ZAŠTO HRVATIMA TREBAJU „HRVATSKI KRALJEVI“
Prerezani grkljani, odsijecani udovi, štrcanje krvi na sve strane u gotovo svakoj drugoj sceni – ne, ne radi se o uobičajenom načinu prezentiranja crne kronike hrvatskih visokotiražnih dnevnih listova, već o prizorima bitke hrvatskoga ranog srednjeg vijeka. I već ovi prvi dojmovi s pretpremijere „najskupljeg serijala u povijesti HTV-a“ Hrvatskih kraljeva održanoj 12. listopada u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, govore o realizmu kojim je autor Božidar Domagoj Burić želio u dokumentarno-igranom filmu ekranizirati najranije doba hrvatske državnosti: od doseljenja Hrvata u sedmom stoljeću pa sve do izumrća hrvatske vladarske dinastije Trpimirovića krajem 11. stoljeća kada hrvatska kruna prelazi u mađarske ruke.
Pred našim očima oživljeni su glavni akteri hrvatskih ranosrednjovjekovnih zbivanja: najprije knezovi Ljudevit, Borna, Trpimir, zločesti Domagoj, Zdeslav, Branimir i njegova žena Maruša (prva hrvatska dama koju poznajemo po imenu), Mislav, pa potom kraljevi Tomislav, Stjepan Držislav, Petar Krešimir i Dmitar Zvonimir, razni biskupi i pape, bizantski vladari i mletački duždevi. Kompletna scenografija onoga doba prikazana je u rekonstruiranim interijerima dvora, crkva i sela za koje su se koristili televizijski studiji, a kao impresivni eksterijeri služile su lokacije u Lici, Kninu, Vrlici, Hrvacama, prostoru Zabiokovlja, ….
Za razbijanje „dosade“ prikazivanja velikih političkih zbivanja, autor je uveo i izmišljene likove sedmorice seljaka živopisnih imena poput Ljutiša i Dobriša iz dalmatinskog sela Radun. Oni u različitim situacijama dočaravaju životnu svakodnevnicu srednjovjekovnih ljudi, prehranu, bolesti, problem alkoholizma, brak i spolnost, dužničko ropstvo koje je bilo uobičajen način isplate dugova u srednjem vijeku, itd. Premda u dokumentarno-igranom filmu nije bilo sugovornika, oni se pojavljuju u sedam epizoda u trajanju od 50 minuta, a među njima su i neki od najvećih europskih medijevista poput Jacquesa Le Goffa. I sama serija je rađena pod stručnim nadzorom našega uvaženog stručnjaka za ranosrednjovjekovnu povijest, prof. dr. sc. Nevena Budaka, tako da je izvorna neutemeljenost događaja svedena na najmanju moguću mjeru.
Vezano za pregršt nasilnih sc
ena, zanimljivo je da se ističe kako je nasilje bila normalna i u to vrijeme nimalo nemoralna društvena pojava. Svađe su tada bile uobičajena svakodnevnica u kada je gotovo svaki društveni događaj mogao završiti rasulom i tučnjavom. Možda bi to trebali imati na umu kad osuđ ujemo neke događaje poput križarskih ratova (1095.-1291.), inkvizicije i progona vještica jer, kako ističe povjesničar Michael Hesemann u Legendama, mitovima i lažima, Crkva je uvijek dijete svojega vremena: biskupi i svećenici oblikovani su društvom u kojem žive i služe se sredstvima kojim se i društvo služi. Društveno oblikovanje ponekad je jače od Isusovog nauka kao vodilje i ljudi ne mogu iz svoje kože. Ljudi su prečesto samo ljudi i kao takvi grešni te mogu pasti pod iskušenjem vlasti i bogatstva. I tako je uvijek bilo u Crkvi od samih početaka.
Posebnost serijala zasigurno su vizualni efekti kojima se pridaje zaista velika (možda ponekad malčice i prevelika) pažnja, no to je i uobičajeno za dokumentarce tzv. „BBC produkcije“ kakvi se vrte na History channelu i National Geographicu. Za rekonstrukciju crkava, i samostana koji izranjaju pred našim očima i ponovno se pretvaraju u prah, Dioklecijanove palače unutar koje je bio smješten Split, mornarice, silne vojske koja se kreće planinskim putovima, kišu strelica i obilje krvi u zadanim ranama korištena je 3D kompjutorska tehnologija koja se kod nas uglavnom upotrebljava za reklame i glazbene video spotove. Mnoštvo usporenih kadrova poput galopa borbenih konja, kovanja mača ili pak krštenja dugokosog muškarca u Višeslavovoj krstionici daju nam mogućnost malo se zadržati u povijesnom prizoru koji će za nekoliko trenutaka nestati iz našeg vidokruga, a potom najvjerojatnije iz naših glava i misli.
No ne mora biti tako. Ovom serijalu nisu potrebni daljnji hvalospjevi (serijal je sam sebe dosta nahvalio i u medijima i u vlastitom press-materijalu, i to ne bez osnove) jer ono što Hrvatima danas treba doista jesu hrvatski kraljevi. Oni nas mogu potaknuti da počnemo razmišljati o velikim, kraljevskim stvarima, a ne da se prepuštamo trivijalnim vijestima o nebitnim osobama kojima nas zasipaju današnji tiskani i elektronički mediji. Razmišljati i maštati o hrvatskim kraljevima nije mala stvar. Podsjetnik da smo nekada bili kršćanska kraljevina može nam dati snage da u sebi probudimo zaspali patriotizam koji će nas učiniti ponosnim na našu lijepu domovinu. Impresivnih snimki njezinih prirodnih ljepota, škrtih krajolika, šumovitih planina i prostranoga mora, i u zimsko i u ljetno doba, u ovom serijalu zasigurno ne nedostaje. I ako ništa drugo, već bi nas Trpimirov pogled na kanjon Čikole trebao dirnuti u srce i potaknuti da nam bude stalo do budućnosti ove zemlje. Ako su efekti iz Gospodara prstenova i Gladijatora popraćeni heavymetalskom muzikom put do toga da počnemo cijeniti svoju povijest i identitet, a na kraju i sebe, onda svaka čast redatelju, scenaristu i skladatelju Božidaru Domagoju Buriću na medijskom nosu.
„Hrvatski kraljevi“počinju se prikazivati na prvom programu HTV-a 14. listopada u 20h i 10min.
dr. sc. Teodora Shek Brnardić
Raskrižje – Hrvatski katolički portal | http:///www.raskrizje.com
Pogledati OVDJE!
