Budimir Lončar na suđenju u Münchenu: Sigurnosne službe Jugoslavije i Njemačke imale su paralelno svoje odnose

Nekadašnji ambasador SFRJ u Bonnu i posljednji jugoslavenski ministar vanjskih poslova Budimir Lončar svjedočio je danas u sudskom procesu bivšim dužnosnicima jugoslavenske Službe državne sigurnosti Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču koji se vodi pred Višem zemaljskom sudu u Münchenu

Odmah na početku svjedočenja. organiziranog putem video linka iz Zagreba, Budimir Lončar je nabrojio sucima niz dužnosti i poslova koje je obavljao i obavlja, te ustvrdio da optuženog Josipa Perkovića nikada nije sreo.

-Perkovića nikad u životu nisam sreo, a Mustača sam susretao u Beogradu – ustvrdio je Lončar.

Lončar koji je u razdoblju između 1973. i 1977. bio jugoslavenski ambasador u Bonnu, od 1979. do 1984 u Washingtonu, od 1984. zamjenik ministra a od 1987. ministar vanjskih poslova u iskazu je ustvrdio da nikad nije bio član Vijeća za zaštitu ustavnog poretka

– Na te sastanke slao sam svog pomoćnika – ustvrdio je Lončar koji je bio utemeljitelj i voditelj tajne službe SID koja je djelovala u sastavu MVP.

Sucima je rekao kako ne zna o strukturi i radu službi sigurnosti jer se, kako kaže, nije time bavio.

Odgovarajući na izravna pitanja o svom djelovanju na poziciji jugoslavenskog ambasadora u Njemačkoj (1973–1977) potvrdio je da je s njemačkom stranom razgovarao isključivo o poboljšanju suradnje.

-Njemačke vlasti su bile prvi ekonomski partner Jugoslavije. Bavio sam se razvojem suradnje koju su Tito , Brandt i kasnije kancelar Schmidt dogovorili, a terorizmom su se bavili, tijela sigurnosti dviju država – ustvrdio je.

Niječe da se ikad operativno bavio sigurnosnim problemima vezanim za tadašnju hrvatsku političku emigraciju.

-Službe Jugoslavije i Njemačke imale su paralelno svoje odnose. Kad su ubijeni ili ranjeni diplomati to je smetalo odnosima, ali političku suradnju nije ugrozilo. Kao veleposlanik bio sam nezadovoljan smetnjama koje su radili ekstremisti – istaknuo je Budimir Lončar.

Na upit državnog odvjetnika ustvrdio je da govori o suradnji BND i i jugoslavenske Službe državne sigurnosti.

-Imale su kontakte, mi nismo znali o detaljima njihove suradnje – rekao je.

Govoreći o razdoblju dok je bio jugoslavenski ambasador u Bonnu ustvrdio je kako je u tom razdoblju bilo ubojstava i napada na jugoslavenske diplomate ali da su napadi pojačani nakon Titove smrti, kada je on već bio ambasador u SAD-u.

-Više od 300 napada bilo je prvih godina nakon Titove smrti. Emigracija i teroristicke skupine radili su protiv suradnje i uspostave povjerenja Beograda i Bonna. Jugoslavenski diplomati nisu protjerivani, nisu subverzivno radili – ustvrdio je Lončar, odgovarajući na pitanja Perkovićeva branitelja Nobila.

Negira da je KOS JNA imao svoje pripadnike u diplomatskim predstavništvima u Njemačkoj a svoju suradnju sa SID-om opisao je kao minornu.

-Nije u diplomatskim predstavništvima u Njemačkoj bilo pripadnika jugoslavenske vojne sigurnosne službe. Diplomatska tajna služba SID imala je sa mnom kontakte samo jednom mjesečno u Bonnu na skupnim sastancima svih konzula u Njemačkoj, a deset skupova godišnje prisluškivala je njemačka služba – ustvrdio je Lončar.

Podsjetimo, Budimir Lončar bio je nakon rata načelnik Okružnoga odjeljenja OZNA-e za Zadar. Njegovo ime dovodi se i u vezu s misterioznom otmicom Drage Jileka 16. ožujka 1949. iz Rima, nakon čega je 1950. premješten na dužnost generalnog konzula SFRJ u New Yorku.

V. Ljubanić/hrsvijet.net

Odgovori

Skip to content