Savo Štrbac i ostali obožavatelji Lijepe naše
‘Štrbac uz pomoć bujne mašte izmišlja žrtve. Bili su teroristi, a ne civili. Puhovskog je sudac u Haagu ismijao radi toga’
{jathumbnail off}Ako sud zaključi da nije bilo genocida ni s jedne, ni s druge strane, Savo Štrbac smatra da će za Srbe biti pozitivno i ako se da odgovor na pitanje što je to onda, kada se protjera više od 400 tisuća ljudi, pobije više od 7000, uništi sva imovina i sprječava povratak 18 godina po završetku rata.
Direktor Dokumentacijsko-informativnog centra Veritas Savo Štrbac izjavio je da bi bilo neozbiljno da Srbija i Hrvatska povuku međusobne tužbe za genocid te naglasio da srpski pravni tim smatra da će uspjeti dokazati da je tijekom hrvatske akcije Oluja počinjen genocid nas Srbima iz Krajine. Štrbac je u Beogradu na skupu o temi ‘Spor između Srbije i Hrvatske pred međunarodnim sudom pravde o genocidu’ naveo kako je već poznat raspored suđenja i svjedoci koji bi trebali biti na suđenju, te da bi presuda po tužbama trebala biti donesena do konca 2014. godine. Rekao je Štrbac i da postoje tri mogućnosti: da sud utvrdi da je bilo obostranoga genocida, da je bio jednostrani genocid i da ga uopće nije bilo. Ako sud zaključi da nije bilo genocida ni s jedne, ni s druge strane Savo Štrbac smatra da će za Srbe biti pozitivno i ako se da odgovor na pitanje što je to onda, kada se protjera više od 400 tisuća ljubi, pobije više od 7000, uništi sva imovina i sprječava povratak 18 godina po završetku rata.
Tko je zaista bio agresor svjedoči knjiga ratnoga ministra Andrije Hebranga ‘Zločin nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku’. Sastavljena je na evidenciji Stožera saniteta od prvog dana. Svi civili su se uredno evidentirali. Danas tako Hrvatska ima dokaze genocida. Ubijeno je više civila nego vojnika. Konkretne brojke kažu da je ubijenih i pobijenih civila 7253, oko 800 je onih čija je sudbina nepoznata. Od početka agresije na Hrvatsku postojao je sustav identifikacije, jedini način da se dokaže da je ubijeni bio civil, a ne naoružani civil, kao što se to događalo na srpskoj strani. U ratu je prema evidenciji iz knjige bilo 3000 silovanja, a do sada je samo jedan odgovarao. Od ukupnog broja stradalih civila njih 47 posto starije je od 60 godina, 44 posto su žene, a pet posto djeca. Strategija agresora bila je okružiti naselja i tući po stanovima. Broj protjeranih Hrvata prelazi 400 tisuća, a razrušeni su i brojni objekti. Sravnani su domovi zdravlja i preko sto ambulanti. Granatirano je 14 bolnica, a nekoliko njih posve je uništeno, primjerice u Pakracu, Vinkovcima i Vukovaru, a porušeno je i 200 tisuća hrvatskih stanova kao i niz crkvi.
Ratni ministar Hebrang prokomentirao je i ove posljednje Štrbčeve izjave. “Štrbac ima bujnu maštu i izmišlja žrtve. Postoji analiza HHO-a koju je Žarko Puhovski zastupao u Haagu sa tendencijom da budu vjerodostojni. Kada je rekao da postoji 667 civila sudac ga je ismijao. Pitao ga je ima li identifikaciju, rekao je da nema. Nije imao ni metodologiju pa je od ovog broja samo 42 nisu odbačena. Savo Štrbac namjerno nije identificirao žrtve jer bi se dokazalo da to nisu žrtve. To su civili koji su nosili oružje. U JNA je postojala kategorija civili u službi JNA. Civili su to u službi rata. Civil koji nosi oružje nije civil već terorist. Postojale su i straže koje su nosile oružje. Štrbčevi civili nemaju ime i prezime, a oni se tako ne identificiraju. Također, postojala je teritorijalna narodna obrana, a svaki civil morao se javiti vojnom zapovjedniku”, objašnjava naš sugovornik.
Također, dodaje da je civile potrebno identificirati i usporediti po zadanim kriterijima, ali Štrbac to ne radi, a tvrdi da to ne čini zbog manjkave administracije. “Neke kategorije ne bi mogao niti dokazati. Primjerice, postoji kategorija uslovno, odnosno uvjetno civili. To nigdje u svijetu ne postoji. Jedino je naše Državno odvjetništvo identificiralo 42 ubijena srpska civila, a istraga traje nad njih 156. Da bi se dokazao broj ubijenih civila potrebno je imati bazu podataka. Ona nesreća Puhovski na sudu je tvrdila da te baze nema jer se izgubila, a osoba koja ju je sačuvala je umrla. Zato im je i pala teza o genocidu nad Srbima”, priča Hebrang. Savina evidencija je nevjerodostojna i radi privatne vojske, Arkanovaca i sličnih. U svojoj knjizi naš sugovornik objavio je i nekoliko fotografija s naoružanim civilima.
Danas je Štrbcu nemoguće dokazati da je nad Srbima počinjen genocid. Žrtve su se trebale evidentirati od prvoga dana, upozorava naš sugovornik. “Tezu o progonu u Oluji Haag je odbacio, a treba se zapitati što je s Hrvatima i nesrbima iz SAO Krajine? Ono što se tamo činilo, e to je genocid”, zaključuje Hebrang.
Autor: I.M./dnevno.hr
