VJEKOSLAV KRSNIK: Milanović je preveslao naivce Petrova i Karamarka
Izlazak Tomislava Karamarka kao čelnika HDZ-ove Domoljubne koalicije iz pregovora oko sastavljanju Vlade i prihvaćanje čelnika MOST-a Bože Petrova da zajedno sa Zoranom Milanovićem kao čelnikom SDP-ove koalicije Hrvatska raste može se protumačiti isključivo kao pobjeda političke strategije Zorana Milanovića.
Politička strategija Zorana Milanovića nakon relativnog poraza na izborima od samog početka bila je da prije svega on sam a tek u drugom planu njegova koalicija ostane na vlasti. Tom cilju Zoran Milanović je u najboljoj maniri makijavelističke politike taktički koristio sva sredstva koja su mu stajala na raspolaganju, a što je najvažnije kontrolirane medije, da manevriranjem od pozicije jastreba, beskrupuloznim napadom na MOST i Domoljubnu koaliciju, u onom trenutku kad osjeti da je za to pravo vrijeme prijeđe u poziciju goluba spremnog na kompromise.
Treba samo podsjetiti u najbližem razvoju situacije da je Milanović prekršio odluku Glavnog odbora SDP-a o nastavku pregovora s MOST-om i pokrio se nestatutarnom odlukom Predsjedništva stranke da bi ušao u ovu završnu fazu kojom je iz igre izbacio Tomislava Karamarka. Predsjednik HDZ-a upao je nepripremljen u namještenu klopku Zorana Milanovića koji mu je u telefonskom razgovoru prije susreta u sjedištu MOST-a najavio da ne će potpisati ponuđeni dokument o trojnoj Vladi. Onda je pristao da na sastanku u MOST-u vodeću riječ umjesto sazivača sastanka Bože Petrova preuzme upravo Zoran Milanović koji ga je pitao hoće li potpisati što je Karamarko, držeći se dogovora odbio, i prepustio inicijativu Zoranu Milanoviću koji je pristao na potpis. U ovom ključnom detalju naivac je ispao i Božo Petrov jer je dozvolio Zoranu Milanoviću da vodi sastanak koji je to, vodeći se prevrtljivošću kao glavnom utilitarnom vodiljom, iskoristio da prevesla i jednog i drugog.
Priča oko sastavljanja Vlade time naravno nije završena, ali u ovom trenutku prednost je stekao Zoran Milanović jer je kao poraženi na izborima u produžetcima uspio eliminirati glavnog konkurenta. Doduše, u najnovijem razvoju situacije Nacionalno vijeće MOST-a ostavilo je još uvijek otvorena vrata HDZ-ovoj koaliciji da se naknadno uključi u pregovore. Drugo je pitanje kako će se prednost što ju je postigao Zoran Milanović odraziti na odnose unutar samog MOST-a koji je ostvario iznenađujuće dobar rezultat na izborima s glavnom devizom da ne će koalirati ni sa SDP-om ni s HDZ-om.
Ustrajavanje na trojnoj koalicijskoj reformskoj Vladi MOST-a bila je unaprijed izgubljena bitka, jer su i SDP na čelu koalicije Hrvatska raste, pa čak i HDZ na čelu Domoljubne koalicije za reforme su samo deklarativno spremni. To se posebice odnosi na HDZ zato što je naručio program gospodarskih reformi od IFO instituta u Njemačkoj koje može provesti samo stručna Vlada, a u samom HDZ-u i njegovim koalicijskim partnerima teško da ima relevantnih stručnjaka da to i provedu. O reformskoj Vladi još manje mogu govoriti u SDP-u koja je sa svojim ministrima kao početnicima u njihovim resorima dovela zemlju do ruba grčkog bankrota. U samom MOST-u osim ekonomista Ivana Lovrinovića i možda Roberta Podolnjaka teško da ima stručnjaka koji bi mogli provoditi reforme. U novo nastaloj situaciji pitanje je hoće li MOST ostati sa svojim heterogenim sastavom kompaktan, odnosno hoće li izigrani Božo Petrov privoliti svih 15 članova skupine da daju potpise za koaliciju MOST-Hrvatska raste, kako bi se konačno sastao parlament i sastavila Vlada.
Budući da je praktički koalicija MOST-Hrvatska raste osigurala 76 zastupnika da bi dobila mandat za sastavljanje Vlade, sljedeći potez je na Boži Petrovu kao mogućem premijeru, ili na nestranačkoj osobi pri čemu najviše šanse ima Sandra Švaljek. Govoreći objektivno Božo Petrov zbog toga što nema dovoljnu stručnu kvalifikaciju nije pogodna osoba za premijera. S druge strane Sandra Švaljek s autoritativnom biografijom vrsne ekonomistice sigurno se ne će prihvatiti te izazovne uloge s nametnutim timom, jer će očito ustrajavati na njezinom odabiru ključnih ministarstava. Tu će opet doći u sukob više sa Zoranom Milanovićem nego s Božom Petrovom pa je pitanje kako će ta priča nakon konstituiranja Sabora završiti, vodeći računa o nepredvidivosti i prevrtljivosti čelnika SDP-a.
Konačno i ne najmanje važno, ako u utorak Božo Petrov i Zoran Milanović predstave predsjednici Republike 76 potpisa, čime bi se konstituirao Sabor, HDZ sa samo 59 svojih zastupnika može blokirati svaku reformu koja po Ustavu zahtijeva dvotrećinsku većinu. Drugim riječima, i ukoliko se nađe prijelazno rješenje u sastavljanju Vlade, ovako ili onako sastav Hrvatskoga sabora već u startu ne garantira da će se pristupiti neophodnim reformama u koje se svi zaklinju, a koje su o ovakvoj situaciji nedostižne.
To onda znači da će se morati ići na nove izbore koji bi trebali u preustrojavanju biračkog tijela dovesti do potpuno novog sastava Hrvatskoga sabora. U cijeloj pak priči nitko ne postavlja temeljno pitanje, je li postojeća struktura države, a to se odnosi na važeći Ustav, primjerena izazovima s kojima se Hrvatska suočava već 15-tak godina. Tzv. „Božićni Ustav“ koji je usvojen kad Hrvatska još nije bila samostalna država, a prerađen 2000. godine po kancelarskom modelu komunističkog aparatčika Ivice Račana, glavni je razlog što Hrvatska ne može izaći iz sveukupne društvene i političke krize. Jednostavno rečeno Hrvatskoj je potrebna „Druga Republika“.
Vjekoslav Krsnik
