Dr. Tonči Matulić: Priziv savjesti je jedno od temeljnih ljudskih prava

U slijedu korizmenih tribina četvrtkom u organizaciji Požeške biskupije, 12. ožujka održana je tribina na temu “Priziv savjesti i hrvatsko društvo”. O temi je govorio dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Tonči Matulić. Prije početka tribine okupljene je pozdravio voditelj Odgojno-obrazovnog centra Požeške biskupije Ivica Žuljević nakon čega je profesor Katoličke gimnazije u Požegi Ivan Bedeničić predstavio predavača.

Dr. Matulić je kroz iscrpno izlaganje koje se temeljilo prvenstveno na pravnoj osnovi i temelju priziva savjesti u Hrvatskoj pokušao uputiti na stvarnu nemogućnost potkapanja nečeg toliko jasnog i utemeljenog kao što je pitanje priziva savjesti. Potom je, putem naravnog zakona koji je utkan u čovjeka kao Božji zakon ili “glas savjesti” kroz biblijske primjere Staroga i Novoga zavjeta pojasnio kako se i Sveto pismo odnosno, osobe o kojima ono govori pozivaju na priziv savjesti.

No, želeći na svojevrstan način pomalo apstrahirati od biblijskog poimanja savjesti uputio je i na likove stare grčke filozofije, koju je za temelj svog filozofskog razmišljanja preuzela i europska kultura, problematizirajući pitanje Antigone koja se usprotivila zakonu kralja Kreonta i po savjesti pokopala svojega mrtvog brata te pitanje Sokrata i njegovih tužitelja.

Kako bi, s obzirom na današnje stanje i aktualnu situaciju poznatu u najsvježijem primjeru kninske primalje Jage Stojak koja je odbila izvršiti namjerni pobačaj, nazočne ohrabrio u zauzimanju za pravo na priziv savjesti kao jedno od temeljnih ljudskih prava, dr. Matulić iznio je i primjer trojice katoličkih mučenika sada proglašenih blaženika i svetaca, koji se nisu htjeli odreći glasa savjesti, Božjeg glasa u svojoj nutrini odbijajući činiti vidljivo zlo, te su takvo svjedočanstvo platili mučeničkom smrću: sv. Thomas More, sv. Franz Jägerstätter i bl. Alojzije Stepinac.

Dr. Matulić je citirajući riječi bl. Alojzija na montiranom sudskom procesu “Moja je savjest čista!” posvjestio kolika je važnost spomenutim blaženicima i svecima bila ne ići protiv glasa svoje savjesti, protiv Boga, ostati čiste savjesti pa čak i po cijenu tjelesne, fizičke smrti bojeći se više od svega moralne smrti.

IZVOR: MISIJA / IKA

Odgovori

Skip to content