SAD UDARAJU NA DJECU: Italija – dječji gay pride
Zanimljiva strategija vođa LGBT udruga ili onih koji njima upravljaju na daljinski jest svu svoju municiju usmjeriti na najtradicionalnije sredine u kojima postoji najveći otpor neshvatljivoj rodnoj ideologiji. Tako se u Italiji prošle godine središnji nacionalni gay pride održavao na krajnjem vrućem jugu – u Palermu, glavnom gradu Sicilije. Glavne ulice u tom gradu već su uobičajeno zatvorene za promet na dan održavanja povorke „ponosa“ i uvijek su prisutne burne polemike. No, ove godine Italiju je zgrozilo što se u sklopu Palermo pridea održavao i dječji gay pride. „Dugine obitelji“, udruga koja djeluje i u Hrvatskoj, organizirale su ovaj događaj za djecu od 0-6 godina i punih osam dana u sklopu „umjetničkih“ radionica ispirale djeci mozak bajkama i drugim sadržajima o inkluzivnosti i različitim seksualnim orijentacijama. Hoće li se i u Hrvatskoj uskoro održavati slične perverzije sada kada se donošenjem Zakona o životnom partnerstvu ozakonilo istospolno roditeljstvo? U nastavku pročitajte na koji to način dugine obitelji „brinu“ o djeci.
Autor: Tommaso Scandroglio
Objavljeno: 26. lipanj, 2014.
Gay Pride za klince. Eto što su smislili organizatori Palermo Pride-a 2014., manifestacije koja će se održati na ulicama Palerma 28. lipnja. Možda je razlog tome što bi isključenje najmlađih iz gay svijeta predstavljalo diskriminaciju ili zato što se nekome učinilo da su dječji mozgovi već spremni za usvajanje ideologije duginih boja, no činjenica jest da se od 16. do 25. lipnja stvarno održavao „Dječji Palermo Pride”. Za najmlađe članove balille (talijanska fašistička organizacija za dječake od 8-14 g.), čiji je kredo homoseksualnost, nisu predviđeni nikakvi maskirani autići iz lunaparka ili četveronoška puzanja po ulicama Palerma u Adamovim kostimićima, koji bi napravili još stidljivijima jer bi umjesto smokvina lista djeca nosila pelene u duginim bojama. Ne, umjesto toga predviđene su umjetničke, muzičke i kazališne radionice i čitanje bajki u kojima su dominantne poruke one o inkluzivnosti i poštivanju različitih seksualnih orijentacija. Projekt predvode Dugine obitelji, udruga koja predstavlja homoseksualne obitelji (koji je zapravo točan broj tih homo-obitelji u Italiji?).
Slogan mini gay pridea je sljedeći: „Igrajmo se i volimo bez stereotipa. Učenje o afektivnosti kroz igru“. Očito organizatori ne vjeruju da dijete, ako raste u zdravoj i normalnoj stvarnosti, već raste u prirodnoj afektivnosti i ljubavi, te su stoga došli na ideju da treba pronaći rješenje za (nepostojeći) problem i smislili seriju aktivnosti koje bi nezrelom djetetu – u dobi od 0 do 6 godina – trebale otkriti da u svijetu ne postoji samo plava boja koja se sparuje s rozom i obrnuto već bezbroj duginih boja koje se spajaju u parove kako im se u tom trenutku svidi.
Između nekoliko radionica izdvajamo onu pod nazivom „U potrazi za komadićem“. Radi se o bajci koju se u sklopu radionice priča malenima i čiji je protagonist kvadratić u boji koji se zove Komadić, a svi su likovi napravljeni u gay duginim bojama. Iz sažetka knjige saznajemo da se tu nalaze svi genetski sastojci kojima je kromosomski savršeno opremljena rodna teorija: „Na kraju svog puta Komadić će shvatiti da je on onakav kakvim sam sebe vidi, da će svakako morati odrasti, ali da je također lijepo biti onakav kakav jesi u tom trenutku. […] Priča zapravo završava oslobođenjem: „Ja sam ja!“. Ova ilustrirana slikovnica je knjiga pomoću koje će dijete shvatiti da je najveće čovjekovo bogatstvo upravo njegova različitost”. Jedan je hetero, drugi je homoseksualac, treći je biseksualac, a četvrti transeksualac. Čovjekov identitet – upravo to moramo naglasiti – sastoji se od komadića (međutim, svi su oni u različitim bojama).
Potez sikulskih gayeva otkriva se u njihovoj namjeri: Puno je lakše izrezbariti prečisti i osjetljivi dječji um i dušu s ovakvim distinktivnim znakovima rodne ideologije nego kasnije radikalnim zahvatima skalpela raditi na starijoj djeci čije su osobnosti već formirane roditeljskim odgojem.
Međutim, povrh svega ovoga, ono što zaprepašćuje je tragično farsičan ton koji poprima ova, u svakom smislu riječi, novorođena inicijativa – „Palermo dječji gay pride“. Kakav je to ponos (pride) u razmetanju djecom kao zastavama? Kakvim to barjakom u duginim bojama žele mahati nad njihovim glavicama? Nije li istina skroz nešto drugo: instrumentaliziraju li djecu kako bi širili svoju homoseksualnu dogmu?
Kako spriječiti da se u glavi heteronormativnog gospodina Rossija ne izmjenjuju scene s ovogodišnjeg Gay pridea u Palermu na način da s jedne strane imamo golotinju i homoerotske poljupce u svim paletama, a odmah pokraj njih malog dječačića, još bebu, koji sjedi u jaslicama i s dudom u ustima sluša gay bajku? Zar bar nekima nije uočljivo da je u najmanju ruku tu nešto u neskladu? Zar nitko ne shvaća da se tu radi o vrsti psihološkog nasilja koje će naštetiti tako malenoj dječici?
„Palermo dječji gay pride” je na kraju krajeva samo varijacija na temu koju dirigira Unar (nacionalni ured za borbu protiv rasne diskriminacije) sa svojim zloglasnim izdanjima „Obrazovanje za različitost” i Ured UN-a za Europu koji je objavio jednako tako zloglasne „Standarde spolnog odgoja u Europi”. Dječjim gay prideom su već uobičajenim naklapanjima i besmislicama koje trpimo dodali masovne doze homo-otrova. Bebe su zadojili mlijekom majke čije je ime Različitost. Među Barbie bolničarku i Barbie klizačicu skrili su i operiranu Barbie. Bebe će naučiti kako izgovarati ne samo nostalgične i uobičajene dvosložne riječi „mama“ i „tata“ već i noviju i puno lakšu jednosložnu riječ „gay”.
Put prema inicijaciji u horor time je postao dječja igra.
Izvor: zdravstveniodgoj.com
