Međugorje je nezaustavljivo, samo Bog može odlučiti drukčije
Moj nedavni tekst o “Papinom previdu”, o tome kako je u razgovoru s novinarima na povratku iz Fatime u Rim, odgovarajući na pitanje o Međugorju, Sveti Otac po tko zna put govorio o Gospi “poštarici”, aludirajući pritom na Međugorje, previđajući po mom mišljenju činjenicu da je Gospa i u Fatimi tkđ. bila “poštarica”, jer je prigodom prvog ukazanja 13. svibnja 1917. Luciji, Franciscu i Jacinti poručila da dolaze istoga nadnevka svakog slijedećeg mjeseca na isto mjesto i u isto vrijeme, izazvao je poprilično komentara. Od jednog biskupa, preko člana Međunarodne mješovite teološke komisije za Međugorje, do običnih vjernika, i svi su se uglavnom svodili na to da sam bio poprilično (p)oštar, ali da su mi teze bile sve na mjestu, odnosno, da se nema što poreći sadržaju članka.
No, kad se sjetimo i sličnih izjava koje je Bergoglio davao na povratku s nekih drugih putovanja, poput one: “nemojte se razmnožavati kao zečevi”, jednostavno sam i nakon prospavane noći odlučio napisati onako kako sam napisao. Priznajem, možda sam u stilu mogao biti barem malo “nježniji”. Međutim, iznosio sam svoj osobni stav, jednako kako je to učinio papa Frane u zrakoplovu s novinarima, s tim da njegov osobni stav piza puno više od mojega, jer njega čitaju i prate deseci milijuna ljudi diljem svijeta, dok se ja mogu “zadovoljiti” s nekih stotinjak tisuća koji dnevno prelistaju naše tiskano izdanje. Mogu ga još vidjeti i čitatelji portala Misija (misija.slobodnadalmacija.hr), u rubrici Baština. Prije svega, na ovom mjestu želio bih izraziti zahvalnost Svetome Ocu – koji je prošlu nedjelju u nagovoru vjernicima Gospu zazivao kao Kraljicu mira – jer je njegovom intervencijom “spriječena” Kongregacija za nauk vjere, kojoj je na čelu kardinal Gerhard Ludwig Müller, da donese odluku o zabrani hodočašća u Međugorje.
Dao je to naslutiti i sam papa Bergoglio, kad je u razgovoru s novinarima spominjao kako su iz Kongregacije izrazili sumnju prema izvještaju Komisije o Međugorju, kojoj je na čelu bio kardinal Camillo Ruini. Tražili su od Ruinija da dođe na mjesečni susret “Feria Quarta”, a svim članovima Kongregacije podijeljeni su dodatni materijali protiv Međugorja. I onda je daljnu akciju zaustavio snagom svoga autoriteta papa Frane i tražio da se izvještaj tzv. “Ruinijeve komisije” dostavi isključivo njemu na stol, ističući kako je komisija radila veoma dobro. Nakon toga je kao svoga posebnog izaslanika glede daljnih pastoralnih inicijativa u Međugorju imenovao poljskog nadbiskup Henryka Hosera.
Ako mene pitate, Međugorje je sad nezaustavljivo, samo Bog može odlučiti drugačije. Što se tiče relacije između kardinala Müllera i mostarskog biskupa Ratka Perića, mislim da sve govori činjenica kako je Müller nedavno od hrvatskog nakladnika njegove knjige “Razgovor o nadi” zahtjevao da predgovor napiše isključivo biskup Perić. Koji bi, na kraju da zaključimo, mogao prije svega skinuti nepravedno odrezane suzpenzije u svojoj biskupiji, nekadašnjem međugorskom župniku fra Jozi Zovku. Dosta je bilo progona čovjeka koji je podnio mučeništvo kako bi obranio Međugorje od progonitelja sa strane svih mogućih struktura, kako političkih, tako i crkvenih.
Autor: Ivan Ugrin/slobodnadalmacija.hr
