija planira za “našeg” novog premijera u vladi SDP-a i HNS-a.
Zašto Hrvati misle da je neka osoba kulturnija nakon što odradi zastupnički mandat u Europskom parlamentu? Primjerice, na Knežiji imamo slučaj povratnika iz Europskog parlamenta koji je silovao pse. Valjda je tako izražavao visoke europske civilizacijske domete. To Hrvatu koji nije vidio svijeta, ne bi palo na pamet. Europejac je izmjenjivao mailove s osobom koja je koristila obećavajući avatar “Vlada next”. Valjda je to razlog zašto vladajući planiraju uvesti porez na pokretnine, odnosno na kućne ljubimce.
Odgovorni stručnjaci u Vladi
Kako je u drugim resorima? Ministarstvo kulture preuzela je osoba iz nametničkog dijela društva, pa su naši novci završili u džepovima neradnika, pa i u džepovima naših neprijatelja. Ministarstvo znanosti i obrazovanja preuzeo je profesor filozofije, Pavo Barišić, koji se nametnuo kao znanstvenik, a onda naglo konvertirao u stručnjaka. Ekonomistica Martina Dalić je ministrica nečega što se označava kao Gospodarstvo, a zapravo je to ured za rasprodaju nacionalnih resursa. Vlada je iza lažne “kupnje naše Ine” plasirala prodaju našeg HEP-a. Da vas podsjetim, još za vladavine komunjara, prodaju HEP-a spriječili su profesori Ivan Lovrinović i Drago Jakovčević, koji srećom nisu stručnjaci, nego samo znanstvenici.
Iza sumnjive labele Gospodarstvo, neke su odvjetničke kuće banaka napisale lex Agrokor kao zaseban stečajni okvir za samo jedno poduzeće. Dalić je isplivala iz interesnog kruga Borislava Škegre. U vladi Jadranke Kosor vodila je Ministarstvo financija, u vrijeme kada je eskalirao slučaj Franak. Na toj je funkciji Dalić žestoko branila interes banaka. HDZ-ov ministar financija, Zdravko Marić, isplivao je kao ekonomist iz Agrokora. Doktorirao je na temi “Utjecaj izravnih inozemnih ulaganja na produktivnost hrvatskih poduzeća”. Može on glumiti znanstvenika, ali jedna činjenica sve razotkriva: odustao je od bajkovito visoke plaće izvršnog direktora u Agrokoru i prešao u Ministarstvo financija na dramatično nižu plaću.
U međuvremenu se uspeo do plaće ministra, ali je i ona tek džeparac u odnosu na onu plaću i one bonuse koje je dobivao u Agrokoru. Marić je od onih stručnjaka koji se kratkoročno razdužuju, a dugoročno zadužuju. Nesvjesno je odigrao na štetu svoje bivše kuće. Naime, u poreznim promjenama, rasteretio je visoke plaće, čime je dodatno pokopao Agrokor, jer je bogatiji sloj stanovništva usmjerio razliku na kupnju još skupljih merđana i bembača, dok su kupcima Agrokora plaće realno pale.
Koji su sve stručnjaci u Vladi RH odgovorni za izgubljenu arbitražu s MOL-om? Na naplatu nam stižu i nevjerojatno visoki sudski troškovi. Tako nam i treba, kada strateške odluke prepuštamo stručnjacima, umjesto da konzultiramo znanstvenike.
Novi nameti samo za sirotinju
Novost su kazneno-ekološki nameti. Inteligenciju i namjere ove Vlade RH, kao i svake prethodne, najbolje ilustrira glasina da nam planiraju novi porez na liftove koji nisu ekološki. Nešto vam tu treba razjasniti? Pa, ekološki lift proizvodi struju, kada se vozite prema dolje. Velike uštede dobijete ako se uspinjete pješice, stubama, što je dobro za vašu tjelesnu kondiciju i sveukupno zdravlje. Ekološki lift u kretanju prema gore, trebao bi biti prazan. Ima tu puno povezanih ušteda. Primjerice, kada ulazite u stan nakon što se pretrčali pet katova, ne pada vam na pamet uključiti grijanje. Optimalno je da kod uspinjanja u lift ulaze lakše osobe, poput Martine Dalić, koja je premršava za HNS, pa se uvukla u HDZ. Možda će nam takve liftove HEP ugrađivati o svome trošku? Eto, ekološki stručnjak je prihvatljiva alternativa za svakog ministra.
Sva ministarstva u pravilu preuzimaju cehovski delegati, koji na sirotinju prevaljuju nove namete. Novi ministar preuzima resor kao pripadnik odgovarajuće struke, i onda slijedi smrtonosno dokazivanje da je ceh delegirao kvalitetnog predstavnika, koji svojima, kroz nove parafiskalne namete, osigurava minimalan hladni pogon. Uz to su glavne stranke interesne skupine unutar široko organiziranog kriminala. Projekti su uglavnom zločinački pothvati, koji isisavaju supstancu ove zemlje, sve popeglano u pravne okvire, poput lex Perkovića, lex Agrokora i svih tih lex poreza.
Lex Agrokor štiti samo banke. Lopovi su zadržali privid ideoloških podjela da na toj razini krčme biračko tijelo. Svaki novi premijer poziva se na nacionalni interes, a u praksi strogo brine o interesima onih koji su ga instalirali ili financirali, što je pravilo i u zapadnim demokracijama. U prethodnoj vladi HDZ-a i Mosta, na poziciju premijera preko noći je instaliran predstavnik strane farmaceutske industrije.
Promašena legalizacija
Bila je to prava elementarna nepogoda, istovremeno i teško društveno nasilje. Hvaljena legalizacija osiromašila je mnoge obitelji, a nije donijela ništa, jer nije pokrenuta za dobro vlasnika nelegalno sagrađenih ili nelegalno dograđenih objekata, nego za potrebe takozvane “građevinske mafije” i njihovih projektantskih ureda, onih koji su u ovoj krizi ostali bez lake zarade.
Događalo se da zbog nezatrpanog tehničkog podruma njegov vlasnik plati legalizaciju cjelokupnog objekta, kao da je ponovno sagradio istu zgradu. Legalizacija male dogradnje ili ostakljene terase 2 s 1, mnoge je koštala više nego prvotni projekt cijelog objekta. Dođe vam građevinac, snimi situaciju, isti dan sve nacrta; i to se naplaćivalo više od samog prvotnog projekta, uključujući projekte elektroinstalacija i druge detaljne nacrte.
Ostakljivanje terase gleda se kao bespravna gradnja, iako time nisu narušeni gabariti kuće ili zgrade. Upravo je proglašavanje nelegalnim ostakljivanja ili zatvaranja terasa,dovelo do poružnjivanja fasada na zgradama, jer zajedničko i estetski prilagođeno ostakljivanje ili zatvaranje zakon nije dopuštao, pa se tu još javljaju autorska prava arhitekata, što je za sve te komunističke rugobe smiješno i sramotno.
Anka Mrak Taritaš pronašla je način da “papirnato” zaposli projektante i građevince, pa je stoga u takvim krugovima obožavana kao Mesija. Jeste li se ikada zapitali, zašto u Srbiji institucije besplatno provode legalizaciju? Besplatno za vlasnike objekata! U “balkanskoj” Srbiji prepoznaju da je legalizacija bespravne gradnje interes zajednice. Nakon što su u Hrvatskoj projektantske kuće financijski oderale svoje klijente, lokalna samouprava nametnula je jezovite naknade za nove kubike objekta, pa nakon toga i nove komunalne račune za legalizirane kvadrate, sve po cijenama koje su i prije toga postale nepodnošljive za manje kvadrata i za manju kubikažu objekta.
Legalizirani objekti zjape prazni, a strukture neumoljivo ubiru komunalnu naknadu i komunalne doprinose, razrezuju čistoću i paušale za “angažiranu snagu” struje i ostalih inputa. Kada su objekti sagrađeni, desetljećima ranije, “volumenski doprinos” nije postojao, ali to nije zasmetalo stručnjake da razrežu nesretnike, po današnjim cijenama. Čemu taj užasavajući doprinos po kubiku stana? Čemu plaćanje priključaka? Zamislite da plaćate priključak na pekaru koja vam dostavlja kruh! U kulturnim zemljama sve troškove nekog energenta kupci plaćaju kroz samu potrošnju. Distributer ima računicu financirati priključak, jer tako dobiva novog potrošača. Prelazite u Kanadi s grijanja na kruto gorivo na plinsko grijanje? Javite se distributeru plina po vašem izboru, i on vam o svome trošku provede priključak, a vaše je da plaćate utrošak plina.
Posebno se hrvatska država osramotila kod legalizacije onih “jugoslavenskih” objekata čiji su vlasnici uredno platili sve priključke i uredno plaćali svoju potrošnju energenata, kao i sve komunalije. Da su Mrak Taritaš i ekipa šire obrazovani ili informirani, znali bi da gradnja na crno za komunizma nije bila izbor, nego jedina mogućnost. Netko je na svome zemljištu mogao imati stotinu gradilišta, ali je imao pravo korištenja (u smislu gradnje) za samo jedan objekat. Urbanistički uredi pakosno su usitnjavali posjede u građevinskoj zoni, tako da “vlasnik” može stvarno dobiti samo mali dio “svog” društvenog posjeda.
Osobno sam svoju obiteljsku kuću podigao na pravo korištenja svog susjeda i onda istu kuću formalno od njega kupio, kada je bila sagrađena. Naravno, svi smo plaćali sve priključke i sve naknade, čime su i one “bespravno” sagrađene kuće, praktično i teorijski legalizirane, ali tako nije promišljala Mrak Taritaš, pa se bojim da je njena ideja vodilja svima nama dobro poznata komunistička “nacionalizacija” s perspektivom privatizacije kakvu prolazimo.
Besmisleni energetski certifikat
Zar nije bilo jednostavnije svim stanovnicima ove zemlje uvesti godišnju paušalnu obvezu za arhitekte i građevince bez posla? Mrak Taritaš i ekipa dosjetili su se balkanski aplicirati još jedan zapadni izum: energetski certifikat. Dakle, to je budalaština kakvu je trebalo smisliti. Primjerice, moj susjed je gornje katove zidao širom ciglom. Slučajno je takvu kupio na nekoj akcijskoj prodaji. Kako je stanove izgrađivao godinama od prizemlja prema gore, na dvije gornje etaža postavio je PVC-stolariju s izostaklom.
Ništa to nije pomoglo – stručnjakinja poput Mrak Taritaš konstatirala je da je iznad prizemlja prirodno hladnije, da jače puše vjetar i da stoga prvom katu u najboljem slučaju može pripasti energetski certifikat B. A drugi kat je još više izložen hladnijem dijelu atmosfere, vjetar je još jači, pa je ta etaža dobila certifikat C. Našim velikim stručnjacima nije palo na pamet energetski certifikat zadržati unutar građevinskih parametara, neovisno o lokalnim klimatskim uvjetima, monsunima ili tajfunima, okrenutosti jugu ili sjeveru i slično tome. Smisao je u vanjskim zidovima i kvalitetnim prozorima, s manjom disapacijom topline, neovisno o klimatskim uvjetima. Kod nas stručnjaci ruše vlastitu struku. Stručnjaci ruše znanost!
Imao sam priliku uživo promatrati i ovakav slučaj. Zgrada je bila sagrađena prirodno s kvalitetnom opekom, vanjski zid bio je širok 30 centimetara, fasadni stiropor debljine 10-12 cm, PVC stolarija i izostaklo na cijelom objektu, 16 cm stiropora nad terasom i 10 cm stiropora ispod terase, a energetski certifikat bio je klase C. Obrazloženje? E, to je trebalo doživjeti. Stručnjak je samouvjereno naškrabao najjednostavniji tlocrt zgrade s 9 stanova po etaži, i pita, je li svaki unutarnji stan topliji od onih na kutovima zgrade? Vlasnik klimne. Što je istina, istina je. “E, vidite, vaša kuća ima te ćoškove i unutarnje dijelove. Ako unutarnji nose A, a ćoškovi C, onda je prirodno da kuća dobije prosječnu B kategoriju. Je li u Remetama hladnije nego u Maksimirskoj?”, vlasnik opet klimne glavom. “E, prijatelju, zato tvoja prosječna B kategorija klizi u C”, objasnio je A-stručnjak.
Tko je sve umočen u Gunji?
TV Bujica objavila je u ožujku kako je Anka Mrak-Taritaš za obnovu nekih objekata u Gunji odobravala plaćanje 1700 eura po kvadratu, odabranim izvođačima. To je cijena kvadrata stana u užem gradskom području Zagreba.
Navodno je Mrak-Taritaš 28. kolovoza 2014. donijela Odluku o obnovi stambene zgrade od 70 kvadrata, a iz Ugovora o građenju između APN-a i izvođača, vidljivo je da će gradnja stajati 714.000 kuna, bez PDV-a, odnosno 1700 eura po kvadratu s uračunatim PDV-om. Tih se dana spominjalo da je Mrak Taritaš, kao bivša ministrica, potpisala Aneks sporazuma s našim atašeom u Bruxellesu od 25. siječnja 2016. godine, tri dana nakon izglasavanja vlade Tihomira Oreškovića u Hrvatskom saboru. Odgovore nismo dobili – kod nas se svaki kriminal ili prijepor ispiru nekoliko dana u glavnim dnevnim tiskovinama i u televizijskim dnevnicima, a onda se sve gurne u zaborav.
Mnogi nesretnici u Gunji i dalje žive u kontejnerima, dok podobni dobivaju urbane vile. Navodno su bolje prošli oni stradalnici koji su imali izvođače radova uvezane na političku vrhušku.
Porez na nekretnine, građevinska renta i građevinski doprinos
Najave HDZ-a i Mosta o poreznom rasterećenju, završile su kao briga za one bogatije. Negativno djelovanje stručnjaka u tom smislu, prezentira i Lovre Kuščević, ministar Graditeljstva, koji nas uvjerava da novi porezi u njegovom resoru – ne mijenjaju ništa. Tvrdi da ćemo dobiti formalne izmijenjene račune, jednakih iznosa.
Zašto su se onda sve te “reforme” provodile? Pa, novi porezi bit će pravedniji, objašnjava nam Kuščak! Dakle, iznosi ipak neće biti isti. Nekretnine sagrađene od 1988. do 2005. oporezivat će se 10 posto više od sadašnje komunalne naknade, a nekretnine sagrađene 2006. i kasnije, oporezivat će se 20 posto više. “Ondje gdje postoji sva infrastruktura plaćat će se renta, a tamo gdje nema infrastrukture, plaćat će se renta i doprinos”, izjavio je Kuščak.
U svega nekoliko rečenica upao je u takvu kontradikciju da bi ga tolerantan premijer isti tren trebao suspendirati. Eto, trik je uspio, pa više nitko ne traži manje komunalne naknade i ukidanje grozomornih doprinosa, nego se raspravlja o novim većim porezima. U stare i nove pljačke uključen je niz stručnjaka za obmanjivanje sirotinje, koji znaju skrenuti našu pažnju s izbornih obećanja na nove prijetnje.
Komunalnu naknadu zamijenit će daleko opakiji porez na nekretnine, koji će obuhvatiti skoro sve: stambeni prostor, poslovni prostor, garaže i ostale pomoćne prostore (započeti, poluizgrađeni, izgrađeni), prostori bez namjene (zimski vrtovi, ljetne kuhinje, zajednički dijelovi, zajedničke prostorije), građevinsko zemljište u poslovnoj funkciji i neizgrađeno građevinsko zemljište.
Vidite, umjesto ukidanja grozomornog komunalnog doprinosa, imamo novost da se račva u dva: građevinsku rentu za već izgrađenu infrastrukturu i građevinski doprinos za sudjelovanje u gradnji nove infrastrukture, pa u tom smislu možete očekivati i uključeni porez za budućnost. Plaćate za ono što se planira graditi, za idejne i druge projekte, pripreme zemljišta i troškove otkupa privatnih posjeda, a sam objekt ne mora se napraviti.
Autor: Tvrtko DOLIĆ / dnevno.hr
