Zapad: Ogorčeni zbog zločina …osim ako nisu naši
“Kako se ratna groznica protiv Sirije pojačava, sve je veće i veće zgražanje javnosti glede masakra u Houli gdje je prošlog vikenda ubijeno preko 100 civila. Još kad bi američke vlasti i masovni mediji bili podjednako zgroženi našim vojnim zločinima!?
Iako detalji sirijskog masakra još uvijek nisu poznati i trenutačno su predmet rasprave – Kanada, Švicarska, Bugarska, Australija, Njemačka, Španjolska i SAD protjerale su sirijske diplomate u znak prosvjeda. Američki State Department rekao je kako je ovaj pokolj “vrijedan prezira” i kako je strašno da je jedan režim mogao “biti u dosluhu ili narediti” takav zločin.
No, američki State Department je šutio kada su američke snage prije 4 godine ubile sličan broj Afganistanaca, uključujući 60 djece, u Azizabadu. UN Vijeće Sigurnosti tada se očitalo u službenoj izjavi 22.8.2008 kako “postoje snažni dokazi da ovo nije prvi incident ove vrste” i kako je “ubijanje i ranjavanje civila jasno kršenje međunarodnih humanitarnih zakona”. No, ovaj kriminal nitko nije nazvao “masakrom” od strane naših institucija.
| U listopadu 2004., Human Rights Watch je procjenio da je 100.000 Iračana ubijeno od početka bombardiranja i invazije koju su SAD započeleo u 2003. State Department je propustio osuditi ovo masovno uništenje civila, a Pentagon je odgovorio na izvješće to ne poričući, ali uz ciničnu objavu da se ‘nisu brojali civilne žrtve’. |
Američki diplomati nisu izbacivani iz glavnih gradova, kada je 5.svibnja 2009., 70 do 100 seljaka, uglavnom žena i djece, ubijeno za vrijeme američke racije u afganistanskom naselju Bala Baluk. Naši diplomati ostali su čvrsto na svojim pozicijama i godinu dana kasnije kada su američki zrakoplovi poubijali 99 Afganistanaca za vrijeme bombardiranja naftnih postrojenja 4. studenog 2010.
Naši ambasadori nisu protjerani ni iz Rima ni iz Pariza nakon što su naši zrakoplovi bombardirali svadbu u provinciji Kandahar 4.11.2008, unatoč činjenici da su pritom ubili 90, a ranili 28 osoba. U srpnju iste godine ponovno su bombardirali vjenčanje koje se održavala u Nangarharu, tada je ubijeno 47 civila, uključujući i mladu. Iste godine, 4.7, 22 civila su ubijena kada su američki helikopteri raketama digli u zrak dva vozila u Nuristanu.
Možda još uvijek nije kasno da civilizirane vlade diljem svijeta protjeraju američke ambasadore zbog ubojstva čak 170 civila u provinciji Helmand u lipnju 2007, ili pak zbog 21 civila koji su ubijeni na istoj lokaciji 9. svibnja iste godine.
U listopadu 2004. Human Rights Watch je procijenio kako je 100,000 Iračana ubijeno za vrijeme bombardiranja i invazije koja je pokrenuta 2003. State Department nije osudio tu brojku i masovno ubijanje civila, jedini odgovor je bio onaj od Pentagona u kojem su poručili kako “nisu brojali civilne žrtve”.
Un Vijeće Sigurnosti je izdalo blagi ukor nakon što su njihovi istražitelji u listopadu 2001. potvrdili kako su američki zrakoplovi uništili bolnicu u zapadnom Afganistanu – radi se o drskom kršenju zakona o ratovanju, jer krovovi bolnica su bili jasno istaknuti.
Naravno, američko ubijanje zakonom zaštićenih civila i civilnih ciljeva je uvijek “slučajno”, baš kao što je i Pentagon 4.2.2008. potvrdio kako su “slučajno” raketirali i ubili 9 civila južno od Bagdada. Isti ti branitelji redovito, bez ironije ističu kako su američke zračne snage najprezicnije i najbolje opremljene na svijetu.
Neki će reći kako su ubojstva u Sriji daleko gora od “neizbježnih ratnih pogrešaka” jer je tamošnja vlada, navodno, napala vlastite stanovnike. Morat će zaboraviti poruge koje dolaze od potomaka porobljenih Afrikanaca, urođeničkih sjevernoameričkih Indijanca, zatvaranih američkih japanaca, kao i odgovorne za civilne žrtve radijacijskih i nuklearnih testiranja.”
Izvor: John LaForge/commondreams.org
Pripremio: M. Skitić/benedikt
