Svečano otvaranje Godine vjere Featured

Svetom misom koju je predvodio na Trgu svetoga Petra Papa je otvorio Godinu vjeru, na dan kada se slavi pedeseta obljetnica otvaranja II. vatikanskog sabora. S Papom je koncelebriralo više od 400 kardinala i biskupa iz cijeloga svijeta u nazočnosti carigradskog ekumenskog patrijarha Bartolomeja I. i primasa anglikanskog zajedništva Rowana Villiamsa.

 

Ako Crkva danas predlaže novu Godinu vjere i novu evangelizaciju, nije to radi obilježavanja obljetnice, nego jer je potrebnija više no prije pedeset godina. A odgovor koji se ima dati toj potrebi isti je koji su željeli Pape i saborski oci dati, a nalazi se u saborskim dokumentima … Ovih je desetljeća uznapredovalo duhovno ‘Opustinjavanje’ – ustvrdio je Benedikt XVI.

Što bi život i svijet bio bez Boga, u doba Sabora moglo se znati već iz nekih tragičnih stranica povijesti, a danas nažalost to svaki dan gledamo oko sebe. Praznina se još više povećala. Upravo polazeći od te pustinje, od te praznine možemo ponovno otkriti radost vjere, njezinu životnu važnost za nas muškarce i žene. U pustinji se otkriva vrijednost onoga što je bitno za život; u svijetu ima bezbroj znakova, često izričito ili negativno očitovanih, žeđe za Bogom, za posljednjim smislom života – rekao je Papa dodajući:
A baš su u pustinji najpotrebnije osobe vjere da svojim životom pokažu put prema Obećanoj zemlji, i tako održe budnom nadu. Življena vjera otvara srce Božjoj milosti koja oslobađa od pesimizma. Danas više no ikad naviještati evanđelje znači svjedočiti novi život, preobražen po Bogu, i tako pokazati put – objasnio je Benedikt XVI.

Papa je Godinu vjere predstavio kao hodočašće u pustinjama suvremenoga svijeta, na koje valja ponijeti sa sobom samo ono najbitnije, dakle ni štapa, ni vreće, ni kruha, ni novca, ni dvije haljine, upravo kao što Gospodin veli apostolima šaljući ih u misiju, samo evanđelje i vjeru Crkve, čiji su svijetli izraz dokumenti II. vatikanskog sabora, kao što je i Katekizam Katoličke crkve, objavljen prije dvadeset godina – istaknuo je Benedikt XVI. podsjećajući na riječi blaženoga Ivana XXIII. koji je otvarajući Sabor njegovu svrhu ovako opisao:
Ovo se najviše odnosi na ekumenski sabor, da se sačuva sveti polog kršćanskog nauka i da ga se na najdjelotvorniji način naučava. (…) Glavna svrha ovoga sabora nije dakle rasprava o jednoj ili drugoj temi nauka… Za to nije bio potreban sabor… potrebno je da se taj siguran i nepromjenjiv nauk vjerno poštuje, produbljuje i predstavlja na način koji odgovara potrebama našega vremena – objasnio je Ivan XXIII.

U svjetlu tih riječi – nastavio je Benedikt XVI. – shvaća se također i ono što sam i ja iskusio u ono vrijeme: tijekom sabora osjećala se ganutljiva napetost u odnosu na zajedničku obvezu da iznova zasja istina i ljepota vjere, da ne bude žrtvovana vremenskim težnjama a ni navezana na prošlost: u vjeri odjekuje trajna prisutnost Boga, koji nadilazi vrijeme premda ga i mi možemo prihvatiti u svojoj sadašnjici. Stoga smatram da je najvažnije, poglavito u ovoj značajnoj prigodi, da se obnovi u čitavoj Crkvi ta pozitivna napetost, želja da se suvremenom čovjeku iznova naviješta Krist – kazao je Papa dodajući: Ali da taj nutarnji poticaj novoj evangelizaciji ne bude samo ideal i da ne bi upriličio zabunu, potrebno je da se evangelizacija temelji na stvarnoj i točnoj osnovici, a ta su osnovica dokumenti II. vatikanskog sabora, u kojima ona nalazi svoj izričaj – ustvrdio je Sveti Otac.

Stoga sam – nastavio je Papa – u više navrata isticao potrebu vraćanja, takoreći, slovu Sabora, to jest njegovim dokumentima, da bi se otkrio istinski duh, a ponavljao sam da se istinsko bogatstvo II. vatikanskog sabora nalazi u njegovim dokumentima. Pozivanje na dokumente štiti od krajnjosti anakronističke nostalgije i srljanja u budućnost, i omogućuje da se u kontinuitetu prihvati novina. Sabor nije ništa izmislio kao predmet vjere, niti je želio promijeniti ono što je bitno. Dapače, bio je zabrinut da se ista vjera i danas živi, da bude djelotvorna u svijetu koji se mijenja – objasnio je Benedikt XVI.

Saborski su oci željeli da na djelotvoran način ponovno predlože vjeru; a ako su se povjerenjem otvorili dijalogu s modernim svijetom, učinili su to jer su bili sigurni u svoju vjeru, čvrstu stijenu na kojoj su stajali. Naprotiv, u sljedećim godinama, mnogi su bez rasudbe prihvatili prevladavajući mentalitet, posumnjali su u same temelje pologa vjere, jer ih, nažalost, u svojoj istini više nisu osjećali svojima – ustvrdio je Sveti Otac.
Papa je na kraju propovijedi Godinu vjere povjerio Mariji. Neka Djevica Marija uvijek sja kao zvijezda na putu nove evangelizacije. Neka nam pomogne da u životu primijenimo pobudnicu apostola Pavla: „Neka riječ Kristova obilno stanuje u vama! Poučavajte i opominjite jedan drugoga sa svom mudrošću! Na poticaj milosti pjevajte Bogu u svojim srcima psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! I Što god htjednete reći ili učiniti, neka sve bude u ime Gospodina Isusa! Po njemu zahvaljujte Bogu, Ocu! – zaključio je Benedikt XVI.

rv/benedikt

Odgovori

Skip to content