Mate Kovačević: Balkanski parlament

Hrvatska je za sada, srećom, izostavljena iz igre, a žrtve različitih strategija  i političkih igara mogli bi postati hercegbosanski Hrvati, kojima nepovoljne okolnosti unutar BiH nisu omogućile da teritorijalno realiziraju svoje suvereno narodno pravo

poput Srba ili Bošnjaka-Muslimana kako bi se u novom previranju mogli zaštiti od potpuna nestnka s povijesne pozornice

Nedavno se u javnosti pojavila inicijativa zastupnika Velike turske skupštine Rifata Saita o osnivanju blakanskoga parlamenta sa sjedištem u Izmiru. Sait je svoj plan obrazložio u interviewu jednom bošnjačko-muslimanskom dnevnom listu, ustvrdivši kako za realizaciju plana ima potporu ne samo predsjednika turske vlade Recepa Tayyipa Erdogana nego i blagoslov Europske unije. Zamišljeno je kako bi prvi balkanski parlament bio sastavljen od zastupnika, akademika, pisaca, novinara i javnih osoba, a najmanje 30 posto sastava činile bi žene. U tom zajedničkom parlamentu svoje bi zastupnike imale države jugoistočne Europe i Balkana, a Sait navodi kako su to Turska, BiH, Srbija, Bugarska, Kosovo, Makedonija i Grčka.

Nekoliko dana nakon javnoga poroda turske inicijative, austrijski diploma i bivši koordinator Stabilnosnoga pakta za jugoistočnu Evropu Erhard Busek ocijenio je kako za provedbu  ovakvoga plana još nisu stvoreni uvjeti, jer po njegovoj prosudbi, ovakva balkanska politička unija ne može funkcionirati zato jer se na tursku ulogu u ovom području različito gleda pa bi neki to mogli razumijeti i kao obnovu Osmanskoga crstva. Unatoč pomalo uvijenu komentaru, Busek je pohvalio tursko zauzimanje na Balkanu.

S druge pak strane, kao očiti odgovor na sve snažniji prodor turskoga utjecaja na Balkan nedavno je reagirao i dopredsjednik srbijanske vlade Ivica Dačić, izjavivši kako će Balkan biti podijeljen „carskim rezom“ na crti koja je nekad dijelila Otomansko i Austro-ugarsko carstvo. Dačić je također ustvrdio kako neke države Europske unije postavljaju Srbiji nemoguće uvjete za članstvo, dok joj najveću potporu u obrani nacionalnih probitaka pružaju Rusija i Kina. Premda je u srbijanskim liberalnim krugovima Dačićeva izjava dočekana vrlo odbojno, na nju se ne može gledati samo kroz naočale srbijanskih eurofila, koji istup nekadašnjega Miloševićeva čovjeka doživljavaju kao unutarnje pitanje u borbi za dobivanje glasova na sljedećim izborima.

Sad je već jasno kako nakon nedavnih promjena u arapskom svijetu ne postoji više ni jedna islamska zemlja, naravno osim Turske, koja bi mogla biti regionalni lider arapsko-islamskoga svijeta, a da ujedno ima i dobre odnošaje sa Zapadom. Unatoč sve snažnijoj obnovi islamizma, koja u Turskoj ide usporedo s jačanjem civilnoga društva, Ankara je i danas jedina islamska država sa znatnijom sekularnom tradicijom. Dugogodišnja je članica NATO-saveza, što je u vojnom smislu posebno veže uz Sjedinjene Države. Unatoč spektakulranu razvoju gospodatstva zadnjih godina, Turska i dalje ima problema s pristupom u Europsku uniju, a po svemu sudeći glavne zemlje EU-a i dalje će odbijati njezin pristup u europsko članstvo.

Zato je Turska iskoristila prigodu da se što bolje pozicionira na prostoru, kojeg su naglo zahvatila demokratska gibinja unutar islama, a gdje je tradicionalno, u vrijeme svoje ekspanzije, stoljećima imala prevlast. Tako su diplomatsko-političkim putem turski kraci doprli sve do sjevernoafričkih zemalja ali i u susjednu Siriju te sve do zaleđa u kojem se prostiru turkofonski narodi. Zbog prirodnih ležišta nafte, izgrađenih ili planiranih naftovoda i plinovoda ovo je područje od iznimna interesa za Sjedinjene Države pa nova uloga Turske u međunarodnim odnošajima ima očito i prešutnu potporu Sjedinjenih Država. U tom novom poletu, oslanjajući se na povijesno iskustvo, ali i europsku odbijenicu, Ankara je sve više počela tražiti prostor svoga interesa i na zapadu, pa je, što retoričkim, a što diplomatskim umijećem doista uspjela prodrijeti sve do nekadašnjih zapadnih granica svojega imperija u današnjoj Bosni i Hercegovini.

Na novu tursku strategiju sadašnja Rusija ne može, a niti želi ostati ravnodušnom, jer bi možebitno protezanje turskih interesa do rijeka Une i Save zatvorilo najveću zemlju na svijetu u svojevrsnu blokadu pa bi rudna bogatstva, nafta i plin što ih Rusija izvozi europskim zemljama bile podložne različitim ucjenama. Zato i izjavu dopredsjednika srbijanske vlade Ivice Dačića valja gledati u širem međunarodnom političko-diplomatskom okruženju, kao i sve snažniju dipliomatsku djelatnost, poput primjerice otvaranja ruskoga konzulata u Mostaru, a stvranje trajne krize u Bosni i Hercegovini tek kao dio realizacije pojedinih geopolitičkih zahvata velikih sila u međusobnoj šahovskoj igri za prevlast na balkanskom prostoru.

Zato je i balkanski parlament, čija je inicijativa potekla iz Turske tek jedan vid igre za stvaranjem novoga geopolitičkog zemljovida. Hrvatska je za sad, srećom, izostavljena iz te igre, a žrtve različitih strategija  i političkih igara velikih središta mogli bi vrlo lako postati hercegbosanski Hrvati, koji su ostali izvan granica matične države, a nepovoljne okolnosti unutar BiH nisu im omogućile da se teritorijalno ustroje i realiziraju svoje suvereno narodno pravo poput Srba ili Bošnjaka-Muslimana, kako bi se u novom previranju mogli zaštiti od potpuna nestnka s povijesne pozornice.

Mate Kovačević/hrsvijet.net

Odgovori

Skip to content